PROTRACENI SVET 1. poglavlje
PROTRACENI SVET
(U1)
Autor: ANDRO GATOR
Lektor: MILAN NIKOLIC
Polje krvi
Sivo oblačno nebo a ispod njega jedna lepa ravnica. Tačnije, bila bi lepa da se na njoj ne nalaze hiljade i hiljade mrtvih ljudi u sivim i plavim uniformama. Vojnici, topovsko meso bolje reći… Ovo je teritorija kraljevstva SADEROLIN. Plave uniforme su branioci, a sive agrersori… Ali niko nije preživeo sem grupice ljudi… Petoro ljudi. Jedan je bio sav izubijan, visok oko sto devedeset centimetara, imao je samo kožne čizme i braon debele pantalone. Mišicav i imao je crna krila, malu bradicu i kratku crnu kosu. Sav krvav i besan počeo je da urla kao lud: “AAAAAAAAAA!!! Nemoguće! Nemoguće! Zar ja, veliki moćni GRAP, ovako da završim u borbi sav prebijen?! Koliko krvi je na meni, odvratno!”
Čovek duge braon kose i mrkog pogleda u otmenom crnom kaputu, sivim pantalonama i crnim čizmama sa lepim mačem po imenu Stoker, obratio se Grapu: “Grape, budalo!” (Grap obrati pažnju na njega). Za ovih osam godina koliko sam ti učitelj, pokušavao sam da te naučim mnogim stvarima. Puno toga si i naučio, ali koliko god se trudio nisam uspeo da te naučim da razumeš čast protivnika i saboraca…”
Grap pomalo besan: “Poštovani učitelju,čast je za budale. To sam Vam rekao više puta… od kakve je koristi čast ako ste mrtvi?”
Stoker malo uvređen: “Ratnik bez časti je samo razbojnik.”
Umešao se i treci čovek. Žutih pantalona, takođe sav prebijen. U crnim kožnom kaputu. Imao je crvenu rokezu na glavi. Rekao je: “Ja se slažem sa gospodarom Stokerom.”
Čovek potpuno istog načina odevanja samo sa plavom rokezom reče ovom sa crvenom: “Rik, brate… tiše… Naravno da si u pravu za sve što si rekao. Ali nije pametno reći tako glasno…”
Rik: “Rače… Pa šta ako kažem? Ne lažem.”
Rač: “Istina… Ali treba paziti s rečima, pogotovo kad mogu da upadnu Grapu u uši.”
Rik: “Pa šta ako me čuje? Taj pernati ludak… Jel ga ti uopšte čuješ? Krešti k’o lud zbog krvarenja, a šta mi da kažemo? Brate, pa u gorem smo stanju od njega…”
Rač: “Sami smo hteli da lomimo glave umesto da brojimo pare u banci i nismo pogrešili.”
Rik: “Pogledaj, pogledaj Šarkalana. Naslagao je par tela i seo na njih, iako dugo radimo s njim, ježim se od njega. U tim crnim čizmama, sa tim crvenim pantalonama i stalno nosi tu sivu bluzu bez rukava a ona je barem šest brojeva veća nego što treba. I na kraju je stavi u pantalone i ostatak bluze pušta da visi… A tek one zmije… One zelene zmije debele su k’o čovečija ruka. Prvobitno sam mislio da ih krije u bluzi, ali sam se prepao kad sam saznao da mu one izlaze iz leđa. Još one njegove prazne jezive oči… kao da gledam u zmijske oči.
Sedeći na mrtvim telima, čovek kog zovu Šarkalan primetio je razgovor između dva brata, a i oni su primetili da ih je on primetio.
Rač: “Brate! Primeto nas je.”
Rik: “Nije me briga šta će taj glistoljubac da kaže!”
Šarkanove zmije su se kretale iz njegove bluze ka braći i izgledale su besno.
Šarkalan šapnu: “Vratite se…”
Zmije su se smirile i vratile nazad. Blizanci su se zamrzli od straha a zmije nisu skidale pogled s njih.
Rik: “Ma zašto nas nisu napale? Taman da ih iseckam ovim bodežom.”
Rač: “Šarkalane, molim te oprosti.”
Krv mu ključa na sve strane i bukvalno i metaforički.
Šarkalan nije ni obratio pažnju na blizance ali njegove zmije malo po malo pa obrate pažnju. Blizanci su nastavili da šapuću.
Rač: “Ha, budalo! kad smo se uvukli u trening tuču s njim sredio nas je za deset sekundi. Bez zmija, bez oružja, a mi smo bili naoružani do zuba. A u ovoj borbi je ubijao po deset vojnika samo pomerivši ruku, a one zmije za dve sekunde smrskaju glavu nekome, a još se on najviše borio sa princom Fasom. I jedva ga upokojio. Gospodar će ga dobro nagraditi.”
Rik: “Gospodar Lucius je imao mnoge neprijatelje za svojih trideset godina, ali za ovih šest meseci princ Fas mu je zadao takve muke da je to strašno. Ubio je preko dvadeset hiljada naših vojnika a i u ovoj bici smo izgubili trideset hiljada ljudi. Ostalo nam je oko sto hiljada živih vojnika, a plavušani imaju još četrdeset miliona… Loše nam se piše ako se gospodar Lucius ne vrati uskoro. Od poslednjeg susreta sa kraljem Luciusom ima mnogo… Otišao je u drugu dimenziju pre tri meseca.
Odjednom , između mrtvih tela blizu družine iskočio jedan goblin, sitan, velikog nosa i ušiju, sa svetleće žutim očima samo u braon krznenim gaćama i tunici. Gledao je pravo u Stokera i Grapa.
Goblin: “Arga kalalalak jaukalikajkana baertuiuiuiuiuolak.”
Garp ga je gledao s nekim prezirom. On je mrzeo mala stvorenja, a goblin je imao samo četrdeset centimetara. Stoker se stideo da gleda u goblina.
Garp: “Šta hoćeš, nakazo?”
Goblin: “Arga kalalalak jaukalikajkana baertuiuiuiuiuoplak.”
Stoker: “Goblin kaže sledeće: ‘Nije moguće da su moji sunarodnici pomrli… svi sem mene… Ovo je trebalo da bude puno lakše’”.
Šarkan šapnu: “Ustvari rekao je: ‘Kako je moguće da su moji sunarodnici pomrli svi sem mene?! Znam da su u borbi žrtve normalne ali ovo je previše!’”.
Garp reče Šarkalanu: “Od kad ti znaš jezik goblina?”
Stoker: “Šarkalan je mene naučio tom jeziku. A on je naučio jezik tokom svog detinstva. Kasnije ga je još malo usavršio tokom zivota s njima… Oni su mu otkrili mnoge stvari: jezik goblina, razne lekove, plesove, borbene tehnike pa čak i kako da se spoji sa životinjama. I da razume čak i njihove jezike…”
Goblin je posmatrao Stokera i Grapa sa velikim prezirom. Grap je imao isti takav.
Stoker se obratio goblinu: “Igikjajajanas sadasasacavas defefefefejafifililiopa” (Stoker se okrenu ka Šarkalu). “Jesam li ovo rekao kako treba?”
Šarkalan je samo klimnuo glavom…
Rik: “Oprostite na znatiželjnosti gospodaru Stoker, šta ste mu tačno rekli?”
Stoker: “Rekao sam mu sledeće: ’U moje ime i u ime mojih prijatelja primi naše izvinjenje. Ni nama se ovo ne sviđa.’”
Rik: “Nešto ne verujem da ga je to usrećilo.”
Stoker mrko gleda Rika ali zna da je Rik u pravu.
Rač: “Godpodaru Stoker izvinjavam se zbog drskosti mog glupog brata.”
Stoker: “Ne moraš ti da se izviniš, a ne mora ni Rik.”
Grapu se smučio goblin. Ispružio je ruke ka njemu a sekundu kasnije su žute munje poletele iz njih pravo u goblin. Goblin je odleteo u hiljadu komada. Komadića bolje reći. Stoker se zgrozio, blizanci su se zgrčili, a Šarkala je… baš bilo briga.
Stoker: “Užas! Zašto si to uradio?”
Garp: “Učitelju! Koga briga? To je samo bedni zeleni pacov.”
Stoker je krenuo ka Garpu. Kada mu je bio sasvim blizu udario ga je a Garp se otkotrljao četiri metra. Kad je prestao, stabilizovao se ,poleteo i sleteo do Stokera .
Garp: “Čemu ovo? zbog jednog glupog prljavog goblina?”
Stoker: “Taj glupi prljavi goblin je bio naš saveznik, naš brat po oružju, iako je bio goblin on se ne razlikuje od nas. Mogao je da preživi ovu besmislenu bitku, ali ne, ti si ga ubio.”
Garp: “To je ludo! on je niže bice. I kako to mislite besmislena bitka? Pa pobili smo sve plavce. Jeste, mnoge naše crvene uniforme su mrtve… U suštini pobedili smo.”
Stoker: “Plava, crvena… ako se na kraju obe pretvore u krv onda je to uzalud prolivena krv.”
Odjednom je krenulo nevreme. U vazduhu se stvorio i tornado, ali tornado nije doticao zemlju pa čak je tornado postao ružičast.
Garp: “To je on.”
Rik: “Nema sumnje.”
Rač: “Da on. Darigon.”
Rik: “Hej prestani da se kriješ u tom tornadu!”
Rač: “Rik, zaboga…”
Grap: “Rač! Rik je u pravu, gospodin je živi kičeraj.”
Tornado je nestao za minut. Kada se sve smirilo video se jedan čovek koji se približavao. Imao je dugu mantiju ružičaste boje, a lice mu je bilo skroz crno – zapravo nije ni imao lice vec samo mrak na mestu glave. Jedino što se videlo jeste par crvenih očiju. Nemirnih poput požara. Pridružio se našoj družini.
Grap: “Vidi, vidi! Darigone, moćni veliki čarobnjače, kako ste mi danas?”
Darigon: “Poštedi me tvojih gluposti. Imam lepe vesti.Tiču se našeg kralja.”
Grap, Rač, Rik i Stoker: “Kakve vesti?”
Skriveni na udaljenosti u vazduhu pod magičnim poljem čarobnice Zarije kriju se ona
velika čarobnica – iako mlada ipak moćna, u plavoj haljini sa gomilom lepog nakita. Drugi koji se tu krio bio je Štaluk, strelac iz Hagaja – glavnog grada države Saderolin. U lepoj plavoj košulji sa kapuljačom.I vrećastim pantalonama. I poslednji – Gigi. Ratnik iz VASEFANA. Veliki čovek kratke zelene kose sa velikim nosem i još većim čekicem.
Gigi: “Povraća mi se od ovog nečasnog čina! Sedimo i gledamo ove preživele kojote i čekamo da sunce prdne…”
Zaria: “Svesna sam da si ljut što se nisi borio na bojnom polju, ali naša misija je da pobijemo ovu grupicu ako su preživeli. A jesu.”
Gigi: “Ja ću srediti Zmijoliku nakazu, blizance, Stokera i krilatog. A vi – vama ostaju zmije i Darigon.”
Zaria: “Ma je li?”
Štaluk: “Ne bih da vam dosađujem, ali kao što sam vam rekao, trebalo je da ih napadnemo pre pet minuta. Sada kada je ovaj došao nemamo šanse.
Čarobnjak Darigon je poleteo i iz njega su počeli da izlaze razni svetlucavi vrtlozi u ružičastoj boji. Odleteo je dvadeset metara u vazduh.
Darigon: “Ja cu sprovesti ono što moram, a vi sredite naše posmatrače.”
Grap: “Kakve posmatrače?”
Darigon je ispalio svetlosni zrak parvo na mesto gde se naša tri prijatelja nalaze i tada su postali vidljivi. Zaria je transportovala Gigija parvo do ove petorke, a Štaluk je bacao eksplozivne strele na Stokera i ostale. Gigi se nije plašio da će Štaluk promašiti jer je to nemoguce za jednog luka. Zaria se trudila da uništi čaroliju koju stvara Darigon, ali uzaludno…
Gigi se našao prsa u prsa sa Šarkalanom ali Šarkalan nije koristo svoje zmije.
Stoker: “Grape obori onog luka smesta!”
Grap: “Sa zadovoljstvom .”
Grap je poleteo i krenuo ka Štaluku a blizanci su po Stokerovom naređenju pokušavali da obore čarobnicu. Rač uz pomoć svog ledenog daha, a Rik uz pomoć svog vatrenog daha. Ali zbog čarobničinog polja, njihove moći joj ništa nisu mogle.
Gigi je odskočio od Šarkalana i stvorio čekić u svojoj levoj ruci. Prebacio ga je u desnu i silovitim jurišem krenuo ka Šarkalanu a ovaj je uz pomoc zmije na desnoj strani blokirao udarac čekica.
Gigi: “Ej, reci toj zmiji da ne cucla moj lepi čekić!”
Šarkalan je samo ćutao i onda je zmija sa leve strane zamalo ujela Gigija za glavu ali Gigi ju je uhvatio rukama.
Gigi: “Sad si u zamci!”
Gigi je Bacio čekić iz sve snage što je povuklo i zmiju sa čekićem i obema rukama zgrabio levu zmiju. Zamahnuo je njome, a taj zamah je povukao i Šarkalana. Gigi se vrteo kao čigra zatim je skočio sedamnaest metara i pripremio se iz sve snage da da baci na tlo Šarkalana. Ali taman da baci zmiju, Šarkalan je skočio na njegova leđa. Padali su, a tokom padanja su se raspravljali o tome ko će ublažiti pad. Za to vreme Štaluk je uspevao da zada muke Grapu. Grap nije mogao da mu priđe bliže od sedam metara bez obzira na to koliko pokušavao. Mogao je samo da izbegava energetske strele.
Grap u sebi: “Dobar je. Možda i predobar… ova predzadnja zamalo da me pogodi. Ne smem da umrem. Ja sam poslednji Perijanac. Ne smem da umrem! On je ratnik koji se bori iz daljine i uprkos mojoj brzini ne mogu da mu priđem blizu… Moram da ga napadnem iz daljine.
Grap se udaljio, a Štaluk je još brže pokušavao da ga upuca ali nije uspeo. Čarobnica je privukla štaluka k sebi.
Štaluk: “Znao sam da me podsvesno obožavaš jer me dovlačiš do sebe u teškim trenucima.”
Zaria: “Poštedi me tvojih gluposti, Štaluk. I zapamti više da mrzim kad mi se udvaraš. Vi lukovi ste odvratni, a ne bih se nikad zabavljala sa čovekom koji je u braku sa četiri žene Odjednom .”
Darigon je stajao pet metara dalje i koncentrisao se na svoje čini, ali nije mogao da odoli tome da se umeša u ovu diskusiju.
Darigon: “HAHAHA trebalo bi da razmisliš o njegovoj ponudi, Zaria. On ima velikog iskustva sa ženama HAHAHAHAHA.”
Štaluk: “Mudar starac je mudar bez obzira da li je dobar ili zao.”
Zaria: “Začepi zlobniče ! Gadiš mi se više od Štaluka! Ti koji si izdao principe magije zarad ličnih interesa pre više od dvesta godina, ti koji si oskrnavio magiju, ti koji je koristiš u zle svrhe – ti nemaš prava da pričaš!
Darigon: “Drska bednice kako se usuđuješ?! Vidim da su kopilad mog brata značajno oštetile tvoj mozak. Da nemam pune ruke posla, sad bih te pretvorio u žabu.”
Grap je otišao dvadeset metara od mesta akcije i stvorio elektricitet deset puta veći od svog tela i ispalio ga je pravo na Štaluka i Zariju. Zaria je prestala da napada DarigonOVO magično polje i ojačala je štit oko sebe i Štaluka. Te munje nisu bile ništa sem trošenja Grapove i Zarijine energije.
Grap je shvatio da samo troši energiju te je prestao sa napadima, a DarigonOVA magija se sve više širila. Ali desilo se nešto neverovatno. Vojni bataljon od pet hiljada ljudi se pojavio u daljini, saderolinski vojnici su se približavali. Stoker i ostali su bili užasnuti kada su videli toliku neprijateljsku silu… Ali kao da to nije dovoljno, već je i iz leševa iskočio jedan čovek a taj isti je šokirao i vojnike i Štaluka i Šarkalana i Stokera i Gigija i sve ostale. Sve borbe su se zaustavile pa čak i vojnici… Ko je taj čovek? Bio je visok u blistavom belom oklopu sa jakim mišicima i duge zelene kose – do kolena duge, vezane u rep, sa čudnim svetlećim mačem i dve rupice od ujeda zmije – Šarkalanove zmije otrovnice.
Darigon, Gigi, Grap, Zaria, Štaluk, Rač, Rik i Stoker sasvim iznenađeni pojavom ovog čoveka: “Nemoguće! on je živ!”
Taj čovek je bio princ Fas.
Stoker: “Svi! okupite se ovde odmah!”
Grap je preleteo Fasa sa zgrčenim licem od straha, Šarkalan i blizanci su dotrčali, ova petorica se okupiše zajedno jedan pored drugog kao prestrašeni miševi kada vide velikog i strašnog lava, a Zaria, Gigi i Štaluk se okupiše pored Fasa i nakloniše mu se. A Darigon jedva da je obraćao pažnju na to šta se dešava ispod njega, a od količine njegovih čarolija nebo je postajalo ružičasto.
Fas se okrenu ka vojnicima: “Vojnici, mirno!”
Gigi: “Prinče Fas, Veliki vođo, ti si živ?!”
Fas: “Da, očigledno.”
Petnaest metara između dve grupe.
Grap: “Učitelju Stoker, šta da radimo? On je trebalo da bude mrtav … On, ovo troje klovnova i cela ona vojska! Užas! ovaj put smo gotovi!”
Rik: “Čekaj Šarkalane, kako je moguce da je on živ?”
Šarkalan: “Moja zmija otrovnica ga je ujela, ali mu namerno nisam dao količinu otrova da crkne već da se onesvesti na par sati.”
Grap i Rik: “Zašto?”
Stoker: “Ta čast nije rezervisana za njega, već za kralja Luciusa… Šarkalan to zna.”
Grap: “Pa zbog gluposti ćemo poginuti, a ako mi je već sudbina da poginem onda vodim i princa sa sobom, svima vama ljudima od časti u inat.”
Grap je poleteo i stvorio veliki elektricitet i leteo velikom brzinom ka princu Fasu. Princ Fas je rekao trojci iza da se udalji, a on je uzeo mač i kada se Grap približio ovaj mu je isekao levo krilo. Čak tolikom snagom da mu je krilo pozelenelo. Jadni Grap je jaukao od bola. Svi su bili užasnuti sem Šarkalana. Princ je imao neki bezosećajni pogled…
Grap: “AAAAAAAAAAAAAAAAAA… AAA… AAAA… kakav bol!”
Grap je pogledao u nebo sav u bolovima i počeo da vrišti još više. Vrištao je kao lud.
Rik: “Šta mu je?”
Stoker: “On je poslednji čovek koji leti, Poslednji PERIANAC, a sada više nema jedno krilo, više nikad neće leteti… A to saznanje ga je mnogo više povredilo od svega…
Odjednom se ogromni svetlucavi vrtlog stvorio na nebu. Dan se pretvorio u noc… Haos je nastao… Veliki haos… Čarobnjak se kikotao, a uskoro je vrtlog postao veći od dvadesetospratne kuće.
Rik i Gigi: “Šta je ovo ?”
Stoker i Zaria: “To je portal – portal za drugu dimenziju…”
Ubrzo je velika okrugla silueta izašla iz portala. Što se više približavala videlo se da je to malo leteće ostrvo. A na njemu su bili jedan čovek i jedno stvorenje.
Stoker se nasmejao i glasno rekao: “Vratio se! kralj Lucius je opet tu!”
Rik: “Kakav je ono monstrum pored njega?”
Šarkalan Šapnu: “Ni u patenskim jamama nisam video ništa slično.”
Grap: “Jao! jao moje krilo, aaaaaa!”
Niko nije obraćao pažnju na Grapovo zavijanje. Svi su gledali i čudili se otkud sad kralj Lucius i kakvo je to stvorenje koje je doveo sa sobom. Lucius i stvorenje su skočili dole -bili su jako visoko ali Lucius se bez problema prizemljio ne povređen, a stvorenje je raširilo svoja velika strašna crna šišmišolika krila i sletelo pored Stokera i ostalih. kralj je sleteo pet sekundi kasnije.
Stokeru i ostalima je bilo jako drago videti kralja. Odmah su kleknuli. kralj se nije promenio. Imao je dugu crnu kosu, nos kao orlov kljun, lep tamni ogrtač, i lepe ljubičaste pantalone i košulju, a tu je bila i futrola za mač i mač naravno okačen za pojas. Tu je bio i par elegantnih crnih čizama sa par braon dragulja. A sa druge strane prvi je bio Grap koji je jaukao od bolova i dalje, ali ga niko nije čuo, to jest čuli su ga ali nisu obraćali pažnju. Odmah iza Grapa je bio princ Fas, a iza njega su bili Gigi, Zaria i Štaluk. A s veće udaljenosti bilo je pet hiljada vojnika koji nisu mogli da veruju šta se dešava. Portal se nije zatvarao. Ostao je otvoren, a čarobnjak Darigon je sav izmoren došao do svog kralja.
Darigon: “Vaša visosti, dobro nam došli nazad!”
KRALJ LUCIUS: “Dobro je vratiti se. Ustanite moji verni prjatelji! (svi su ustali). Šarkalane malo si se ugojio, vidim, blizanci idalje imaju lepe frizure, DarigonE ti si i dalje svetleća lampa, Stokeru vidim po tvom licu da ste prošli kroz tešku bitku. (KRALJ pogleda leševe iza Stokera pa vrati pogled ka Stokeru).Veoma tešku borbu… Vas četvoro ste jedini preživeli?
Stoker: “Zapravo nas pet.”
Stoker pokaza prstom ispred princa, a kralj se okrenu i vide Grapa koji još uvek vrišti.
KRALJ LUCIUS: “I Grap je živ mada koliko vidim prizemljen… a nije sam… ima još ljudi pored njega i još mnogo iza – tamo daleko iza.”
Gigi: “Znači kralj se vratio… A vidi ono čudovište koje je doveo sa sobom. Ima neku glavu kao krokodil, samo deblju i ima velike rogove, a vidi tek to telo, debeo je kao tri čoveka… Širok kao 3 čoveka bolje reći, a velik je oko tri metra.”
Štaluk: “A tek ove noge, i vidi samo kakve kandže ima, a tek ova dva zelena repa i ove crvene, odvratne oči.”
Rik: “Gospodaru, ko je tačno, ili šta je tačno ovo šta ste doveli sa sobom?…”
Stvorenje je krenulo da reži, a onda je i reklo: “Još jednom me tako nazovi čupavi i poješću te, jasno?”
KRALJ LUCIUS: “Da zaboravio sam da vas upoznam dragi moji… Moj saputnik je Garganded vođa strašnog jata Garganoida.”
Rik: “A šta će on ovde?”
KRALJ LUCIUS: “Za vreme provedeno u drugoj dimenziji otkrio sam mnoga bića i mnoge stvari, ali sam za početak doveo njega i još jedno iznenađenje, ali to ću sačuvati za sad…”
Princ Fas je uhvatio Grapa i bacio ga na kralja Luciusa. Stoker je uhvatio Grapa na vreme i pomerili su se, a KRALJ LUCIUS se okrenuo i gledao pravo u princa Fasa…
Princ Fas: “Glasine su bile zaista istinite. Otišao si negde daleko, ali toliko daleko i vratio si se sa jednim letećim gušterom, ha? Patetično…”
Garganded: “Pokazaću ti ja ko je patetični gušter!”
KRALJ LUCIUS: “Polako Gargandede, Pusti me da popričam sa starim prijateljem!”
Princ Fas: “Pa šta hoćeš?”
KRALJ LUCIUS: “Isto što i uvek – ceo ovaj svet!”
Princ Fas: “Ja sam prestolonaslednik najvećeg carstva na ovom svetu. Zašto bih ti ga dao? Nemam nameru! Moje kraljevstvo je moje.”
KRALJ LUCIUS: “Pre četrdeset godina tvoj deda je započeo rat između naših kraljevstava, a ti i ja smo isti pohlepni crvi gladni moći. I ti želiš vlast nad celim svetom kao i ja. Ne razlikujemo se ni malo, ista smo stoka…”
Princ Fas: “Nemoj da me vređaš!”
KRALJ LUCIUS: “Isti smo… Ali moram da te uklonim stojiš mi na putu!”
Rik i Štaluk u sebi: “Lucius zaista govori istinu. Ko bi danas rekao za sebe da je stoka.”
Princ Fas: “Ha! Ti, koji si odgovoran za sve ovo razaranje ćeš platiti!”
Grap: “Jao! Jao! Sve me boli!”
KRALJ LUCIUS: “Ti si moj najgori protivnik. Za ovo kratko vreme koliko ratujemo napravio si najviše muka za moje kraljevstvo. Ali rekao bih da je moje kraljevstvo znatno bolje. Ta tri ološa iza tebe su kao neko plemstvo, a jako se loše ponašaju. Sve u svemu obojica smo grozni tako da nemaš prava da se žališ. A sada će moj Garganoidski prijatelj da se zabavi s vama.”
Garganded: “Konačno.”
KRALJ LUCIUS: “Pobij ono troje, ali princa možeš samo da osakatiš! Jasno?”
Garganded: “Razumeo!”
Garganded je počeo da maše svojim velikim strašnim krilima. Stvorio je toliki vetar da je zamalo oduvao blizance i Šarkalana. Konačno je poleteo i velikom brzinom došao do princa. Princ je ispalio jedan plavi energetski zrak na njega. To je malo odgurnulo Gargandeda. Štaluk i ostali su se nasmejali, a Stoker i ostali su napravili neke namrgođene face.
Rik: “Ah, taj Garganded i nije tako jak.”
KRALJ LUCIUS: “Daj mu malo vremena.”
Stoker: “Taj energetski zrak je SADEROLINSKI PEČAT. Njega može da izvede samo neko ko je u rodu sa kraljevskom porodicom. To je najrazorniji napad koji mogu da izvedu. Deset puta jači od onog udarca kojim je pobedio Grapa.
Gigi: “Haha, gotov je!”
Garganded nije mogao da izdrži snagu SADEROLINSKOG PEČATA. Barem je tako izgledalo do sada. Poleteo je još brže i stigao do princa, zgrabio ga za gušu i bacio pet metara unazad. Grupe su zamenile izraze lica. Garganded je zatim uzleteo i obrušio se na Gigija te ga udario nogom i onesvestio. Zaria je pokušala da iskoristi svoje eksplozivne magične moći na Gargandedu, ali jedan zamah njegove ruke i ona je završila na podu u polusvesnom stanju. Štaluk zbog svojih treninga uspeva da ispali pet strela eksplozivnog tipa na Gargandeda dok je on leteo ka Štaluku, ali bez efekta. I Štaluk je završio na podu. Garganded je prišao palom Štaluku.
Garganded: “Ha! Ispalio si pet onih eksplodirajućih stvarčica na mene… Kakva brzina!”
Štaluk: “Ha! Hvala, to će ti pisati na grobu.”
Garganded se iznervirao i svojom desnom rukom je iz sve snage udario Štaluka po grudnom košu. Štaluk je vrištao od bola, a tada je princ Fas dotrčao i uspeo. Malo ga ubo, ali nikakava značajna šteta. Zatim je ostavio mač, a mač je sam od sebe pao. Princ je potom zgrabio Gargandeda i uspeo da ga baci pravo na Stokera i ostale. Tu su svi pali kao čunjevi u kuglani. Svi sem kralja koji se izmakao. Princ je prišao i podigao Zariu.
Princ Fas: “Zaria, slušaj me! Prebaci sebe i ovu dvojicu do vojnika i reci im da krenu svim silama na ove kojote. Jasno!?”
Zaria: “Apsolutno jasno, prinče. Ali šta je s vama?”
Princ Fas: “Ja ću ih zabaviti i uništiti kralja Luciusa, a ti, ako me ne poslušaš, možeš da tražiš novi posao.”
Zaria se prepala kada je ovo čula, ali je postupila po naređenju i uz pomoć crvenog magičnog oblaka uspela da prebaci sebe i svoje kolege. princ je ostao sam, a komandant se prepao kada ih je video. Kao i vojnici.
Komandant: “Tako mi svih mačeva, šta se dešava tamo?”
Zaria: “P… princ je rekao da napadnete svim silama.”
Vojnici su iste sekunde, po komandantovom naređenju krenuli kao ludi.
Garganded i princ su nastavili svoju borbu, a mala grupa vojnika je odvodila ranjenu trojku dalje od bitke, ali su Zaria i Gigi i dalje mogli sve da vide.
Garganded je udarao princa kao lud, a ovaj nije ni mogao da se brani.
Stoker: “Vaša visosti, ovi vojnici, ima ih previše za borbu…”
Kralj Lucius: “Stokeru ti si se brinuo o ovom bataljonu koji sada leži mrtav. Ti si bio vođa tog napada, a ovo je moj napad. Ne moraš se brinuti. Gargandede, prestani da se igraš sa njim i sprovedi drugu fazu operacije odmah!”
Garganded je poleteo, približio se portal i ispustio zastrašujući vrisak.
Princ Fas sav besan i krvav: “Šta je druga faza? Odgovori mi!”
Stoker: “To i mene zanima.”
Kralj Lucius: “Saznaćete za koji sekund.”
A tako je i bilo. Iz portala su počeli da izlaze Garganoidi – na stotine njih. Svi su se prepali sem Gargandeda i Luciusa
Princ Fas: “Ne, ne, ne!”
Stoker: “Neverovatno!”
Kralj Lucius: “Gargandede napadni vojsku!”
Garganded i njegova vojska Garganoida su krenuli u napad. Vojska je bila zbrisana za četrdeset sekundi. To je bio užasan prizor. princ ,Zaria, Stoker, Šarkalan i svi ostali su bili užasnuti pa čak je i Grap koji nije prestajao da jauče ućutao i sa strahom posmatrao dalji razvoj situacije. Dva Garganoida su uhvatila princa, a Zaria je uz pomoć istog crvenog oblaka ponovo transportovala sebe i svoje kolege i pet vojnika koji su bili sa njima. Garganoidi su leteli tamo amo nakon bitke.
Stoker: “Kakva snaga! Kakva sirova moć! Neverovatno! Za poštovanje! Koliko ih ima?”
Kralj Lucius: “Pa oko tri i po hiljade možda jedan – dva više, možda manje.”
Stoker: “Sa takvom snagom ćemo uspeti da osvojimo i ceo Hagaj Za jedan dan ako ne i manje.”
Kralj Lucius: “Donekle si u pravu, mudri Stokeru…”
Stoker je bio zbunjen, a Kralj Lucius je došao do Grapa koji je nastavio da jadikuje.
Kralj Lucius: “Grape, koliko vidim imaš jedno krilo manje i još ovo malo što je ostalo od krila svetli u zelenoj boji. Pretpostavljam da je princ Fas odgovoran za to.”
Grap: “Da, da, da. Aaa, boli!”
Kralj Lucius: “Neće tako još dugo.”
Kralj Lucius je ispružio ruku ka Grapu koji još leži sav u šoku, a iz te ruke je počela da izlazi čudna ružičasta svetlost. Počela je da se kreće ka isečenom krilu i počela da uzima oblik krila, a onda, par sekundi kasnije, boja se pretvorila u crnu. A počelo je da se pojavuljuje i perje. Za par sekundi krilo je izgledalo kao da nije ni bilo odsečeno. Svi su se čudili, a Grap najviše. Iste sekunde Grap je probao da poleti i video je da uspeva u tome. Za par sekundi je ponovo leteo kao soko urlajući od sreće.
Rik: “Ha, pa ovo je da crkneš. Prvo je kreštao od tuge a sada od sreće.”
Grap je sleteo i poklonio se kralju Luciusu.
Grap: “Vaša visosti, jako je dobro videti Vas opet. Vidim da ste naučili nekoliko novih trikova.”
Stoker: “Kako to razgovaraš sa kraljem? Ponašaj se!”
Kralj Lucius: “Neka, uvek me je zasmejavao taj njegov neprilagođeni vokabular…”
Garganded je stigao do kralja Luciusa, a dva Garganoida su dovodila princa Fasa.
Garganded: “Šta planiraš sa njegovom ekselencijom, Fasom?”
Kralj Lucius: “Imam odluku o njegovoj sudbini koja je sasvim adekvatna za njega.”
Rik: “Ubijte ga.”
Darigon: “Uništi ga.”
Garganded: “Da ga pojedemo?”
Garganoidi su čvrsto držali princa, a Lucius je stajao pored njega. Grap je doleteo do njih.
Grap: “Za ono šta mi je uradio, dozvolite mi da mu odsečem ruku!”
Kralj Lucius: “Imam goru sudbinu za njega.”
Iz ruku kralja Luciusa je počeo da izlazi čudni crni dim.
Lucius se obratio Garganoidima: “Pustite ga sad, ali kad krene u kontranapad, ščepajte ga!”
Garganoidi su poslušali. Dim je obuhvatio celo prinčevo telo. Svi su pažlivo gledali šta će se desiti. Dim je nestao. princ je mislio da će umreti. ali je bio potpuno isti.
“Ha! Luciuse, ništa mi nije!”
Odjednom, princ je osetio neku nelagodnost. Sekund kasnije, dlake su počele da mu rastu po licu. Oči su mu postale žute, a uši su počele da mu se izdužuju i poprimaju dlake braon boje. Zubi su mu postajali oštriji. Počeo je čak i da laje, a ostalo mu je samo malo one lepe zelene kose.
Darigon: “Ne verujem! Ovako nešto ni ja ne mogu da izvedem.”
Grap: “Vaša visosti pretvoriliste ga u… u neku vrstu čovekolikog psa.”
princ je pokušao da napadne Luciusa, ali Garganoidi su ga uhvatili.
Princ Fas: “Šta si mi ovo uradio? AV AV!”
Lucius: “Od danas Fas, ti ćeš biti samo pas.”
Stoker: “Namerno ste ga pretvorili u psa zato što se rimuje sa njegovim imenom.”
Lucius: “Odlično me poznaješ Stokeru… Fas će od sada biti samo ker koji će slušati moja naređenja.”
Princ Fas: “Gade! AV AV AV! otkud ti ideja da ću te slušati?”
Čarobnjak Darigon nije više imao lice obavijeno tamom već providnošću.
Čarobnjak Darigon: “Vaša visosti jel smem sada da ugasim portal?”
Lucius: “Pa naravno da smeš. Više mi ne treba. Iscrpeo ti je mnogo snage. Koliko vidim postao si providan.
Čarobnjak je isključio portal. Svi su se čudili što je portal nestao tolikom brzinom. Dan se ponovo pojavio.
Čarobnjak Darigon: “Uhhhh… Da je portal ostao otvoren još pet minuta, ja bih bio na onom svetu.”
Stoker: “Boja je odmah počela da ti se vraća kako si ga isključio.”
Kralj LUCIUS: “Što se princa tiče, od danas će se zvati Reks, a takođe, njegov mozak je sada isprepletan između psećih i ljudskih misli. U jednom trenutku on može biti pas, a u drugom malo više čovek… Ali trebaće mu odgovarajuća dresura kako bi se pokorio naređenjima.”
Stoker: “Gospodaru, moram reći da je ovo zaista nisko… Svestan sam da je on sada korisno oružje protiv njegove porodice, ali ovde nema časti.”
Kralj LUCIUS: “Do sada smo išli putem časti i izjednačeni smo. A sada imamo nadmoć. Čast je prevaziđena.”
Stoker se šokirao rečima kralja. Nisu mu se svidele nimalo, ali verovao je da je to trenutno razmišljanje.
Grap: “Sve je to lepo i krasno, ali teško ćete ga pokoriti, a dresura će ići dosta teško. Ko bi ga dresirao kad je to težak posao?”
Kralj LUCIUS: “Ti ćeš ga dresirati, Grape. To je taman posao za tebe… A sada svi idemo kući u moj zamak. Mesecima sam išao po drugoj dimenziji i jeo sam splačine… Uželeo sam se lepe muzike, prelepe hrane i još lepših devojaka.”
Kralj je uz pomoć svoje moći uspeo da podigne manji deo tla na kom su bili on i ostali. Taj komad zemlje je plutao ka zamku kralja Luciusa, a Grap je skočio i leteo pored njih, a Garganoidska vojska je letela iza njih.

