3. poglavlje
Velika sala u Luciusovom zamku
Jedan sat nakon osnivanja tima Saf, Uprava saderolina se spremala za odbranu dok se u Luciusovom zamku slavilo. Ogromni stolovi. Million ljudi maltene – plemstvo, visoki vojni činovi, bogataši ,Lucius, naravno i mnogi drugi, i garganoidi takođe. Svi su sedeli izmešano hrana je bila bogovska, a bilo je i mnogo lepih plesačica. Lucius je uživao gledajući ih. Pored njega za stolom je sedeo Stoker, a s druge strane je sedeo Darigon. Par mesta pored su je bilo prazno…
Kralj Lucius: “Ahh novac, alkohol, moć… Sve su to lepe stvari, ali Žene su najlepša stvar od svih.”
Stoker: “Slažem se sa vama, ali ne bih baš nazvao žene stvarima.”
Kralj Lucius: “U pravu si. Loše se izrazih.”
Darigon: “Pih… traćiti vreme na ove robinje je bedno. Da sam traćio vreme na žene, nikad ne bih naučio tajnu večnog života.”
Kralj Lucius: “Vreme protraćeno na lepotu nije džaba protraćeno vreme.”
Prišao im je jedan debeli čovek sa brkovima do kolena. Prišao je i naklonio se kralju.
Kralj Lucius: “O-ho Lilopite, kako si moj voditelj dvorca – drago mi je što te vidim.”
Lilopit: “Vaša visosti, lepo je videti vas ponovo nakon onoliko vremena. Da li je hrana u redu? Da li je svetlo kako treba? Da li vam se sviđaju ove lepe devojke?”
KraljLucius: “Da ,da i da. Zapravo, završavamo sa zabavom za dvadeset minuta, tako da pošalji ih u moju sobu. Večeras ću uživati u lepom društvu. I još nešto – odakle si nabavio ove robinje?”
Lilopit: “Kako vi kažete, kralju! A što se njih tiče, one su iz Halagije. Znate, ona zemlja koja je udaljena pet zemalja severno od nas i imaju svi po dvadeset godina.”
Kralj Lucius: “U redu, u redu. To je dovoljno. Idi sad.”
Ode on, a ova trojka je ostala i nastavila sa ćaskanjem.
Kralj Lucius: “Nešto te muči, Stokeru? Pretpostavljam da nije samo u pitanju to što će princ dobiti lep tretman ovde.”
Stoker šapćući: “Ono što me brine su garganoidi. Izmešali ste ih sa ljudima i ljudi nisu srećni –uplašeni su. I to što ste stavili ove gole plesačice tako da svi mogu da ih vide nije dovelo do opuštajuce atmosfere.”
Kralj Lucius šapčući: “Pa šta da se radi… Probao sam, ali da ti kažem – u pravu si donekle… Garganded mi duguje, a kako bi mi vratio dug odlučio sam da mi on pomogne da osvojim Saderolin. Ali jednom kad bi se to desilo on bi probao da me pojede. Tako da jednom kada ispunim svoj cilj – vratiću ga nazad u dimenziju iz koje je i došao.
Stoker šapćući: “Drugim rečima, doveli ste vojsku čodovišta koja će nam zabiti kandže u leđa jednom kad budu odplatila dug.”
Dva garganoida su se šetkala sa hranom u rukama dok su dobijali po koji pogled.
Garganoid 1: “Pa ova hrana je neverovatna! Predobra je!”
Garganoid 2: “Ma ovi mekušci su ukusniji. Kako je glupo što ne možemo da ih jedemo!”
Garganoid 1: “Znaš da nam je Garganded zabranio da ih jedemo onda kad ne smemo da jedemo.”
Garganoid 2: “A i Garganded, šta on misli? Da može da komanduje samo zato što je najpametniji, najjači, najopakiji i najnemilosrdniji ?”
Garganoid 1: “Pa baš zato je i šef.”
Garganoid 2: “Ma glupost! Da nam lipulsi nisu ukrali dimenzioni kamen ne bi bilo ovako.”
Grap se kretao ka stolu gde su bili Lucius, Darigon i Stoker. Prišao je ka Stokeru.
Stoker: “Da, Grape?”
Grap: “Ja… hoću da se izvinim zbog svog ponašanja danas na bojnom polju.”
Stoker: “Tvoje izvinjenje je… prihvaćeno. Idi sad!”
Grap je poleteo i sleteo pored vinskog bara.
Stoker: “Nece mnogo piti.”
Kralj Lucius: “Ha, na boljnom polju se svašta kaže. A Grap je uvek zanovetao.”
Stoker: “Bojim se da sam pogrešio u njegovom vaspitanju. Čast mu ne znači ništa. To nije u redu. Istina je da smo bili napeti danas, ali on… On će večno biti svoj najveći neprijatelj.”
Kralj Lucius: “Dobro.”
Darigon: “Vaša visosti, plemstvo se neće složiti sa ovim ljudožderima.”
Kralj Lucius: “Ha! Plemstvo je isto glupo. Većina plemstva su patriote. Potrebno je da pomisle da su Garganoidi željni proslavljivanja naše zemlje.”
Stoker: “Ti ljudi su časne patriote, a Vi planirate da ih vučete za nos i da im predstavite opasne zmije kao raspevane gliste… To je vulgarno.”
Stoker je besno gledao u kralja, a Darigon i Lucius su mu uzvratili zbunjenim pogledom.
Kralj Lucius: “Pa šta, Stokeru? Na kraju će se boriti po mom, a to je dobro.”
Stoker: “Nadam se, za svačije dobro… Moje, ovih ljudi, Grapovo i vaše. A sada me izvinite, odoh da popijem nešto.”
Malo dalje od ekipe za stolom grupa plemića se okupila i čavrjala.
Vojvotkinja Milikas: “Ha, Stoker je uzeo par čaša.”
Vojvoda Serten: “Jel iko video Šarkalana?”
Vojvoda Ferzus: “A koga briga za njega? Uvek se izdvaja. koliko je veliki junak toliko je i povučen.”
Vojvoda Serten: “Bitno samo da je naš čovek.”
Vojvoda Ferzus: “Slažem se, slažem se. Naši su najbolji.”
Vojvoda Serten: “Ovi stvorovi su proždrljivi, a i plaše me.”
Vojvoda Ferzus: “Kralj je pametan. Ne bi nas ugrozio. Ni meni se mnogo ne sviđaju, ali ako im kralj veruje, verujem im i ja.”
Kralj je stao ispred svih i lupio u gong par puta, a garganded je stajao iza njega. Svi su obratili pažnju.
Kralj Lucius: “Dragi moji, slušajte me. Večeras slavimo, a sutra oko pet ujutro napadamo naše najveće neprijatelje i nanećemo im veliku štetu.”
Masa je urlala kao luda. Stoker je sve posmatrao iz pozadine kao i Šarkalan.
Kralj Lucius: “Sada će vam se obratiti vođa Garganoida – veliki Garganded.”
Tu je nastao aplauz kralj je stao iza Gargandeda.
Garganded se obratio svima: “Moji moćni Garganoidi i naši novi prijatelji, ispričaću vam jednu priču: ’U drugoj dimenziji u kojoj smo mi Garganoidi rođeni je postala pustoš zbog Lipulsa. Lipulsi su bili stvorenja s kojima smo delili svet. Naš svet je bez kopna kakvog vi poznajete. Postoji samo nebo i gomila zemljanih ostrva koji plutaju eonima. Moj otac, deda, pradeda i svi ostali preci su se borili protiv njih i bili smo izjednačeni. I tako bi bilo možda zauvek da se jednog dana nije pojavio vaš kralj Lucius sa par svojih pratioca (Stoker Šarkalanu: ’Jedan od onih koji su krenuli sa kraljem je moj učenik Jutaj. Pitam se gde je.’) i tako videvši veliku moć vašeg vođe, došli smo na ideju da ga pitamo za pomoć. On je odgovorio sa “da” i u sledećoj bici smo pobedili Lipulse u potpunosti, ali sa velikim gubicima (Šarkalan Stokeru: ’Ili je poginuo u borbi protiv tih Lipulsa ili su ga pojele ove spodobe’) i onda smo saznali da naš dragi posetilac ima slične probleme te je on nas pitao za pomoć i tada smo mi pristali.’ Došli smo ovde i spremni da položimo živote za vašu zemlju kao što je vaš kralj to učinio za našu zemlju. Jednom kada pobedimo, mi ćemo se vratiti nazad jer, iako je ovaj svet lep – ništa lepše od svoje kuće. Hvala vam na pažnji.”
Plemstvo mu je aplaudiralo. Svi su bili oduševljeni. Garganoidi su se zbunili kad su videli ovo aplaudiranje pa su i oni krenuli s tim.
Garganoid 3 u sebi: “Ha! Samo da sutra sravnimo taj grad i vreme je za gozbu.”
Vojvoda Serten: “Pa sad ih se više ne plašim.”
Vojvoda Ferzus: “Rekoh vam.”
Ova zabava se uskoro završila. Lucius i ostali su se povukli. Blizanci su želeli da ugrabe malo sna, Grap je otišao na svoje noćno letenje, Darigon se povukao kako bi savladao još koju čaroliju, Šarkalan… E, za njega ne znam gde je bio. Dvadeset Garganoida se kretalo po bašti, a u sredini grupe su se nalazili Stoker,Lucius i Garganded.
Garganoid 1 garganoidu 2: “Ko je naredio ovu šetnju?”
Garganoid 2: “Gurtas i Jarkol su mi samo rekli da te pozovem i da krenemo sa njima.”
Stoker: “H, pogledajte kralju Grap – gore je na nebu.”
Lucius: “Čudna li čuda!”
Stoker: “Ovaj let mu je jedan od najdražih u životu, ubeđen sam. Danas zamalo da izgubi zauvek mogućnost da leti. Zvučaće loše kako god rekao, ali drago mi je što mu je bilo odsečeno krilo. Ta nesreća ga je navela da shvati neke stvari. Nebi se inače onako brzo izvinio.
Lucius: “Uzalud se nadaš da će se promeniti. Sad će postati samo još slabiji.”
Garganded: “Sve je to lepo, ali što si tražio da se ovako okupimo oko tebe?”
Lucius: “Sutra napadamo u dva sata popodne.”
Garganded: “Jeste da sam pre dva dana naučio kako vreme funkcioniše, ali čini mi se da je to još jedno četiri ili sedam sati više.”
Lucius: “Baš tako.”
Garganded: “A zašto da čekamo još više?”
Lucius: “Na svakom dvoru postoje špijuni koji dostavljaju informacije.”
Garganded: “Šta je to špijun?”
Lucius: “To je onaj gad zbog kog naši neprijatelji znaju da ćemo ih napasti u pet sutra.”
Garganded: “A mi ih nećemo napasti u pet nego u dva i time će poludeti od čekanja .”
Lucius: “Baš tako. Slobodni ste sad!”
…

