PROTRACENI SVET  

... 0
19.11.2026. | Akcije i avanture

5. poglavlje

Grad Hagaj 

Grad Hagaj je bio ogroman. Nije bio jako ograđen. Kroz njega je prolazilo pet različitih reka, a bio je kilometrima dug. Sa četrdeset nebodera, jednom predivnom palatom i jednim grandioznim koloseumom. Grad je bio star čak šest hiljada godina, a palata samo četiri hiljade godina. Zbog toga što su kroz istoriju mnoge kulture vladale na njegovom prostoru i naravno nosio je mnoga imena: Hert, Kol, Klik, Jested, Majanananasad, Tresau, Koklapar i konačno Hagaj. Situacija je bila napeta pošto je prošlo čak sedam sati. Vojska od četiri miliona vojnika je okruživala grad sa svih strana. Na jednoj su se našli Štaluk i jedno četrdeset njegovih rođaka. Princ Gan i Čo su upravo stigli.

Štaluk: “Vaša visosti, Čo, dobro došli!”

Čo: “Još uvek ništa?”

Štaluk: “Kao što i sami možete zaključiti… Ja stvarno ne mogu da shvatim kakvi su ovo ljudi. Odluče da nas napadnu u pet a vec je dvanaest.

Čo: “Nemoj da se glupiraš! Rat nije šala, glupane debilni.”

princ Gan: “Dosta! Nemojte da se svađate. Rat nije ni šala ni svađa.”

Štaluk i Čo: “Razumem, Vaša visosti.” 

Princ i Čo su otišli dalje u grad, a ljudi su se ponovo kretali ulicama, a Zaria im se pridružila.

Zaria: “Vaša visosti, Čo, sve je u redu.”

Princ Gan: “Ha, dobro. A ljudi izlaze iz skloništa – zašto?”

Zaria: “Pa rekla bih da je neko sa vrha to naredio.”

Princ Gan: “Odleti u palatu i reci im da princ zapoveda da se ljudi vrate u skladišta!”

Zaria je odletela a Gan i Čo su nastavili obilazak. Prošlo je još skoro dva sata. Čo je otišao u koloseum koji je bio pun. Sreo je Gigija koji je sedeo i gledao borbe. Seo je do njega.

Gigi: “Čo, odakle si se ti stvorio?”

Čo: “Princ mi je dao pauzu od petnaest minuta tako da sam hteo da dođem ovde.”

Gigi: “Došao si da vidiš kako će Krokomor proliti creva nekome?”

Čo: “K… krokomor se danas bori? Biće zabavno!”

Gigi: “Da. Po programu trebalo bi da se pojavi za deset minuta.”

Gigi i Čo su nastavili da gledaju porobljene gladijatore koji su se borili kao životinje zarad zabave mase.

Čo je vikao: “AAAAJJJDE BEDNIČE PREPOLOVI MU LOBANJU PA JEL SI GLADIJATOR ILI DEVOJKA?!”

Gigi: “Lakše malo, Čo. Čuli su te sigurno u tri zemlje odavde.”

Čo: “Ma mrzim loše gladijatore i iskreno, baš me briga što su me čuli svi.” 

U areni koloseuma, preciznije, u jednoj od ćelija, par gladijatora su razgovarali. 

Gladijator 1: “Jel si samo čuo onog kako se dere, Herte?”

Hert: “Jesam… To što moramo da se borimo međusobno za život, kao da nije dovoljno, već trpimo i ove uvrede…”

Pored njih, u velikoj mračnoj ćeliji su bile žene, deca, povređeni ljudi. Neki samo što nisu umrli, a u tami se migoljio neki rep – debeli rep nalik na krokodilski, a ono što ga je imalo je bilo veliko, ali nije se moglo lepo videti. Stvorenje s repom je progovorilo: “Herte, Gasasanimone, ne vičite. Nama nade da se spasimo iz ovog pakla.”

Hert i Gasasanimon su popsmatrali stvorenje i obratili su mu se.

Hert: “Krokomore, ti si već trideset i četiri godine proveo u ovom koloseumu, morao si da ubijaš sve što si ubio, a više puta to nisi hteo i nisi izgubio nadu da ćeš pobeći.”

Gasasanimon: “Tako je, Krokomore. ti imaš moć da sravniš pola ovog grada.”

Krokomor: “Koliko jadnih ljudi bi poginulo i da pokrenemo pobunu… Svi biste poginuli. Zašto da rizikujem živote svih vas.”

Svi su znali da Krokomor govori istinu. Nije im bilo lepo što čuju istinu. Neka razigrana deca su krenula da vrište od straha i beže. Svi su obratili pažnju na to. Prvo su pomislili da je pacov ili zmija, ali je ispalo da je to goblin u crnim kratkim pantalonama. Krokomor je naročito obratio pažnju na njega i na Kristal koji nosi.

Hert: “Goblin! Sad ću ga srerditi!”

Krokomor: “Ne. Goblini nigde ne idu bez razloga. Pogotovo ne nose kamenje za teleportaciju unaokolo.”

Goblin: “Hjasasasadasadgasa bre bre bre des faj kol Šarkalan muga refrut isdadadadadadao!”

Krokomor: “Uzadasas gertuden!”

Hert: “Šta kaže, Krokomore?”

Krokomor: “Naša sloboda je blizu.”

Duboko u palati grada Hagaja nalazila se biblioteka velikog čarobnjaka LarigonA. Bila je to velika prostorija puna knjiga i čudnog plavog svetla. Pomalo mračno, ali dovoljno svetla ako niste mnogo ćoravi. Kralj Gusunik se šetao dok su ga čarobnjaci iz biblioteke pratili.

Kralj Gisunik: “Da li ste uspeli da dešifrujete kod za magično polje.”

SAfitus: “Vaša visosti, za ovih četrdeset godina koliko radim kao čarobnjak nisam se pomerio s mrtve tačke u dešifrovanju tog koda. Ne verujem da ću uspeti u tome za ovoliko kratko vreme.”

Kralj Gisunik: “Šteta. Odbrambeno polje bi nam baš koristilo.” 

Zaria je ušla u biblioteku, ali je hodala kao neki zombi, a iz očiju joj je blještala čudna plava svetlost. Nikome nije bilo jasno šta ona radi ovde.

SAfitus: “Zaria, pobogu… Kako to upadaš na ovo sveto tle?!”

Kralj Gisunik: “I šta ti je to s očima?”

Zaria se trgla iz tog stanja i oči su prestale da svelte. Nije imala pojma gde se nalazi.

Zaria: “A… g… gde sam?”

SAfitus: “U biblioteci velikog Larigona.”

Zaria: “Kako d… da… kako sam se stvorila ovde?”

SAfitus: “Samo si došla sa nekim plavim sjajem u… očima.”

SAfitus i kralj su bili sasvim zbunjeni tim sjajem u očima, a onda je kralj primetio čudnu ogrlicu sa zlatnim kuglicama i velikom plavom kuglom velika poput loptice za stoni tenis.

SAfitus: “To je jedna od ogrlica koje je ručno napravio Veliki Larigon?”

Zaria: “Da.”

Kralj Gisunik: “Taj magični artefakt te je odabrao onog dana kada si krenula na Čarobnjačku akademiju.”

Zaria: “Da. Svi su tada pričali da ću postati velika čarobnica.”

Kralj Gisunik: “I postaćeš.”

SAfitus u sebi: “H… Njoj se Larigon obratio i to kada je imala deset godina… A meni se nikada nije obratio… prokleta bednica!”

Odjednom se pojavio goblin u lepom sivom oklopu i braon pantalonama. U rukama je nosio jedan Kristal. Isti Kristal kao onaj koji je nosio goblin u koloseumu. Kralj, Zaria, SAfitus i ostali su s prezirom…

Zaria: “Goblin?! Kako je ušao?”

SAfitus: “Jel on to nosi portalski kamen?”

Goblin je aktivirao Kristal, portal se otvorio i nakon par sekundi iz njega je izašao Darigon.

SAfitus: “Ne mogu da verujem, Darigone! Magično zlo je pred mojim očima ponovo…”

Darigon: “SAfituse bedni, još mrdaš? Kada smo se sreli pre tri godine kad si pobegao kao zadnja kukavica… O, tu je i Zaria, a i kralj i još par nebitnih čarobnjaka…”

Iz portala je izašlo još deset vojnika u žutim uniformama, dobro naoružani.

SAfitus: “Ha! Zar misliš da će ovi slabići pomoći tvojoj pobedi? Ti možda jesi najmoćniji čarobnjak, ali uzevši u obzir našu ukupnu snagu – nećeš se izvući živ.”

Darigon: “Onda je dobro što sam poveo još prijatelja.” 

Iz portala su izašli i garganoidi. I to dvojica njih. Jedan je skočio na kralja, a ovaj je pokušao da ga odgura. Drugi je napao SAfitusove učenike. Uz pomoć njihove magije – imali su izjednačenu snagu.

SAfitus i Zaria su se borili protiv DarigonA. Magična vatra je letela na sve strane u ovom okršaju tri čarobnjaka. Dok se videlo da se Zaria i SAfitus iz petnih žila trude da nadjačaju Darigona, on s druge strane… Nije izgledalo kao da se mnogo muči. Garganoid koji se borio sa kraljem je zbog delića sekunde kraljevog spuštenog garda uspeo da ga baci na policu sa knjigama i kralj je leteo kroz par polica.”

Darigon: “EJ, TI! LAKŠE MALO. TE KNJIGE ĆE MI TREBATI. ZATO SMO I DOŠLI OVDE.”

Garganoid koji se bori sa kraljem: “Šta su knjige?”

Darigon: “To su one stvari u koje si upravo bacio tog matorca.”

Kralj je iskoristio priliku i probao da probode garganoida mačem, ali garganoid je uhvatio mač.

Kralj Gisunik: “DarigonE, platićeš mi za to što si rekao da sam mator! Pa ja imam samo pedeset godina. A ti imaš oko dvesta šezdeset. Zapitao bih se ja ko će prvi od nas napipati dvometražni stan pod zemljom.”

Darigon: “Pa, kako da ti kažem… Ja sam otkrio tajnu večnog života već sa šezdeset sedam leta i evo živ sam već dva i po veka i jednu deceniju, a tebi će ostati još možda deset dana pošto ćemo danas osvojiti ovaj grad.”

Darigon je uz pomoć jakog svetlostnog udara zbunio SAfitusa i Zariu, a onda je iz desnog rukava izbacio dva lanca koji su se obmotali oko njih.

SAfitus: “A! Ne mogu da se oslobodim!”

Darigon: “Ma nemoj? Vezan si lancima koji blokiraju sve tvoje moći i nemožeš se osloboditi? Baš čudo, a?”

SAfitus: “Ha, bedniče! Živiš poput lešinara. Kradeš tuđu magiju da bi poživeo još koju deceniju… odvratno! Nemaš ni časti ni srama!”

Darigon: “Lepo bi se ti slagao sa Stokerom.”

Garganoid je savladao kralja i on je pao u nesvest, a Darigon je pomogao drugom garganoidu da pobedi ostale čarobnjake. Darigon ih je vezao na isti način kao i SAfitusa i Zariu i onda je krenuo da gleda knjige.

Garganoid 3: “Ej! Zar neceš da vežeš i njega?”

Darigon: “Ha, to bi bilo bespotrebno trošenje moći. Tvoj prijatelj ga je toliko jako udario da se ovaj neće buditi do sledećeg ponedeljka (okrenu se ka vojnicima). U redu, vi uzmite knjigu po knjigu i u portal!”

Garganoid 3: “A što ne uzmu više od po jedne? Ovde ih ima gomila.”

Darigon je uzeo u ruke jednu knjigu: “Zato što, ako staviš neke od ovih začaranih knjiga jednu do druge postoji mogućnost da eksplodiraju. A da ubacim više od jedne u portal je previše rizično. Ti i tvoj drug ćete se odmoriti i pojedite jednog od ove četvorice čarobnjaka slobodno, ali prvo mu odrubite glavu, pa ga izvucite iz lanaca, jasno?”

Garganoid 3 i 4: “Jasno…”

SAfitus nije mogao da gleda ovo, Zaria je bila užasnuta kada je videla ova čudovišta kako kidaju glavu njenom kolegi čarobnjaku, a ostala trojica su bili užasnuti što su izgubili kolegu, ali im je bilo drago što nisu umrli. Vojnici su počeli sa prenosom knjiga, ali jednu po jednu i drugi bi otišao sa knjigom tek kada bi se prvi vratio. Za to vreme Štaluk se pripremao da puca jer je video na granici grada kako se odjednom pojavljuje i sa njim i vojska garganoida.

Štaluk: “Evo ih!”

Ropiluk: “Rođače Štaluk, nemoguće da su se ovoliko približili, a da ih nismo videli ranije.”

Otluk: “Tako je, rođače Štaluk. Rođak Ropiluk je u pravu. Ni uz pomoc teleportacionog kamena nisu mogli da nam se priblize ovoliko a da ih ne spazimo ranije.”

Štaluk: “Nebo je oblačno, i da, u pravu si da čak ni uz pomoć teleportacionog kamena aktiviranog sa zemlje ne bi mogli da nam se približe, ali šta ako je taj kamen aktiviran iznad ovih oblaka?”

A tako je i bilo. Grap je leteo predvodivši ovo jato garganoida pravo na Štaluka i ostale vojnike. U rukama je nosio teleportacijski kamen.

Grap: “Obratite pažnju! Za koji sekund počeće da nas gađaju energetskim strelama! Za vas one nisu problem.”

A tako je I bilo. Garganoidi su se obrušavali na ljude. Štaluk je uspeo da pogodi jednog u oko i on je pao. Garganoidi su sleteli i počeli da ubijaju ša stignu. Štluk nije mogao da ponovo isproba svoju taktiiku jer ga je Grap gađao munjama.

Grap: “Ha, koliko juče ja nisam mogao da te napadnem. A sad?”

Štaluk se obraćao Grapu dok je bežao od njegovih munja: “Ha! Situacija se na kratko promenila. Koliko vidim – ti si ponovo dobio krilo, papagaju.”

Grap: “Ha! Samo čekaj.”

Štaluk se obraćao Grapu dok je bežao od njegovih munja: “Ma srediću te ja! Nego gde je princ?”

Grap: “Ono što je kralj uradio njemu je ništa naspram onog šta ću ja tebi uraditi! Takođe bih ja tebe mogao da pitam gde je žena kralja Luciusa?”

Za to vreme iz prostorije za robove u koloseumu izlazili su žuti vojnici koji su pucali u publiku i garganoidi koji su proždirali istu. Čo i Gigi su krenuli u kontra napad sa jakom željom da uđu kroz vrata iz kojih ove spodobe izlaze.”

U tami su se stvorili i Stoker i Šarkalan. Robovi su uplašeno glkedali u njih.

Krokomor još sedeći u mraku sa velikim osmehom reče: “Bili ste u pravu. Nada ipak postoji.”

Stoker: “Sve vas je ova zemlja pretvorila u svoje vlasništvo zabave radi. Ja vam nudim slobodu u LATONIJI. Jeste li za?”

Robovi su urlali od sreće.

Stoker se obrati vojnicima: “Vas dvojica odvedite ove ljude odavde, a vi, dragi moji, u portal do slobode.”

Tako je i bilo. Svi su krenuli u portal. Svi sem Krokomora. 

Hert i još trojica su se zaustavila taman da uđu u portal i okrenuli se ka Krokomoru koji još sedi u mraku.

Hert: “Hej, Krokomore, zar ti neideš s nama?”

Krokomor: “Idite. Meni je sada došla šansa da se osvetim, a to se ne propušta.” 

Svi su otišli, a vojnici i garganoidi su nastavili da izlaze iz portal. Štaluk je otišao do krokomora sa velikim osmehom na licu. Barem mislim da je to bio osmeh. Krokomor ga je posmatrao iz tame sav, smejući se. Stokeru nije baš bilo sve jasno.

Šarkalan: “Zdravo, čika Krokomore! Drago mi je što si još živ.”

Krokomor dubokim i popnosnim glasom: “Šarki! Tako mi je drago što te vidim! Uspeo si da ovladaš tajnama goblina?”

Garganoidi su iz koloseuma leteli na sve strane, a vo jnici su trčali iz istog. Princ Gan je krenuo ka koloseumu, a u areni, Gigi i Čo su komadali vojnike – Gigi uz pomoć svog velikog čekica, a Čo pomoću svojih kratkih mačeva.” 

Čo: “Nećemo se probiti! Samo dolaze.”

Gigi: “Samo udri. Ne mogu oni toliko da izlaze koliko mi možemo da ih lemamo.”

Žute uniforme, goblini i garganoidi su jurili gradom kao ludi na sve strane. Plave uniforme su im uzvratile vatru, ali ko ima garganoide na svojoj strani – ima veliku prednost. Ljudi su uplašeno bežali po ulicama. Princ Gan je trčao ka koloseumu sav besan.”

Princ Gan: “Mora da se nešto veliko događa u koloseumu. Ijao, platiće mi očevi visoki saveznici koji su odlučili da poštede ljude!”

Gan je primetio dvojicu žutih vojnika kako pokušavaju da ubiju malu devojčicu. Skočio je na njih i zaklao ih.

Princ Gan u sebi: “Kukavice! Odvratne kukavice!”

Za to vreme, u koloseumu, Čo i Gigi su se i dalje borili. Na sve strane su bili leševi. Goblini žutih i plavih uniformi. Gigi i Čo su pogledali ka tamničarskim vratima koloseuma i videli su Šarkalana i Stokera kako izlaze.

Čo: “Vidi, vidi! Šarkalan i Stoker.”

Gigi: “Odlično!” (Obraća se Šarkalanu) “Ej, zmijoljubac, imamo neka nezavršena posla!”

Princ Gan se tada pojavio i dotrčao do Čoa i Gigija.

Stoker: “Ha! I sa njegovim visočanstvom na vašoj strani – opet smo jači!”

Gigi: “Ma nemoj! Ja i tvoj ružni pajtos smo iste snage, rekao bih, a ti nisi nešto mnogo jači od Šarkalana, Stokeru!”

Stoker: “Istinu zboriš, ali upravo smo dobili moćnog saveznika. Sad će doći.”

Gigi: “Ha! Ko god da dođe – biće mrtav.”

Čo: “Tako je. Koji je to vaš saveznik koji će stići iz tamnice? (sav prerpadnut uplašen I uznemiren nastavi) Nije valjda?!”

Princ i Gigi su se takođe prepali. Stoker je nemo posmatrao situaciju, a iz tamnice se pojavljivalo nešto veliko, nešto što je uplašilo i Čoa i princa i Gigija. To je bilo stvorenje visine oko četiri metra sa sitnim bodljama od vrha glave pa do leđa i do kraja krokodilskog repa koji se vrteo. Bilo je ćelavo, mišićavo, sa oštrim zubima, zlobnih očiju, željno krvi, imalo je crne pantalone i zelene uprljane čizme.

Čo sav prestravljen: “To je…”

Gigi sav uplašen: “To je…” 

Princ Gan: “To je Krokomor!”

Krokomor je posmatrao ovu trojku stajaci iza Šarkalana i Stokera. Ova trojica su bili prestravljeni gledajuci Krokomora iz ove blizine. Sva trojica su kao deca gledali kako se on bori u koloseumu I komada svakog svog neprijatelja, a sada će se I oni susresti sa ovim stvorom koji je jači od čoveka ili je i manje od čoveka.

Krokomor: “Pa Šarkalane, održao si obećanje i spasio nas sve.”

 Princ, Čo i Gigi su bili zbunjeni rečima koje je izustio Krokomor.

Princ Gan: “Kako to misliš ispunio je obećanje? Vas dvojica se poznajete?”

Krokomor: “Šarkalan je rođen u ovom koloseumu.”

Princ Gan, Gigi, Čo i stoker su bili zaprepašćeni ovim saznanjem. 

Krokomor: “Šarkalanovi roditelji su bili zarobljenici iz GRETUSANA. On se rodio ovde. Borio se. Na kraju sam mu otkrio kako da pobegne odavde i naučio sam ga jeziku Goblina.”

Svi su bili zbunjeni i začuđeni.

Princ Gan u sebi: “Pa ovo je šokantno, ali to objšnjava zašto se pridružio Luciusu…”

Čo u sebi: “Ha! To objašnjava njegovu hladnokrvnost, a i to kako je ovladao goblinskim tajnama.”

Gigi u sebi: “Znači zato je tako dobar borac!”

Stoker u sebi: “Krokomor je poslednja osoba koju su goblini naučili nešto o svojoj kulturi. Trebalo je ranije da shvatim! A ja mislio da su Šarkalana odgajali goblini…”

Šarkalan je potrčao ka Gigiju i preskočio ga. Razdaljina između njih je bila pet metara. Gigi je potrčao ka njemu urlajući, a Šarkalan se zaleteo u njega. Gigi je probao da zamahne svojim čekicem, ali su ga Šarkalanove zmije zaustavile.

Šarkalan: “Donekle mi je drago što se opet borim ovde.”

Gigi: “Donekle te razumem.”

Princ je skočio na Krokomora, a on je obmotao svoj rep oko njega i zatim ga je stavio u svoje ruke i izgledalo je kao da će ga smrskati pa je Čo probao da zarije svoje kratke mačeve u Krokomora, ali Stokerov mač mu se isprečio. Krokomor je bacio princa, ali zbog jačine udarca princ je prošao kroz zid, a krokomor je krenuo za njim.

Stoker: “Mudri Čo… Čast je boriti se protiv takvog protivnika!”

Čo: “Hvala…”

Stoker i Čo su pokušali da iseckaju jedan drugog. To je bila borba! Izgledalo je kao da sečiva lete na sve strane. Princ se osvestio i video da je odbačen kroz zid. Sledeće što je video jeste Krokomor koji hoće da ga udari, ali uspeo je da se izmakne u poslednjem trenutku i počeo je da beži, a Krokomor ga je pratio. Gigi je ponovo zamahnuo čekicem, ali ništa… Šarkalanove zmije su napale Gigija, ali se on izvukao. Međutim nije uspeo da se izmakne i od Šarkalanove desne ruke pa se kotrljao dva metra i ustao je i napao sa još većim žarom. Šarkalanove zmije su ponovo pokušale da ga napadnu, ali ih je Gigi uspešno izbegao i čekicem udario Šarkalana, a Šarkalan je pao šest metara dalje od mesta udara. Kad je pao progutao ga je oblak prašine, a Gigi je požurio da ga dokrajči. Video je onesvešcenog Šarkalana i udarao ga čekićem… I udarao i udarao sve dok ga nije sasvim smrskao, a onda je primetio da koža počinje da mu se kida. Video je nešto zeleno ispod Šarkalanove kože i udario je isto. Iz Šarkalanovih beživotnih leđa izašla je jedna njegova zmija sva krvava. Gigi je gledao u zmiju, a onda i u Šarkalanovo mrtvo smrskano telo.

Čo i Stoker su nastavili sa identičnom borbom i razmenili bi po neku reč.

Čo: “Čini se da je tvoj prijatelj mrtav, Stoker.”

Stoker: “Ne budi tako siguran!”

Odjednom je druga zmija zgrabila Gigija i povukla ga sa sobom. Ispostavilo se da je Šarkalan živ. Udarao je Gigija, a ovaj se čudio kako je smrskao Šarkalanovo telo, a samo četiri metra od tog tela nalazio se još jedan Šarkalan. Sledeće sekunde Šarkalan je uhvatio, podigao i bacio Gigija pravo na Čoa i obojica su odleteli četiri metra. Kada su ustali posle par sekundi, videli su Šarkalana i Stokera kako zauzimaju stav za napad. Gigi i Čo su uradili isto.

Gigi: “Šta čekaju?”

Čo: “Nas… Mi sad prvi napadamo!”

Gigi: “Još ne kapiram kako je crvoliki napravio onaj trik.”

Čo: “Ha! Nikad nisi čuo da zmija menja kožu?” (Gigi ga zbunjeno gleda, a Šarkalan i Stoker su se smeškali jer je Čo pogodio). “Verujem da je onda kada je pao u prašinu Ii izašao iz kože, ali je ostavio jednu zmiju da bi ta koža imala neku debljinu, a ti si se zaleteo i nisi ni primetio.” (Obraća se Šarkalanu). “Jesam li u pravu?”

Šarkalan je klimnuo glavom. Sledeće sekunde Čo i Gigi su krenuli na Šarkalana i Stokera. Čo je krenuo na Stokera. To je bilo čisto guranje oštricama. Šarkalan je krenuo da beži, a Gigi ga je pratio po koloseumu.

Za to vreme na granici grada – Grap je bacao munje kao lud na Štaluka, a ovaj je samo mogao da beži. Ostalo je samo deset garganoida i Grap koji su uspešno pobeđivali ljude na granici, a ostali garganoidi su ušli u grad. Jedna strela je bačena uspešno na Grapa, ali on se izmakao zadobivši malu ogrebotinu na stomaku. To je dalo dovoljno vremena Štaluku da izbaci strelu i pogodi Grapa u vrat. Zbog elektriciteta koji je Grap skupio uspeo je da preživi sa par modrica. 

Otluk je prišao do Štaluka i zajedno su počeli da gađaju Grapa, a ovaj im nije mogao ništa. Jedva je izbegavao strele.

Otluk: “Bravo, rođače Štaluk! Zamalo da ga ubiješ!”

Štaluk: “Pogodio sam ga, ali ga nisam ubio. Nastavi da ga gađaš!”

Otluk: “Naravno, rođače!”

Grap bi do poslednjeg trenutka života izbegavao strele, ali je jedan garganoid počeo da juri Otluka i Štaluka. Oni su znali da ne mogu da ga pogode s obzirom na brzinu. Štaluk je ipak pokušao i uspeo da pogodi garganoida u oko, ali je on bio toliko blizu da ga je zamalo ubio, ali je ovaj uspeo da se izvuče i sustigne svog rođaka. Dok ih je garganoid jurio malo su ćaskali.

Otluk: “Baš voliš da se kockaš sa svojim životom, Štaluk! Onaj monstrum zamalo da te pošalje na onaj svet!

Štaluk: “Da sam samo bežao poput tebe kukavice, nikad ne bih postao ovako moćan strelac!

Otluk: “Šta?! Ti hoćeš da kažeš da sam ja sramota za porodicu Luk?”

Štaluk: “Ne. Ja kažem da je porodica sramotna u odnosu na mene.”

Otluk: “Tužiću te kod pradede!”

Štaluk: “Samo me tuži kod tog matorog makroa!”

Otluk: “Kako se usuđuješ to da kažeš za pradedu samo zato što ima trideset žena? To mu je pravo po zakonu!”

Otluk: “Jedan Luk koji pogodi sve mete na konačnom ispitu ima pravo na brak istovremeno sa petnaest žena. Ti imaš četiri žene, a još ih i varaš!”

Štaluk: “Pa ti imaš jedanaest žena i opet ih varaš sa robinjama. Sve u svemu, taj metuzalem ne može ni luk da potegne, a ima pravo na trideset žena samo zato što je glava porodice…”

Otluk: “Pa bio je dobar ratnik. Pokorio je celu jednu državu skoro sasvim sam i zaslužio je da uživa u svom životu.”

Štaluk: “Taj od kad se rodio uživa, a tek sada u stoosmoj godini mu je još lepše. A ako se ne složiš s njim onda ti porobi žene i robinje i zabrani ti da vodiš ljubav sa bilo kojom, a još te i kastrira kao kaznu za nepoštovanje njega. Odvratni metuzalem!”

Otluk: “Kao da ti to ne bi uradio da si na njegovom mestu!”

Štaluk: “Kao prvo: da sam ja na njegovom mestu i da me neko od vas ne poštuje ja vas ne bih kastrirao. Dobro, žene i robinje bih vam uzeo, a umesto kastracije bih za nepoštovanje odabrao recimo… recimo da morte da jebete ovce i ovnove. To bi bilo zabavnije!”

Otluk: “Ti si čodovište! Ja radije biram kastriranje!”

Štaluk: “Kao drugo: ja sam trebao da nasledim pradedu!”

Otluk: “Ti da ga naslediš? Po kom pravu?”

Štaluk: “Nisi me dobro razumeo, glupi rođo. Ja sam trebao da ga nasledim, ali neću.”

Otluk: “Zašto?”

Štaluk: “Nećemo živi izaći iz ove borbe.”

U tom trenutku Garganoid je konačno stigao do ove dve budale i uspeo da smrska Otluka i da obori Štaluka, a onda je počeo da proždire Otluka.

Štaluk sedeći posmatrao je kako ovo čudovište proždire njegovog rođaka, ali nije osecao bes zbog toga: “Eee… To, moj rođače, šta sam ti rekao? Sad si mrtav, a tvoje žene će biti prebačene ostatku porodice kao robinje bez tebe. Povraća mi se od činjenice da se neću vratiti sa bojnog polja! Da se vratim, mogao bih prvi da biram jednu pošto sam te ja zadnji video, a iskreno uzeo bih onu Jaredinial. To je lepotica… A iskreno, moj mrtvi rođače, povraća mi se što će ista sudbina zadesiti i moje lubimice. A za decu, rođo… Baš me briga!”

Garganoid je perstao sa žvakanjem i gledao je u Štaluka koji ga je sedeći posmatrao sa čudnim analizirajućim pogledom.

Garganoid 5: “Je li, S kim ti to pričaš?”

Štaluk: “Sa tvojim ručkom.”

Garganoid 5: “O, i ti si moj ručak!”

Štaluk: “U redu, ali priznaj mi barem da sam ti glavno jelo! Uvek sam mrzeo da me stavljaju u isti koš s ovim kog si upravo sažvakao.”

Garganoid 5: “Haha… Kako hoćeš!”

Štaluk: “Vrlo dobro.”

Štaluk nije ni hteo da potegne luk, a garganoid mu se polako približavao i kada je bio jako blizu, Štaluk je skoro brzinom svetlosti izvukao nož iz pregrade na svojoj levoj nozi ispod kolena i zabio je taj nož parvo garganoidu u jedino preostalo oko. Štaluk se izmakao, a monstrum je vrištao od bola.

Garganoid5: “Aaaaaaaaa! Moje oči! Moje lepe oči!”

Štaluk: “Ha! Vi garganoidi ste glupi! U sred boljnog polja ćeš samo da staneš i jedeš? To će te i ubiti!”

Štaluk se izmakao kada je garganoid počeo da maše rukama kao sumanut. Štaluk se kretao tamo amo, ali garganoid je izgubio svoje oči. Bio je beskoristan.

Štaluk u sebi: “H! Izgleda da se oslanja samo na snagu krila i vid, a sluh mu je nerazvijen, a i njuh rekao bih. Opet, ove strele koje mogu da stvorim ne mogu da ga ubiju.

Dva Garganoida i Grap su sleteli pored Štaluka, a ovaj se pripremio da ispali strelu u Grapa. Garganoid s leve strane je stao ispred Grapa.

Garganoid 6: “Ako hoceš pernatog, moraćeš mene da središ!”

Garganoid 7 obraća se Garganoidu 5: “Ha! Derefe, smešan si! Dozvolio si da te ovaj komad mesa pobedi… Barem oslepi… I šta ćeš sad? Sramota si za garganoide!”

Grap u sebi: “Da, zaista… Iako je sposoban da pobedi bataljon, opet je izgubio vid… Štaluk koristi mozak i svoje veštine, ali nije toliko važno…”

 Garganoid 5 Deref: “Aaa! Garganded će mi odrati kožu zbog ovoga!”

Grap: “Bez brige, Deref! Kralj Lucius sigurno može da ti vrati vid. Ovako ćemo: Ja ću da sredim Štaluka, a vi se zaputite u grad i pridružite se našim snagama!”

Garganoid 6: “Pa zar se već nismo udružili?”

Garganoid 7: “Šta znači ZAPUTITE?”

Grap: “AA! Idite do Gargandeda i neka vam kaže šta da radite, a takođe povedite i ovog slepca sa sobom. A ja ću srediti našeg strelca!”

Garganoidi su ga poslušali i otišli.

Štaluk: “Ha! a ja mislio da ću umreti, a ono preživeću! I to zahvaljujuci tebi, Grap. Zapravo sad neću umreti pa mi niko drugi neće jebati žene i robinje. Hvala!

Grap: “Ti ćeš umreti, a prvo se zabavi sa mojim malim prijateljskim gnjidama!”

Grap je poleteo, a odjednom trideset goblina je krenulo na Štaluka. Ovaj je ispaljivao strele na njih i pobio dobar deo goblina, ali ipak su uspeli da ga napadnu i obore. Boriti se sa deset goblin koji ti Skaču na leđa… Grap je samo posmatrao i spremao elektricitet u ruci.

Grap: “Ha! Ova niža bića… Skoro da počinjem da ih poštujem! Skoro…”

Ispalio je munju, a ona je ubila sve preživele gobline i povredila Štaluka.

Štaluk: “Ti goblini su na tvojoj strani, a nije ti prvi put da ih ubiješ… Stvarno si čudovište, Pernata Lejko!”

Grap: “To mi kaže čovek koji je bez emocija posmatrao kako mu čudovište proždire Rođaka…”

Štaluk: “Pa dobro, nisam ja savršen.”

Grap je bacao munje kao lud, a Štaluk ih je uspešno blokirao svojim strelama. Bili su izjednačeni.

Štaluk u sebi: “Dobar je… Ali ja ću biti bolji! Kolika li će nagrada biti kad donesem leš poslednjeg Perijanca? Čekaj, to je to! Tako ću ga pobediti!”

Grap: “Ha! Nećeš još dugo!”

Štaluk: “Pa vi Perijanci ste ionako preleteli na Luciusovu stranu pre četrdeset i šest godina. Pre toga, radili ste za kraljevsku porodicu saderolinskog kraljevstva!”

Grap: “Vaše vođe su bile u savezu sa Perijancima, ali tokom godina kraljevska porodica nas je gledala kao ptice u kavezu. Čak su nam branili da letimo u određenim dobima dana i noći! Ja nisam bio rođen. Kada su Perijanci otišli do Luciusovog oca on nam je dao svu slobodu koju smo hteli, a posle šesnaest godina sam se rodio i ja.”

Štaluk: “I eto gde te je dovela borba protiv Saderolina. Ostao si sam!”

Grap: “Možda sam sam, ali moji mrtvi sunarodnici bi bili ponosni što nisam dopuzao do onih koji su stavili moj narod u kaveze! Ja sam poslednji Perijanac. Niko od mojih saboraca nije umro bez veze. Svi smo se borili da raznesemo kavez u kojem smo bili.”

Grap je nastavio da priča o svom narodu te je jedva primetio tri strele koje su ga pogodile. Pao je na zemlju od bolova i Štaluk se pripremio da puca još jednom poslednji udarac.

Grap: “Jao! Moja glava! moje telo!”

Štaluk: “Energetske strele za paralizu najbrže lete. E, ovo je veliki dan! poslednji Perijanac će biti mrtav!”

U tom momentu se otvorio portal i iz njega je izšla vojska goblina. Na stotine njih. Štaluk je krenuo da beži. Par žutih uniformi je takođe izašlo iz portal. Uzeli su Grapa i krenuli u portal.

Grap: “Ha! Kec iz rukava je upalio! Goblini će te srediti, Štaluk! Kratko smo se poznavali, ali drago mi je što si mrtav.”

Grapa su vojnici odveli u portal, a portal se zatvorio.

Vraćamo se u koloseum. Gigi i Šarkalan su se makljali u istom žaru, a stoker i Čo su mahali sečivima, ali Čo je počeo da falšira toliko da je završio na zemlji.

Stoker: “Čo, ovo je tvoj kraj! Za jednog taktičara i stratega si stvarno pokazao veliko umeće s oružjem. Imaš moje poštovanje.

Čo: “Hvala, Ali…”

Stoker: “Ali?”

Čo: “Pre nego što me uništiš, jedno pitanje?”

Stoker se fokusirao jer je donekle verovao da će Čo pokušati da se služi nekom smicalicom.

Stoker: “Reci?”

Čo: “Neko tvoje inteligencije je sigurno svestan činjenice da je ovaj rat između naših kraljeva u zadnjih šest godina postao ličan i iz njihovih motiva… Motiv našeg kralja je vlast nad vašom teritoriom, a motiv vašeg – motivi tačnije, su da nađe svoju ženu, da pokori ovaj grad i kraljevstvo. I sam znaš da će on posle krenuti u pohod na ceo svet, a uzevši u obzir njegovu sadašnju moć i siguran sam da je ima još mnogo, verujem i da će uspeti.”

Stoker: “Došao sam do istih zaključaka pre jedno pola sata, ali opet, to nije pitanje koje si hteo da mi postaviš, već samo analiza.”

Čo: “Pitanje je: Zašto se mi još borimo za ljude koji nas koriste za lične svrhe i za koje smo mi samo kao kučići u ringu?”

Stoker: “Jedno pitanje a tražiš dva odgovora… Ovako, ja razumem da kraljevi žele moć. Ne sviđa mi se to što mnogi postanu čudovišta. To što su makroi je već stvar o kojoj se ne diskutuje. Ne sviđa mi se to, ali može se zanemariti. Sa moje tačke gledišta, Lucius nije bio monstrum veći deo svog života. Onog dana kad mu je Rates oteo ženu, tada je počeo da vas mrzi toliko da bi prodao dušu đavolu da bi je vratio i da bi vas uništio.”

Čo i Stoker: “To donekle mogu i da razumem.”

Stoker: “Elem, osećao je slabost, a onda je doveo one nakaze bez časti i od tad mi se iskreno malo gadi. Ne opravdavam korišcenje tih čudovišta, ali nije kao da mogu nešto tu da promenim.”

Čo: “Rates, Gesluk, Netuluk, Lolo, Freb su bili poslati da otmu Luciusovu ženu. Ona je isporučena, a oni se nikad nisu vratili. (Čo u sebi) ’Bolje da ne kažem da sam ja rukovodio tom operaciom iz senki.’”

Stoker: “Šarkalan je ubio gorepomenutu ekipu. Razlog zašto se još borim za Luciusa jeste taj što verujem da može da se vrati na staro. A ti se boriš za budućnost ovog tvog naroda. Ti nemaš ni unučića, ni dece, ni ženu, ni kuče, ni mace, bez uvrede.”

Čo: “Zapravo, imam jednu slatku pudlu. Zove se Lejdi Zenzen.”

Stoker: “Veoma lepo… Elem, ti nisi posvetio svoj život kralju i njegovoj porodici, već njihovim podanicima pa si častan čovek. A sada kada si dobio svoj odgovor, nadam se da ćeš mi dati odgovor na moje pitanje.”

 Čo sav uplašen: “Gde je i dalje živa Luciusova žena!?”

Stoker: “Da, baš tako. Mada po tvom izrazu lica…”

Čo sav uplašen: “Veruj mi! Ne želiš da znaš! Bolje da Lucius to sam sazna. Ako sazna, neće stati. Neće se smiriti dok ne uništi sve što se mrda, bila to kraljevska porodica ili ja i moji prijateliji ili vi… Pobiće čak i svakog čoveka ovog grada i to koristeći najbrutalniju metodu!”

Stoker: “Mislim da bi se Lucius pretvorio u čudovište u potpunosti kad bi znao. Ne bih da ovo zvuči onako kako će da zvuči, ali veruj mi, Čo… I ja se nadam da neće saznati.”

Čo: “Naši kraljevi su čudovišta, ali Lucius će lako postati monstrum. Veći monstrum kad sazna istinu.”

Čo je ustao.

Čo: “Hajde! Ne bih podneo da odem sa ovog sveta sedeći.”

Stoker se pomerio unazad, a Čo je opet uzeo svoje kratke mačeve i ponovo je krenula borba. Za to vreme, Gigi i Šarkalan su bili na izmaku snaga uz činjenicu da je Gigi skoro pa premoren. I Čo će uskoro otići u carstvo duhova, a Stoker se činio kao jedva iscrpljen. Slabe su bile šanse za pobedu nad ova dva Luciusova lakeja, ali u koloseum je ušlo petoro ljudi. Svi su bili ogromni sa čekićima, sekirama i mačevima velikih poput Gigijevog čekića. Stoker i Šarkalan su bili užasnuti kad su ih videli.

Gigi: “Oioi, Urur, Gugu, Soso, Bubu, došli ste! Ko vam je rekao da smo ovde?”

To su bili Gigijevi rođaci. Progovori jedan od njih: “Princ Gan nas je poslao.”

Stoker je šutnuo presrećnog Čoa i počeo da pritiska neki dragi kamen. Portal se otvorio iza njih.

A on i Šarkalan su ušli u njega. Izašli su na drugi kraj grada, a Čou i ostalima su ostavili drugi otvoreni portal kroz koji je išla armija goblina.

Stoker i Šarkalan su trčali u pravcu palate. Stoker se osvrtao usput i posmatrao haos koji se desio u gradu.

Stoker: “Taktičko povlačenje je neophodno. Ostala ti je sasmo ta zmija, a i čo me je malo izmorio. Ne bismo imali šanse protiv one petorice rmpalija. U najboljem slučaju izašli bi jedva, jedva, jedva živi sa velikom šansom za brzu smrt bez medicinske intervencije u roku od trideset minuta.

Šarkalan: “Čuo sam tvoj razgovor sa Čoom… Ja služim Luciusu iz svojih razloga, ali nije mi u interesu da postane veći monstrum.”

Stoker: “Razumem.”

Za to vreme, na gradskom trgu vojnici su okupili oko pedeset hiljada ljudi, a garganoidi bi donosili još ljudi. Svuda su bili mrtvi plavci i žutaći i goblini. Odjednom se pojavio kralj Lucius. Iza njega su bili Garganded, Rač i Rik. Lucius je gledao u te ljude. 

Garganded: “Šta će ti svi ovi ljudi?”

Rik: “To i mene zanima.”

Lucius: “Treba mi još vojske. Ovi će biti dovoljni.”

Garganded: “Zar smo mi garganoidi slabi?” 

Lucius: “Niste. Ali moći nikad dosta!”

 Svuda su bile uništene kuće, velika vatra, užas. Lucius je primetio par bubašvaba i uz pomoć svojih moći privukao je jednu i stavio ju je u svoju ruku. Zatim, iz ruke je počeo da izlazi ružičasti dim i bubašvaba je počela da raste. Porasla je trideset centimetara. Zadnje noge su počele da liče na čovečije. Uspravno je stajala, a i ustala. Dva para nogu se pretvorilo u ruke sa prstima. Logično, stvorenje je skočilo na zemlju, a Garganded, Rač i Rik su posmatrali ovog stvora.

Lucius: “Gospodo, upoznajte Bubibosa – šefa bubolike vojske.

Rik: “Kakva sad bubolika vojska?”

Lucius je izbacio ogromnu količinu ružičastog dima na sve zarobljene ljude na trgu, a i njegovi vojnici su bili uhvaceni tim dimom. Nakon toga, u dimu su ljudi počeli da se grče i menjaju svoj oblik.

Kad se dim razišao postali su dvometarske bubašvabe. To je bio stravičan prizor.

Lucius: “Bubibose, izdaj naredbu!”

Bubibus: “Vojnici! Napad na palatu!”

Bubašvabe su krenule na palatu.

Lucius: “Gargandede, nek im se predruže tvoji drugari!”

Garganded je ispustio vrisak, a nakon par minuta svi garganoidi su se pridružili bubašvabama. Svi su krenuli na zamak. Vojnici, strelci, su pokušavali da odbrane zamak, ali su bili izjednačeni.

Za to vreme, princ Gan je izbegavao Krokomora ne osvrćući se na silne uniforme, gobline. 

A iza njega je bio Krokomor koji je jurio i uništavao sve oko sebe u pokušaju da uhvati mladog princa. Gan je skočio na vrh petnaestometarske zgrade, a Krokomor je skočio i uhvatio se za sedmi sprat. Gan je uz pomoć svojih moći polomio zgradu, a Krokomora je zatrpala gomila kamenja. Gan je uz pomoć svoje moći uspeo da ostane nepovređen. Stajao je tako na ostacima te zgrade.

Princ Gan: “Ha! Toliko od velikog Krokomora!”

Ali Krokomor se iskopao iz ruševina i uhvatio princa svojim rukama.

Krokomor: “Glupo nezrelo derište! Ja sam četrdeset godina protraćio u koloseumu. Zar misliš da če mi tone kamenja nauditi? Koliko puta si samo došao da me gledaš kako prosipam creva političkim neprijateljima tvoje porodice i onima koji su došli sumnjivim putevima u istu zemlju? I ti si dolazio, i tvoj brat i otac… A da ti kažem, onaj Stoker ili kako se već zove, rekao mi je da ti je brat živ, ali sa drugim ličnim opisom he he he!”

Princ Gan: “Šta su mu uradili?”

Krokomor: “Zini da ti kažem!”

Princ je uz pomoć svojih vatrenih moći uspeo da opeče Krokomorovu ruku i pobegne.

Vraćamo se na ekipu koja je još na trgu.

Lucius: “Gargandede, uskoro ću kontaktirati kralja kako bih ga nešto pitao, a ti ćeš ući u dvorac i uništavati sve što vidiš. Rač, Rič, vi idete sa mnom, a i ti, Bubibose.

Garganded: “Šta on zna što tebe toliko zanima?”

Lucius: “Ukrao mi je ženu.”

Garganded: “Šta je to žena?” 

Rik: “Kako ne znaš, Gargandede?”

Garganded: “Prvi put čujem za to.”

Rik: “Pa zar nema ženskih garganoida?”

Garganded: “Ima samo ovih garganoida koji izgledaju kao ja.”

Lucius: “Dobro, objasnite mu kasnije gde zec pije vodu, molim vas. Muka mi je da vas slušam!”

Garganded: “Šta je to zec?”

Rač: “Zec, to je malo stvorenje, manje od Bubibosa i ima velike uši i pufnast rep i velike prednje zube.”

Garganded: “Aha, a jel on može da se jede?”

Rač: “Da, i to je vrhunski specialitet.”

Garganded: “A da li se žena jede?”

Rač: “Pa vidi, mi ne jedemo žene, ali vi garganoidi da.”

Garganded: “Sad ste me malo zbunili.”

Lucius: “Dosta, debili!”

U tom momentu princ se pojavio na trgu, a i Krokomor odmah iza njega. Gan je krenuo mačem na Luciusa, ali Garganded je uhvatio mač i bacio ga, a to isto je uradio sa Ganom i on je pao pored svog mača.

Lucius: “Mladi prinče Gan, nije te lepo videti, ali barem sad ne moram da te tražim.”

Garganded: “Ko je sad pa ovaj veliki?”

Lucius: “Ti si krokomor?”

Krokomor je prišao do Luciusa. Blizanci su se prepali.

Krokomor: “Vi ste kralj Lucius? Drago mi je što Vas vidim. Šarkalan radi za Vas, on me je i oslobodio – tako da i ja sad radim za Vas.

Lucius: “Odlično. Dobrodošao u tim! Koliko vidim, ti juriš princa, a gde su Stoker i Šarkalan?”

Krokomor: “Zadnji put kad sam ih video borili su se protiv mudrog Čoa i nekog rmpalije sa čekicem u koloseumu.”

Lucius: “Onda ćemo ovako – ti dobri krokomore sravni svaku zgradu od značaja, ali gledaj da ne povređuješ civile, a što se princa tiče njega prepusti meni.”

Krokomor: “Uradićete mu isto što i njegovom bratu?”

Lucius: “Stoker ti je ispričao, jel da? Da li si preneo tu informaciju princu?”

Krokomor: “Stoker mi je rekao, ali mi je rekao i da nikom ne kažem.”

Lucius: “Odlično! Pa, dobri moj prijatelju, kreni i sravni ovaj grad. Naći ćemo se kasnije (krokomor je otrčao). A ti, Gargandede, igraj se sa princezom koliko hoćeš, ali nemoj da ga ubiješ. Treba mi živ.

Garganded: “Naravno… Čekaj, ko je princeza?… Misliš na njega? Zar on nije princ? I jel princeza žena? Ne razumem.”

Lucius: “Mislim na onog debila kog si upravo bacio.”

Garganded: “Misliš da je on žena?”

Lucius: “Mislim da treba da ga biješ, a da na kraju ostane živ.”

Garganded: “Aha!”

U LarigonOVOJ biblioteci stanje je ostalo isto. Darigon se smejao, a pored njega je bio goblin. Vojnici su prenosili knjigu po knjigu. Dva garganoida su se gostila čarobnjacima, a Zaria, SAfitus i kralj Gisunik su bili vezani energetskim činima i mogli su samo da posmatraju situaciju.

Vojnik DarigonU: “Gospodine, za sad smo preneli trideset knjiga.”

Darigon: “Izvrsno!”

Garganoid 3: “Ovi su baš ukusni!”

 Garganoid 4: Da, tako je.”

Garganoid 3 šapnu: “Jedva čekam da ih sve prožderemo.”

Garganoid 4: “Tiše! Čuće te. Garganded nam je zabranio da o tome pričamo.”

Darigon: “Šta se domunđavate, garganoidi?!”

Garganoid 4: “Još smo gladni.”

Darigon: “Onda izađite i nađite nešto za jelo ( Garganoidi su otišli). A! Kako lep osećaj gledati vas tako bespomoćne dok ja kradem sve čarobne knjige svog bednog brata! da je barem ovde da to vidi…”

SAfitus: “Da, da je bar ovde sredio bi te, ali on nije jadnik kao ti i umro je dostojanstveno! Ne uzima životnu snagu drugih da bi živeo. On nije stoka.

Darigon: “Ha ha ha! Ja sam otkrio tajnu večnog života i primenio je na sebi. Naravno, lice mi se promenilo, ali briga me. Mala cena. Pokazao sam tu tajnu i njemu. Ona se sigurno nalazi u jednoj od ovih knjiga, ali budala je nije iskoristila i eto gde ga je to dovelo!”

Zaria: “Kako to da ste Vi uništili Juhidos, a on nije uspeo da vas spreči?”

Darigon: “Ha! To je tek priča. I pošto imamo vremena ispričaću vam istinu. Ovako je to bilo… Ja i Larigon nismo uvek bili čarobnjaci. Sve je počelo kada smo imali šest godina. Mi pripadamo državi Treteretereteged, ali ona je nestala osamdeset godina kasnije. Kad smo imali osam godina, mi i naši roditelji živeli smo od poljoprivrede. U to doba jeste bilo ratova, ali nikad čarobnjaci nisu učestvovali u njima. Mi smo imali slabe moći tada i krili smo ih od roditelja onako iz dečijih nestašluka. Ali ubrzo su roditeli umrli. Naša tuga je tada jako ojačala moći. Tada je po prvi put iz mene izašla ružiučasta aura, a iz njega plava. Plakali smo tog trenutka kao ludi tako da nismo ni primetili da su nam moći ojačale. Kasnije sam naučio da čarobnjaka najviše emocije mogu da ojačaju. Više nego učenje čarolija ili krađa istih… Dve nedelje smo nastavili da obrađujemo zemlju koristeći moći, a naše moći su i komšije primetile te su htele da nas eliminišu, ali pre toga bili smo transportovani u čudnu prostoriju punu čudnih ljudi. Uskoro smo shvatili da smo u Juhidosu – zamku koji se nalazi na nebu. Na tom mestu su se okupljali svi čarobnjaci. Vrhovni čarobnjaci su smatrali da ne smeju da se mešaju u poslove običnih ljudi. Izolovali su svoje društvo i napredovali sa čarolijama. Na početku, ja i Larigon smo odbili da se pridružimo, ali smo posle dužeg ubeđivanja odlučili da ostanemo. Godinama smo učili. Brzo smo napredovali. Sa dvadeset godina sam primetio da se Larigon iskrada negde. Pratio sam ga i otkrio da je lečio ljude putem magije. Ćutao sam o tome jer da su čarobnjaci znali za to, ubili bi ga. Ubrzo su saznali i hteli su da ga ubiju. Stao sam u njegovu odbranu i onda sam i ja bio viđen za odstrel. Uspeo sam da ih zavaram da misle da smo mrtvi i tako smo nas dvojica imali jedan lep bratski razgovor i još lepšu svađu te smo se rastali. On je širio znanje i ja sam to uradio. On je otišao u Hagaj, a ja sam otišao kod Luciusovog pretka i čim sam pokazao šta sve mogu, dobio sam poštovanje, naučio mnoge stvari o čarobnjaštvu. Kroz narednih deset godina moje moći su se nezamislivo poboljšale jer je mene vodila mržnja i želja za osvetom, a moj brat je imao samo lepe ideje na pameti. Tad odlučih da je vreme da zakopamo ratne sekire pa smo se sastali na neutralnom terenu – tačnije na domaćem terenu kod naše stare kuće. Uspeli smo da ovladamo čarolijom za prikrivanje moći tako da čarobnjaci nisu ni mogli da nas pronađu. Kad smo se sastali pokazali smo jedan drugom svoja dostignuća. Bilo mi je drago što sam ga ponovo video, ali smo se tada posvađali jednom zauvek. Ja sam hteo da pokorim, sravnim, uništim, zgnječim JUHIDOSA, ali on se s tim nije slagao… Tu smo stavili tačku na naše prijateljstvo. Sledećih decenija smo postajali još moćniji. Ja sam uspešno krao knjige iz JUHIDOSA i kad sam skupio više od 60 godina, otkrio sam tajnu besmrtnosti i od tada ovako izgledam. Moji učenici i ja smo napali Juhidos i sve uništili pokravši sve što je vredno, ali moj brat i njegovi učenici su nas napali. Iscrpljeni, nismo imali šanse pa sam skupio sve svoje učenike i par njegovih. Borba je opet postala ravnopravna. Na kraju, moj brat je uspeo da uzme mnoge dragocene relikvije za koje ja nisam znao da su tamo i u dugoj borbi ja sam skoro umro, ali pobegao sam. On je potrošio mnogo svoje moći i time skoro umro, a nakon tri nedelje, umro je. Kroz sledeće decenije sam još više ojačao i danas – evo me ovde.

Kralj Gisunik: “Kakva priča… Nemam reči. Stvarno si lud!

SAfitus: “Slažem se, Visosti!”

Zaria: “Ne znam šta da kažem.”

Darigon: “Lično meni je drago što je sve tako ispalo. Da nije, ja bih odavno umro u JUHIDOSU.

U tom trenutku govorni kamen je izašao iz Darigonove mantije i na njemu se ukazalo lice Luciusa.

Lucius preko kamena: “Darigone transportuj nas do tebe! Vreme je.”

Darigon je to i uradio. Nakon par sekundi Lucius i blizanci su došli, a kralj Gisunik je složio neku mrklu facu.

Kralj Gisunik: “Dakle, ti si Ravenov sin Lucius?”

Kralj Lucius: Da, Vaše Visočanstvo i imam jedan predlog za vas.”

Kralj Gisunik: “Kakav predlog? I samo da znaš, ja se ne predajem!”

Kralj Lucius: “Nije mi to palo na pamet! Ovako, da li biste želeli da ovaj košmar prestane? Ovako ćemo – moji ljudi će otići, vratiću Vam sina i knjige koje smo sad uzeli.

Darigon: “Molim? Kako?”

Kralj Lucius: “Dosta, Darigone!”

Kralj Gisunik: “Šta hoćeš zauzvrat?”

Kralj Lucius: “Svoju ženu.”

Kralj Gisunik u sebi: “To će mi kupiti malo vremena. Nećeš se živ izvući gade! (nastavi naglas). Dogovoreno, ali čim ti vratim ženu tvoje trupe se povlače, a sina mi vraćaš preko portala!

Kralj Lucius: “Važi.”

Kralj Gisunik: “Odveži me i krećemo do nje.”

Kralj Lucius: “U redu. Darigone! Odvezuj govno!

Kralj Gisunik: “Ej!”

Kralj Lucius: “Šta ej?”

Darigon: “Luciuse, ne budali! Zar sve ovo da bacimo zbog jedne žene?”

Kralj Lucius: “Nego šta ćemo?”

Kralj Gisunik je bio odvezan i odveo je Luciusa ka njegovoj ženi, a Rik i Rač su pošli sa Luciusom. Kada su otišli, SAfitus je bio sav besan.

SAfitus: “Hajde stoko, vraćaj knjige!”

Darigon: “Svaka reč u onim pregovorima je nevažeća. Ovo je i bio Luciusov plan na kraju da sve uzme. Ipak nam se može.”

SAfitus: “Pokvarenjače… Huljo… Gade….O … Ali Lucius neće biti srećan! Kunem ti se. Kad je vidi, neće biti srećan.”

Darigon: “Šta ti to žnači? Šta ste joj to uradili?”

SAfitus: “Bolje da ne znaš.”

Za to vreme otvorio se portal ispred palate. Iz njega su izašli Grap, Šarkalan i Stoker.

Uputili su se u palatu. Videli su da je zauzeti palate malo teže, ali opet izvodljivo.

Grap: “Pa, nakon dugog ratovanja, tu smo. Konačno smo pokorili Saderolin!

Stoker: “Iako su nam šanse sada velike, ne smemo se opustiti.

Grap: “Razumem, učitelju ali i Vi morate priznati da ćemo pobediti.”

Stoker: “Dosta, Grap!”

Lucius, kralj Gisunik, Rik i Rač su se šetali kroz galeriju, a Luciusu je bilo sve teže jer nije znao šta će videti. Počeo je da se znoji. Skoro što nije zaplakao.

Lucius je gledao slike tamo-amo: “Oho! Ovo je portret tvog pra pra pra pra pra pra pra pra pra pra dede, a ovo je portret njegovog brata. A ovo je pra pra pra pra pra pra pra pra pra deda, a evo ga i tvoj pra pra pra pra pra pra pra pra deda.”

Kralj Gisunik: “Dobro si upoznat sa mojim precima.”

Nakon par minuta šetnje došli su do velikih vrata. Kralj je u rukama uzeo medaljon koji je celo vreme visio sa njegovog vrata. Lucius mu je stavio mač pod grlo.

Kralj Gisunik: “Čemu sad to?”

Kralj Lucius: “Zar misliš da sam tako glup i da neznam moći tog medaljona? Pomeri se u stranu!”

Lucius mu je uzeo medaljon i gurnuo ga. Onda se pomerio od velikih vrata.

Lucius: “Rik, spali vrata odmah!”

Rik je to uradio. Iz usta mu je izašla velika vatra koja je za par sekundi spalila vrata i pretvorila ih u pepeo. Tad je Rač počeo nekontrolisano da se znoji. Lucius i blizanci su ušli, a kralj je krenuo za njima. Bili su prestravljeni kad su videli ono što su videli, a kralj je krenuo da trči i mahnuo im rukom da ga prate. Bili su zgroženi kad su videli gomilu ljudi. Svi su stajali jedan pored drugog u odelima, ali se nisu pomerili. Kao voštane lutke. Bilo ih je sigurno oko sto i ispred svakog je stajalo postolje sa ličnim podacima osobe i nekoliko datuma. Lucius je počeo da vidi sve slabije. Nakon par sekundi se sabrao i samo posmatrao.

Lucius: “Ovi ljudi… Oni su pre… pre…”

Kralj Gisunik: “Da, baš tako. Preparirani. Sve sam ih lično preparirao. To mi je hobi još iz mladosti. A, evo, stigli smo.”

Lucius i blizanci su se zgrozili. Videli su ženu u dugoj ljubičastoj haljini sa lepim plavim očima, duge braon kose i istaknutih jagodica.

Lucius sav preplašen zgrčenog lica: “Safir, prelepa moja, ti si (počeo je da plače)… ti si preparirana?!”

Kralj Gisunik: “Majstorski rad, a ovakva je već devet meseci. Dobro sam je trošio dok je bila ovde, a i Fas se baš lepo igrao sa njom, a da ne spominjem da je Gan postao čovek na njoj sa petnaest i tada se jako vezao za nju. Kad nam je dosadila, odveli smo je u štalu. I konji i svinje imaju ista prava na nju haha.” (Lucius je pao na kolena držeći medaljon u rukama, a suze su mu samo išle). “A tek koliko smo ljudi poslali u grob kad si ih slao da je spasu, ali se nije predavala. Koliko god je bila gladna, prebijena, ponižena, nije pristala da daje. Na silu sam krenuo u postupak haha. A kad se samo setim kako mi se opirala, a tek koliko je bilo smešno videti je u blatu sa svinjama i nije gubila nadu da ćeš doći da je spaseš čak ni kad sam joj drao kožu. Pet godina je tako živela, a za to vreme, ti si bio prevelika kukavica da lično dođeš.”

Rač: “Užas!”

Rik: “Hej, Gisuniče! Ti si odvratan! Platićeš za ovo!”

Lucius sav uplakan: “Oprosti mi, Safir…”

 Kralj Gisunik je uspeo da ukrade medaljon nazad. Rač je ispalio ledeni zrak, ali je kralj uspeo da ga izbegne, a zrak je zaledio jednu figuru. Rik je probao da udari kralja, ali on je udario njega i Rik je pao na par figura i vrištao od zgađenosti. Lucius je ustao, a Gisunik je aktivirao medaljon i dobio veliki plavi oklop. Blistav i skoro neuništiv oklop se sastavljao od delića plavih kamenčića koji su se stvarali u vazduhu. Luciusov mač je pocrneo i iz njega je izlazila velika crvena aura. Lucius je sa velikim besom krenuo na kralja, a kralj je dobio mač na identičan način kao i oklop. Mačevi su se sudarili i izgledalo je kao da je moć izjednačena.

Lucius sav u suzama: “GISUNIČE, TI ODVRATNA KUČKO! PLATIĆEŠ MI ZA OVO! GARANTUJEM TI DA ĆETE TI I TVOJA KOPILAD UMIRATI U NAJSTRAVIČNIJIM MUKAMA KOJE MOGU DA ZAMISLIM! A VERUJ MI, STVARNO SAM MAŠTOVIT!”

Kralj Gisunik: “Kako da ne!” 

Lucius: “Rač, uključi kamen na sve naše frekvencije i spoji ga s mojim odmah!”

Rač je to uradio, a Lucius je progovorio. Svi njegovi vojnici su ga čuli.

Lucius svojim vojnicima preko kamenja: “Slušajte me svi! Govori Lucius! Iznosim vam dalja naređenja. Pobijte sve što se mrda! Niko ne sme preživeti! Nećemo stati dok ovaj grad ne izgori do temelja. Ne zanima me ko je ispred vas. Ako je neprijatelj, ubijte ga! Stokeru, prenesi ovu vest Gargandedu, a ti, Darigone, prenesi je Bubibosu!

Kralj Gisunik: “Lagao si me!”

Lucius: “Pa i ti si mene lagao. Ubio si mi ženu!”

Kralj Gisunik: “Rekao sam ti da ču te odvesti do tvoje žene. Čuo si šta si želeo da čuješ.”

Lucius: “Vas dvojica! Odmah demolirajte scenografiju!” 

Kralj Gisunik: “Ne! Ne pipajte moje figure!”

Rik: “Ne brini, stara nakazo. Nećemo ih dirati ni u snu… Spalićemo ih!”

Za to vreme, u biblioteci velikog Larigona Darigon je čuo poruku, a SAfitus se smejao, a Zaria je bila užasnuta.

Darigon: “Evo. Kao što ste čuli, saznao je sudbinu jadne Safir.”

SAfitus: “Hahaha! Koliko se samo drao.”

Zaria: “Veliki Safituse, kako možete da se šalite i smejete na tu odurnu priču? Nisam ni u snu mogla da pretpostavim da kralj ima tako grozan hobi…”

SAfitus: “Začepi!”

Darigon Bubibosu: “U redu, bubo. Reci svojima da unište neprijatelje bez milosti!”

Bubibos: “Razumem.”

Bubibos je preko svojih antena poslao poruku bobašvabama, a one su krenule u još veći napad.

Stoker,Grap i Šarkalan su takođe čuli ova naređenja. Pored njih su bile bubažvabe, Garganoidi, goblini i žute uniforme.

Stoker: “Čo je bio u pravu. Potpuno je poludeo.”

Grap: “Zanima me šta je to onaj monstrum uradio jadnoj Safir.”

Stoker se obratio jednom Garganoidu.

Stoker: “Hej, Garganoidu, možeš li das pošalješ poruku Gargandedu i ostalima?”

Garganoid 8: “Naravno. Koja je poruka?”

Stoker: “Kralj Lucius je naredio da uništite sve što vidite bez obzira na snagu neprijatelja.”

Garganoid 8 u sebi: “Još malo pa će se naš savez raspasti.”

Garganoid 8 je krenuo da vrišti. To vrištanje nije bilo nešto mnogo glasno, ali Garganded koji je lemao Gana na trgu je čuo, a onda je i on krenuo da vrišti. To vrištanje je značilo “uradite tako”. Garganoidi su sa još većim Žarom. Gan je bio sav isprebijan i krvav, ali nije odustajao nikako. Znao je da se Garganded samo igra s njim. Probao je ponovo da ga napadne svojim mačem, ali brzina Gargandeda je bila prevelika te je opet završio na podu.

Gan: “Ti si čudovište! Ali jašto izvršavaš Luciusova naređenja?”

Garganded: “On je mene počešao, ja ću njega.”

Gan: “Nešto mi se čini da ćeš ga na kraju i proždrati.”

Garganded: “Njega ne. Tebe možda.”

Gan: “Ha, videćemo.” 

Gan je ustao, ispružio ruku i iz nje je izletelo nešto nalik lopti. Bila je sva crvena i lansirao ju je na Gargandeda. Lopta ga je pogodila u stomak, a on je jaukao od bola.

Garganded: “Aaaaaaaaaa!”

Gan je krenuo ka Gargandedu i taman da ga mačem ubode u oko. Garganded je ispružio svoju ruku i mač mu je završio u ruci, ali ga nije baš ogrebao. Garganded je izbacio svoj dugi jezik koji se obmotao oko Gana.

Garganded: “Odvešću te do Luciusa. Mrzi me da se igram sa tobom.”

Lucius i Gisunik si imali žestok obračun. Nije se moglo reći ko ima prednost u borbi. Lucius je zamahnuo mačem i zamalo da odseče glavu Gisuniku.

A Gisunik zamalo da odseče levu nogu Luciusu. Svuda unaokolo je bila vatra. Rik je spalio mnoga tela. Safirino telo nije ni pipnuo, a Rač samo što nije umro od vrućine. Odlučio je da izađe na neko manje toplo mesto.

Kralj Gisunik: “Dobar si na maču koliko i tvoja žena na…”

Lucius: “Začepi!”

Tada je Gisunik iz sve snage šutnuo Luciusa svojom levom nogom u njegovu levu nogu i time je Lucius pao i tada se u borbu umešao Rik koji je iz usta izpalio vatrenu loptu na kralja Gisunika, a ovaj je odleteo osam metara, ali netaknut jer je dobio identičnu masku poput oklopa. Ponovo je bacio istu loptu, a kralj je opet odleteo. Rik je prišao kralju i krenuo da bljuje vatru na njega. Nakon par sekundi kraljeva ruka ga je zgrabila iz vatre za vrat i bacio ga je iza sebe. Lucius je ustao i ispalio gomilu energetskih zraka na Gisunika. To ga je samo usporilo.

Za to vreme u biblioteci velikog Larigona prenos knjiga je ostao isti, a zavezani likovi identični, Darigon je tek sad Primetio Zariinu ogrlicu. Uz pomoć svoje magije hteo je da odvoji ogrlicu od nje, ali nije uspeo pa je privukao i Zariu k sebi.

Darigon: “Ta ogrlica… Sećam je se. Nju je nosio moj brat tokom naše poslednje borbe.”

Darigon je hteo da je uzme, ali ogrlica ga je opekla.

Darigon: “Aaaaa! Joj! Ovo baš boli. Očigledno ima neku blokadu protiv mene ili protiv svih sem male skupine odabranih… Dobro je zaštićeno. To očigledno znači da krije nešto veliko, nešto opasno. Koliko znanje iz pola ovih knjiga! Ti, vojniče! Uzmi tu ogrlicu!”

Vojnik je probao, ali se i on ispekao nakon par sekundi. Zariine oči su poplavele i krenula je plava svetlost iz njih. Energetski lanci su se momentalno dezintegrisali, a iz Zarie je izlazila čudna plava aura, a iz aure su se razletele plave siluete. Ista aura je uhvatila pet knjiga iz biblioteke iz zatvorenog odeljenja biblioteke. Pet knjiga koje su počele da se okreću oko Zarie.

Bubibos: Šta se dešava

Darigon: “Ovo ne valja. Mislim da je ovo prizivanje iz mrtvih pet knjiga. Mozak, srce, duh, telo i magija. Ovo ne valja!”

Iz Zarie je izašao plavi duh sa bradom dugom do kolena i čupavih obrva, velikog nosa i lepe mantije. Sav je bio u plavom svetlu. Gledao je pravo u Darigona, a iz knjiga su izlazile plave siluete koje su odlazile na sve strane.

Darigon: “LarigonE!”

Duh je progovorio: “Da, DarigonE. To sam ja.”

SAfitus je bio zaprepašćen i ponosan što je imao priliku da vidi velikog LarigonA.

A i Zaria je konačno došla sebi i nije mogla da veruje šta vidi. Ništa joj nije bilo jasno. Zbog umora se onesvestila.

Larigon: “Devojka je jaka. Dobrog sam čuvara odabrao za svoju ogrlicu (okreće se ka SAfitusu i dezintegriše mu okove) i dobrog sam čuvara odabrao za jedan od svojih prstenova”(SAfitus je srećan).

Darigon: “Neka ovo bude naš poslednji susret.”

Darigon iz Darigonove mantije je na sve strane počelo da izlazi hiljade i hiljade muva, a iz duha LarigonA i iz njegovih knjiga počele su da iskaču pčele. Te energetske zverke stvorene od čiste magije su se međusobno uništavale.

Larigon: “Ha! Živiš već više od dvesra godina i nisi oslabio?” 

Darigon: “Sredićute ja, gnjido!”

Nakon par sekundi SAfitus je iz svojih usta počeo da ispušta plave energetske bubamare koje su napadale muve. To je bilo dovoljno da Larigon nadjača DarigonA. Imao je i dovoljno vremena da zamahne rukom, a taj zamah je u stopu pratio neverovatni plavi bljesak. Sledećeg trenutka, Darigon, Bubibos i vojnici su bili prebačeni ispred palate. Ništa im nije bilo jasno… Nakon par sekundi su se pojavili i blizanci, Šarkalan, Stoker, Garganded, Grap i Lucius pa čak i Krokomor i svi vojnici, bubašvabe, goblini i garganoidi. Zbunjenost je rasla iz sekunde u sekundu. Za to vreme u LarigonOVOJ biblioteci su se odjednom pojavili kralj Gisunik, princ Gan, Gigi, Štaluk i Čo.

Kralj Gisunik: “Šta se dešava? Kako smo došli ovde?”

Štaluk: “Da, stvarno, kako? Pre sekund bežao… ovaj… borio sam se protiv vojske goblina, a sada, evo me ovde…”

U tom trenutku su svi primetili LarigonA i bili iznenađeni.

Kralj Gisunik: “Ti si Larigon, zar ne?”

Larigon: “Da, ali nemamo vremena za priču.”

LarigonOV duh se podelio u više od hiljadu delova koji su se kretali oko dvorca, a potom su se vratili u dvorac – u biblioteku bolje reći i ponovo se skupili i formirali LarigonOV lik.

Velika ekipa izpred Zamka je još stajala zbunjena.

Lucius besan k’o roj osa: “DarigonE! Šta se desilo?”

Darigon: “Ne bi mi verovao kada bih ti rekao da je moj pokojni brat ustao iz mrtvih i odlučio da nas poseti. On nas je i teleportovao.”

Lucius: “Molim?”

U tom trenutku, palata je počela da lebdi i da se menja. Izgledala je kao ljudsko telo sa dugom bradom.

Rik: “Pogledajte! Cela palata se pretvorila u velikog diva od kamena.”

Rač: “Pogledaj mu lice! Liči na LarigonA.”

Darigon: “On ne samo da liči na LarigonA. On jeste Larigon.”

I to je bio neverovatan prizor. Veliki kameni div od sedamdeset metara sa prelepim plavim očima. Gde je nekad bila palata sad je div… Šta će se jođ desiti?

Darigon: “Prokleta budalo! Zar misliš da ćeš me uplašiti? Imam i ja način da porastem.”

IZ DarigonOVE mantije je izašao veliki crni dim od oko sedamdeset metara, a skoro na vrhu dima izašao je par oštrih crvenih očiju i niže – jedno devetnaest metara niže, izašle su velike tanke ruke sa kandžama oštrim kao noževi. 

Darigon: “Šta sad misliš?”

Larigon: “I dalje si patetičan.”

Ogromni div i veliki oblak dima su počeli da se guraju rukama. Izgledalo je kao da su opet izjednačeni. DarigonA su vodili bes, mržnja i gnev. LarigonA samo želja da okonča sve ovo. 

Lucius: “Garganoidi, bubašvabe, napadnite diva!”

 Garganoidi i bubašvabe su poleteli na diva i sleteli na njega i pokošavali da ga oštete. Štaluk je teleportovan na divovo desno rame i pogodio je 20-ak bubašvaba Grap je munjama Gađao Diva u oči ali bez nekog velikog uspeha barem je on tako mislio ti udarci su boleli a SAfitus se teleportovan pored Grapa i uz pomoc svojih čini stvorio je ogromnu kuglu a lanac je bio pRikačen za kuglu a drugi kraj lanca za Grapovu levu nogu.nije prošla ni sekunda a kugla je počela da pada i Grap sa njom.Šarkalan je skočio i nakon par sekundi se popeo na desno rame velikog kamenog diva.Štalik se prestravio ali je SAfitus transportovao i Gigija te su se ova dvojica ponovo uvukli u tuču.

Gigi: “Pobegao si mi u koloseumumu, ali sada neceš uspeti!”

Šarkalan je samo ćutao i udario Gigija u obraz, a Gigi je čekićem udario Šarkalana po sred glave. Šarkalan se nije pomerao, ali zmije su bile i te kako živahne. Gigi ih je uspešno izbegavao, a onda je dobio jak udarac u glavu od Šarkalana. Gigi je zatim pao. Šarkalan je takođe bio u lošem stanju zbog ovog udara čekićem. Tako da je polako prilazio Gigiju.

Štaluk u sebi: “Hmmm… Zmijoliki je očigledno malo loše jer je udaren čekićem, to je očigledno… Ali plašim se da ga pogodim.”

Par plavih silueta se pojavilo. Uhvatili su Šarkalana i bacili ga, a Šarkalan je pao pored Grapa koji pokušava da polomi lanac. Stoker je isekao lanac i Grap se oslobodio mada sa malo lanca na nozi.

Stoker: “Darigon i Larigon se bore kao bikovi na koridi, a ove siluete su samo energije i to LarigonOVE energije. Ako mene pitate bolje da se povučemo…”

Lucius je ispalio ogromni energetski talas, ali golem je ostao bez ogrebotine. Uz pomoć istih pčela uspeva da skloni Garganoide i Bubašvabe, a uz pomoć istih je oštetio DarigonA i uspeo da ga obori i vrati u prethodni oblik.

Lucius: “Povlačenje!”

Darigon je transportovao sebe, Luciusa, Stokera i ostale pa čak i sve vojnike koji su stajali iza užasnuti.

Golem se ponovo pretvorio u palatu. Kralj Gisunik, princ Gan i Čo su bili jako iznenađeni.

Kralj Gisunik: “Pa, preživeli smo.”

Čo: “Danas jesmo, ali sutra…”

Princ Gan: “Sutra se spremamo za prekosutra. Nema teoretske šanse da će sutra pokušati nešto.”

Čo je namršteno gledao u Gana. Gan je uzvratio zbunjenim pogledom.

…

guest
0 Komentara
Povratak na vrh