7. poglavlje
LUCIUSOVA SOBA S PRESTOLOM
LUCIUS je sedeo sav besan na prestolu mrkog pogleda. Gledao je u ogroman kristal velik oko dva metra i u dužini i u visini. U odrazu kristala su se videli kralj Gisunik i princ Gan. sa Luciusove desne strane stajao je Darigon, a s leve Stoker. Presto je bio na većoj visini od ostatka sobe. Prvo je išao patos pa onda ploča sa tri stepenika široka pet metara, a na toj ploči je bio i tron. Svuda je sjajila ružičasta vatra, a u gomili pored kristala nalazili su se Garganded, Grap, Bubibos, Šarkalan i Blizanci.
Kralj Lucius: “Dakle ovaj prljavi balavac je hteo da oženi Safir? Jao, platiće mi! A ovaj matori skot ju je preparirao zato što mu je njegovo derlište reklo više o planovima za budućnost.”
Stoker: “Poprilično bizarno, vaša visosti, ali i vi ste se poneli kao kukavica i to celih pet godina… Zato moram vas pitati da li ste ikada stvarno želeli da vratite kraljicu Safir.”
Kralj Lucius je plakao poput bebe iako je znao da je Stoker u pravu bilo mu je teško da to prihvati: “Izgubio sam nadu za njen spas kada su je oteli.” Nikome u prostoriji nije bilo drago što su čuli to, ali su znali da niko ne može ući u platu u Hagaju. Ako uđe nepozvan, umreće.
Stoker: “Vaše suze su dokaz vaše prave istine gospodaru, a vi sami niste čovek koji ume da se šunja. Nakon dvesta specijalnih agenata koje smo poslali a nisu se vratili ni sa kraljicom ni živi svako bi izgubio nadu.”
Lucius se obratio Stokeru jako besnim tonom: “Jel sam tražio tvoje sažaljenje? I kako to neko mrtav može da se vrati, kretenu?”
Svi su bili iznenađeni ovom Luciusovom reakcijom. Stoker je spustio glavu i rastužio se.
LUCIUS: “Ja… Izvini, Stoker, nisam tako mislio.”
Stoker: “Razumem, kralju…”
Grap: “Vaša visosti, hajde da im sutra napravimo kuršlus na venčanju.”
Lucius: “Kakav tačno Kuršlus?”
Grap: “Hajde da otmemo Gana. Biće lakše jer će svi biti opušteniji, a otmimo i mladu.”
LUCIUS: “I šta ću posle?”
Grap: “Vratimo ih nakon par minuta.”
Rik: “Čemu to?”
Grap: “Poniženje kralja i princa i buduće kraljice pred celim plemstvom. To će ih izjedati. Zaslužili su da pate.”
Rač: “Slažem se sa Grapovim predlogom, ipak je onaj monstrum to i zaslužio. Preparirati više od sto ljudi je odvratno.”
Lucius: “Ko mi sledeći danas spomene prepariranje, taj će umreti.”
Garganded: “Kako da znamo da se duh onog čarobnjaka opet ne pretvori u kamenog diva?”
Darigon: “Ne boj se, Čo nije mnogo pogrešio oko svoje teorije. Moj brat je osigurao sve svoje predmete od mene. Zato sam opekao moju ruku.”
Stoker: “Vaša visosti ja mislim da princ Gan veruje da postoji uhoda koja beleži sve šta se dešava u strateškoj sobi. Dokaz za to nalazim u tome što se stalno okreće i baca neke sumnjive poglede.
Lucius: “Kao da me briga, samo ćemo poslati još goblina, nije to problem.”
Šarkalan: “Vaša visosti…”(Svi su bili iznenađeni kad je progovorio) “Možda znam način da vratim kraljicu u život.”
Lucius ga pogleda praznim pogledom i upita ga: “Kako?”
Grap: “Da, kako? Nemoj samo da mi kažeš da veruješ u onu bajku o kamenju života.”
Šarkalan Grapu: “Sve bajke su istinite. Samo ih mnogi menjaju (obraća se svima). Pitao bih gobline da li nešto znaju.”
Lucius: “Onda idi i raspitaj se, ali ako je istina, po toj bajci treba nam barem komadić leša od te osobe. To ću moći i da nabavim, ali neću oživeti moju Safir. (Svi ga gledaju začuđenih faca). Nakon pakla koji je prošla ne bih mogao da je pogledam u oči, ali to kamenje ću iskoristiti da vratim u život Perijance.”
Grap je skakao od sreće. Šarkalan je taman otišao, a ostali su sa žaljenjem gledali Luciusa.
Grap: “To je sjajno. Jedva čekamo, ali šta ako je to samo legenda a ne prava stvar?”
Stoker: “To još ne znamo. Nadajmo se da jeste.”
Grap sa osmehom na licu: “Pa, probaćemo.”
U tom momentu vrata su se otvorila i kroz njih je ušla jedna žena duge braon kose, lepih plavih očiju, kratkog nosa u čizmama i crvenim pantalonama. Za pojasom je nosila mač i par bombi. Imala je crnu košulju i crvenu jaknu na sebi. Većina ljudi iz prostorije je bila srećna što je vidi. Lucius pogotovo. Grap je bio sav iznerviran što je vidi, a Garganded je bio malo zbunjen.”
Garganded Raču: “Malo sam zbunjen. Jel ovo što je ušlo žena ili muškarac?”
Rač: “Žena.”
Ova lepo odevena žena se poklonila Luciusu i rekla: “Vaša visosti, drago mi je što vas vidim.”
Lucius: “Viktorija. Drago mi je što te vidim. Gde si bila?”
Viktorija: “Bila sam na specijalnom zadatku osiguravanja rudnika u blizini palate. Misija je uspela.”
Lucius: “Divno, ustani sad.”(Ustala je). “Ko je naredio tu misiju?”
Viktorija: “Darigon.”
Darigon: “Trebalo je osigurati rudnik od bandi. Taj rudnik je najveći izvor para ove zemlje.”
Grap Viktoriji: “O, gospođa se vratila… Da su te barem zakopali u tom rudniku…”
Viktorija Grapu: “A ti, kopile? Još si živ? Čujem da si nedavno izgubio krilo. Malo je falilo da ostaneš pola poslednjeg perijanca.”
Grap Viktoriji: “Ha, veštice, povuci reč!”
Stoker: “Dosta oboje!”
Viktorija: “Kako Vi kažete, učitelju Stoker!”
Grap: “Da, učitelju!”
Lucius: “Ako ste zvršili sa glupim svađama imam nešto da kažem… Dok Šarkalan peca bajke u goblinskim rekama mi ćemo izvršiti hvatanje mladenaca.”
Viktorija: “Oprostite na znatiželji, ali kakvi mladenci?”
Lucius: “Ne tiče te se, Viktorija! Ionako nećeš učestvovati. U ovoj misiji će učestvovati Grap, Bubibos, njegovi ljudi, Krokomor, Rik i par garganoida. To je sve. Razlaz! “Grape, Bubibose, ostanite ovde da se dogovorimo oko detalja.”
Grap i Bubibos: “Razumem!”
Lucius: “Ja moram da idem nekim poslom. Vraćam se za dvaeset minuta.”
Svi su izlazili. Lucius je prišao k Viktoriji i šapnuo joj: “Prati me.”
Grap i bubibos su ostali sami.
Grap: “Dakle, ti komanduješ bubašvabama… Mora da je lepo imati vojsku ljudi koji mogu da lete s tobom…”
Bubibos: “Pa da, i jeste. Mislim juče sam bio obična bubašvaba, a sad, vidi me…”
Grap: “Pa da…”
…

