Чудо – то си ти

Лето је. Дани су дуги, претопли. Једино су јутра очаравајуће свежа. Понедељак је, често туробан, не баш омиљени дан. Напреже се воља да се одобровољи. Исцуреће накупљена енергија, као кроз пешчани сат. Зрно по зрно. Дан почиње музиком. Певушиш умишљени ритам док корачаш. За то ти не треба електроника. Ни сам не знаш одакле се

Moj lek za dušu

Na kom ja jeziku da pišem, bila je dilema. Sada znam, na svom, na maternjem. Kažu da osećanja najbolje možemo izraziti na maternjem jeziku. Nema više dileme! Sada je vreme da nastavim sa onim što najbolje umem a šta sam zapostavila, ostavila sa strane, naprežući moždane vijuge da nauče novi jezik i na njemu rezmišljaju.

Ummoran

Leži u krevet umoran. Gleda u plafon. Plafon je umoran od njegovog gledanja. Kaže da prekine gledanje ili preti padanjem. Jer i padanje je umorno od stalnog provlačenja kroz njegov život, pa mu još fali i plafon ! – Dobro, izvini ! – reče naš umorni junak i naglo skrenu pogled ka zidu. To je

Jakna

Nosila je jaknu od aluminijuma. To verovatno nije bio čist aluminijum, već ojačan nekom legurom. Umesto rajfešlusa imala je šavove koji su radi sigurnosti bili zavareni. Malo ljudi je znalo da ona ima takvu jaknu, jer za svakog običnog prolaznika, površnog prijatelja, rođaka, ta jakna je podsećala na sve ostale jakne koje devojke nose. Ispod

Povratak na vrh