25. poglavlje
” U svijetu gdje smo svi osuđeni na šutnju. Samo jedan glas je dovoljan da se desi pobuna”.
“Hektore, šta se promijenilo sa mnom. Ne mogu vjerovati da si živ i da si tu. Ali isto tako ne osjećam se kao prije.
Slušaj me onog dana kada su ti nešto ubrzgali dali su ti lijek. Nekim čudom su izabrali tebe. Nisu znali da će nastati požar i pobuna poslije.
Nisu ovo predvidili, ali ti si im bitna neće ti učiniti nažao…
Ali neće mariti da te ne povrijede.
Jer im nije stalo do tebe kao meni.
Ti si im neophodna greška.
Kažu da je šutanje zlato. ”
