Ne traži, ne kucaj, ne lupaj , ne vrišti, kada pronađeš zaključana vrata. Osjeti težimu suze u ocima siromaha. Voli i beskrajno ljubi smisao haosa, modra koljena i kafu. Kosu,usne i nečije oči u mraku. Otkucaje srca na radiju kao pjesmu dana. Suze , gorčinu , tugu i stotine rana prigrli uz sebe. I nebo […]

Ona je  čudna, ali na drugačiji način. I tako stoji pred ogledalom, smijući se svom odrazu, kezeći svoje velike i bijele zube, ona zagleda sebe sa  svake strane , Iz svakog ugla kao da hvata saopstvenu sijenku. Ona je bezbrižno dijete koje umire sa snom  viječnom životu, jer je za njenu radost i ovaj premalo.