3. poglavlje
Sutradan je pozvala šeficu i rekla joj šta se dogodilo.Tako je saznao ceo grad a Lena joj je dala savet:Seko,odustani od ljubavi,vidiš da ti ne ide.
Una je ovaj put stvarno rešila da od ljubavi odustane.Preselila se u drugi grad,počela da piše kolumne i volontira u prihvatilištu.Volela je da pomaže drugima i otkrila da joj ide od ruke da motiviše druge da se vrate sebi i sebe zavole.Ona sama je bila od onih koji vole da se nečim okupiraju da ne bi razmišljali o problemima.Tu taktiku je rešila da primeni i sada i izbaci Andreja iz glave,što joj je često i uspevalo.Ali,noću kad bi legla u krevet,Andrej bi joj se poput utvare uvukao u misli.Zato je prihvatila predlog svoje šefice Aurore:Zašto ne počneš da radiš noću?U prihvatilište dolazi dosta ljudi da prespava.
-Da,mogla bih da probam.
U prvoj noćnoj smeni,ugledala je mladog zapuštenog momka.
Ko je on?-upitala je svoju koleginicu Dušicu.
Dušica je odmerila momka koji je Uni privukao pažnju:Zove se David,ni sa kim ne razgovara.Nekad je bio bogataš a onda je sve izgubio.Dođe ovde da se istušira i prespava kad je hladno.Inače živi na ulici.A sad je skinuo bradu pa je lepši.Šalim se,mrzim beskućnike.
-Kako znaš sve to o njemu,ako ni sa kim ne razgovara?
-Sa Aurorom je morao.A sad je dodeljen tebi.
David će biti pravi izazov.-pomislila je u sebi.
Svako je imao svoj krevet i policu.Svi su bili odvojeni paravanom da bi imali privatnost.Kad je Una ušla u Davidov odeljak,zatekla ga je kako slaže svoje čiste stvari u ranac.Posmatrala ga je kako izgleda,koncentrisan na ono što trenutno radi.A onda je podigao glavu i pogledi su se sreli.
-Izvini,nisam htela da te prekidam.Ja sam Una.
-David.-ponovo se vratio svom poslu.
-Da li ti treba nešto?Pokrivač,ćebe,neki čaj?
-Hvala,ali ne treba.Došao sam samo da se odmorim.
-Razumem.Ako ti treba nešto ili ako želiš da razgovaramo tu sam.
-Niko mi se do sad nije obratio a kamoli prišao.
-Svi mi prolazimo kroz teške trenutke.Važno je da shvatiš da nisi sam.Kako mogu da ti pomognem?
-Pošto si očigledno veoma uporna, razgovor mi ne zvuči loše.
Kako si i zašto postao beskućnik?
Njegove svetloplave oči postale su ledene:Ti baš umeš da pogodiš u centar jel?
Prekrstila je ruke,nije smela da ga pogleda u oči.Prišao joj je i podigao joj glavu:Pogledaj me.
-Žao mi je.
-Briga me.Nisam imao izbora,nisam mogao da biram da li ću se roditi,razumeš?
Klimnula je glavom.
Sedi ovde-pokazao joj je da sedne pored njega što je ona i uradila.
Nikad nisam nikome ispričao svoju priču a mislim da tebi mogu da verujem.
Pogledala ga je iznenađeno.David je uzeo svoju torbu a Una je pomislila da on želi da ode.
-Molim te,nemoj da ideš.-nesvesno ga je uhvatila za ruku.
-Ne brini,neću otići.Samo sam želeo nešto da ti pokažem.
David je iz pregrade izvadio dve fotografije.Na jednoj je bio sa roditeljima a iza njih baloni sa brojem 18.
Na drugoj on sa nekom devojkom.
-Da li su oni tvoji roditelji?
Klimnuo je glavom:Moj otac ima firmu a majka je PR firme.U pitanju je IT sektor.
-Da li si time želeo da se baviš?
-Jesam,ali sam pre završetka školovanja upoznao narkotike.
-A sa njima i nju?-Una je svojim crvenim noktom pokazala na devojku sa druge slike.
-Da.Znaš,posle Helenine smrti,više nisam bio isti.Umrla mi je na rukama,nikog nije bilo da mi pomogne.Zato ni sa kim ne razgovaram.
-Ljudi su te razočarali?
Klimnuo je glavom a Una nastavila:Znam kako se osećaš.Oba bivša momka su me izdala.
-Da li si imala nekog sa kim bi pričala o tome?
-Moja sestra i prijateljice imaju svoje brige.
-Znaš,kad sam bio mlađi,negde sam pročitao da je čoveku lakše da se poveri potpunom strancu.To mi sad radimo.Una,možeš slobodno da mi ispričaš šta te muči.
-Ti si prvi počeo.Molim te nastavi.
-Znaš,ja sam imao sve jer svet je takav.Ko ima puno para -svi ga vole.A onda sam upoznao Helenu,zaljubio se,navukao se i na nju i na drogu.Kad je umrla,rešio sam da se lečim.Roditelji su mi došli u posetu,ja sam se uplašio osuđivanja i da će me se odreći i pobegao sam sa lečenja.Tome ima 5 godina-toliko sam na ulici.
-Gde živiš?
-U podzemlju,kad je pretoplo van grada.Ovde dolazim kad je kišno i hladno.
-Koliko već dugo dolaziš?
-Možda godinu dana.Kad si na ulici ne primećuješ protok vremena,svi dani su isti.
-Da li te neko nekad povredio?
-Ne,znam da se branim.
Nasmešila se sa olakšanjem a onda ga ozbiljno i zabrinuto upitala:Da li i dalje uzimaš narkotike?
-Nemam novca pa više ne uzimam drogu.Odvikao sam se sam.-nasmejao se.
-To je dobro.Vidiš,već si napravio prvi korak a on je najteži.
-Nikad nisam pričao o sebi i svemu ovome sa nekim.Ti si prva koja nije okrenula glavu od mene.Znam da želiš da mi pomogneš ali ne znam šta da radim.Zbunjen sam.
-Razumem te.I ja sam se ponekad osećala zbunjeno,kao da sam u ćorsokaku.
-Kako se ti oporavljaš Una,da li imaš nekoga da te sluša?
Odmahnula je glavom.
Onda smo u istom sosu.-nasmešio se a Una se nesvesno naslonila na njega.
Zajedno ćemo proći kroz ovo.Ti si mi već puno pomogla a ja imam ideju kako da te oraspoložim jer vidim da te sve ovo rastužilo.
Zbunjeno ga je upitala:Kakvu ideju imaš?
Umesto odgovora,izvadio je blok i olovku i počeo da crta.Una je pratila njegove pokrete i oči koje su bile fokusirane na crtež.Kad je konačno završio,pogledao je u Unu i nasmejano joj pružio papir:Ovo je za tebe.
-Hvala ti.Nikad nisam dobila nešto ovako lepo.-oduševljeno je izgovorila.
-Sad je red na mene da pitam:šta te dovodi ovde i koja je tvoja priča?
-Prvi dečko me ostavio na venčanju a drugi me varao-to sam saznala kad sam se preselila kod njega i našla stvari njegove ljubavnice.
-To je užasno.Kako si uspela da pronađeš snagu i nastaviš dalje?
-Bilo je teško.Preselila sam se ovde i rešila da započnem novi život.
Uhvatio ju je za ruke, pažljivo posmatrajući njeno lice na kom se pojavio i strah.Većina ljudi je zaspala pa je Una tiho izgovorila:Davide nemoj.
-Neću te povrediti Una.
-To što nisi dugo imao devojku ,ne znači da možeš ovo da radiš,molim te pusti me.-u glasu joj se čula panika.
-Neću te povrediti.Ali svejedno,beži Una i ne pomaži mi više.Samo me pusti da spavam.-pustio ju je a ona je uplašeno ustala.
David je ostao da besno leži u krevetu dok je Una otišla u kancelariju da odmori.






Jako lepa priča. Znaš da inače volim tvoje pisanje, imaš lepe opise i znaš to lepo da predstaviš.
Hvala ti puno draga moja ❤️
Pročitala sam prvo poglavlje tvoje priče i jedva čekam nastavak ❤️😊