Kraj radnog dana i potraga za običnom kesom. Iznenada je počeo snijeg, kad sam trebala dodati par papira osobi ispred kompanije. Od sreće i ponosa što u kompaniji od 20+ osoba nisam našla kesu, jer svi koriste papirne kese ili platnene cekere, previdjeh činjenicu da u 21. vijeku bilo koja institucija traži printani format kao […]

Jednom davno negdje između bosanskih brda i dolina… u kafani su se sreli Vojo, Avdo, Đuro, Aleksandar i Hamdija. Zagrijali su se oko tople peći, a gostioničar im je donosio rakiju i mezu. Dovoljno da im se jezici razvežu i oslobode ih da izgovore smjele i neobične ideje. Sjedili su do kasno u noć i

Konobar je sam radio u smjeni. Nije bio velik restoran, a ni previše posjetilaca, pa je dan proticao lagano. Ujutro su došle tri prijateljice, dotjerane, lijepe i elegantne. Znale su šta žele popiti, pitale su konobara za vrstu mlijeka u kafi, a kada im je pokazao i vrste zaslađivača gotovo u isto vrijeme su rekle

Predstava je imala samo jedan čin, ali utisci se moraju podijeliti veći broj poglavlja. Ne iz razloga genijalnosti predstave (koja je bila ok, ali ovo nije recenzija), već raznolikih utisaka samo jedne gledateljke. Ulaznice su bile rođendanski poklon gledateljki, kojoj se poklon beskrajno svidio, jer je iskustveni i izražava poštovanje prema ukusu i možda malo

Već par godina pitam sve: kako su djeca? Da li su sretna? I svaki put dobijem odgovore: Dobra je, odgovoran je, sluša, uči ili ne… Ništa od toga nisam pitala, osim da li je dijete veselo? I ne dobih još odgovor, ali gotovo nikada ni za odrasle nisam čula taj odgovor. Istina i pitanje vrlo

Čekaonica… Sjedila je (pre)često u čekaonicama raznovrsnih ambulanti. O svakoj bi mogla napisati knjigu, ali nema kad od čekanja. Doktorica je vidjela pacijenticu kad je užurbano ušla i rekla sestri da je uvede za 15 minuta kad smiri dah, jer mjerenje pritiska ranije ne bi imalo efekta. Čekao je da sastanak počne. Kao svaka ozbiljna

III stoljeće p.n.e. Mladi Li u vojnoj gardi pod vlašću prvog cara Qi Shi Huanga u 3. st. p.n.e. je dobio zadatak. Odgovoran zadatak. Car je naredio spaljivanje knjiga i pokapanje učenjaka. Li je teatralno namjestio kapu u nadi da će svi vidjeti značaj zadatka. Niko ga ni primjetio nije u vojnoj povorci od prevelike

Puno sam puta bila tu, jer volim ribu logično, a blizu je kući, pa ne moram specifični miris dijeliti s putnicima gradskog prevoza. Ovaj vikend sam bila pratnja prijateljici u njenoj kupovini s planom da i sebi kupim. Ali, nakon pozdrava slušala sam razgovor njihov. Nisu obraćale pažnju na mene, te izađoh bez ribe, ali

Kažu da sam komplikovana za čestitke. Izgovor je da su suviše “kreativne” (čitaj komplikovane), pa da mi je teško adekvatno se zahvaliti, a još teže uzvratiti. Imam dosta teorija o tome, ali rezultat je zapravo odličan. Dobijem više poziva nego čestitki, a pozivi nose dozu ličnog, koju njegujem i u porukama. Ali, razmišljanje o čestitkama

Ideja koja je nastala spontano. Nastala je kad je organizam proglasio totalni štrajk, razoružao volju simptomima, a tijelo onemoćalo. Probudila se panika i traženje medicine, koja nije odbila pružanje pomoći, ali ide polako. Razumjet je da ne može preko noći izbrisati sve što je čovjek (sam) uništavao decenijama. Objektu trovanja je brzo postalo jasno da

Slijedi opis puta na jednu od konzilijarnih komisija. Uvijek mi se činilo apsurdno kako se komisija može održati bez pacijenta, a posjete istim su mi dokazale koliko zabave propustimo, ali samo ako želimo vidjeti taj segment. I tako vozači gradskog saobraćaja nakon par mjeseci puta jednog pacijenta, primjetiše i prokomentirisaše simptome putnika, te posavjetovaše šta

Raditi na sebi! Mantra posljednje decenije (ako ne i duže). Radila je tako i ona na sebi kako kaže i ne znajući da to čini, a još manje da ima plan. Ne vjeruju joj da nije znala, ali ona zaista nije bila svjesna da radi na sebi (za podsvijest nije mogla garantirati, jer ona čini