4. poglavlje
Bilo je to početkom decembra. Prošlo je godinu dana od susreta u školi. Život je tekao kao i obično. Kristina je upisala prava, a Ana je još pohadjala gimnaziju. Čeznule su i dalje za muzikom i povremeno išle kod profesorke Ljubice, koja ih je učila da sviraju na pianinu i pevaju izvorne pesme. Otkrile su da je završila osnovnu muzičku školu i svirala na klarinetu, a uporedo mizicirala sa jednim bendom. Bio je to popularan novosadski bend i zvao se Zara po sestri osnivača. Tamo je upoznala svoju prvu ljubav i on je naučio da svira na klaviru. I to je bilo sve što su čule. Nisu se dalje raspitivale. Plašile su se da ne pokvare dobar odnos koje su imale sa profesorkom. Nije im bila samo profesorka muzike već i druga majka. Žena kakva je potrebna ujaku. Ali, to je bila samo misao, a stvarnost je bila drugačija.
~ Razmišljao sam da odem do vaše profesorke i zamolim je da vas i dalje podučava.
Devojke su samo ćutale. Pa ona je i nastavila da im daje časove, ali krišom od njega!
~ Ali, pod jednim uslovom. Da završite studije i neki zanat. Dogovoreno?
~ Da, ujače ~ tiho su odgovorile, ali se videlo da su uzbuđene i da su im obrazi porumenili. Ujak se samo smeškao.
~ Ja imam fabriku čokolade, i želim da taj posao preuzmete kada me ne bude bilo. Vaša majka je bila inteligentna, načitana i kreativna žena, i pravila je lepe kolače. Za sve je bila sposobna. I vi ste povukle na nju. Ponosan sam na vas dve. A sada ću da idem kod vaše profesorke.
Otišao je sav srećan kod profesorke. Pozvonio je na vrata stana.
~ Uđite, Dobrivoje. Slobodno je.
Ništa se nije čulo. Ljubica je ponovila.
~ Rekla sam da ne mogu da ustajem… Ah, to ste vi!
~ Očekivali ste nekog drugog?
~ Jesam, domara. Sinoć sam se okliznula i uganula nogu. Neću moći do kraja decembra nigde da izlazim. Do novogodišnjeg koncerta ću se oporaviti. A šta vas dovodi ovamo?
~ Moje sestričine. Ako ste još raspoloženi… Da im držite časove pevanja.
Podigla je jednu obrvu i pogledala ga.
~ Otkud ta promena kod vas?
~ Shvatio sam koliko im znači muzika. Vidim da je i vaš stan pun ploča i fotografija sa bendom. Još žalite za onim muzičarom iz benda?
~ Šta bi mi to vredelo? On je pronašao svoju sreću. Ja nisam bila žena za njega.
~ Pogrešio je što vas je ostavio. Ne radi se to u crkvi.
~ Bolje što je rekao šta misli pred svima i da nije spreman za brak. I žene zadaju bol muškarcima. Eto, i vi ste bili ostavljeni. Razočarala vas je jedna muzičarka, i verujete da su sve žene kao ta jedna. Istina je, umetnici su sujetni i pomalo uobraženi. Ali, nisu svi isti.
~ Ja verujem da ste vi dobra i mila žena. To se vidi u vašim očima i načinu na koji se obraćate ljudima. Prema meni ste bili ljubazni i primili me u školi, a ja sam, priznajem, bio grub i preterao sam.
Sedela je na rasklopljenoj fotelji, držala knjigu u ruci, i pila čaj od nane. On je sve vreme gledao, delio joj komplimente, stišavao se, a potom i seo pored nje i uzeo njenu ruku u svoju. Milovao joj je šaku, a Ljubica je ćutala i milo ga gledala.
~ Oprostite što ću ovo da vam kažem, ali prvi put kad sam vas video bio sam očaran vama. Imate divnu boju glasa. Nijedna žena glas kao vi ~ šaputao je nežno, privukao sebi i nežno poljubio.
~ Napustite moj stan ~ zamolila ga je tiho i odgurnula ga od sebe. Ako se bude zadržao, opustiće se i predati mu se. A ona je bila ispravna žena, i ako je jednom zgrešila i predala se, drugi put neće. A ovaj gospodin, lep i držeći, uzbuđivao je i navodio na greh. Imao je četrdeset i osam godina i samo devet godina je bio stariji od nje. Oboje su imali pravo da žive i vole. Ali, još je bilo rano za bilo kakvu vezu. Bojala se da ne opet ne pogreši i da ne bude ostavljena. I Igor joj se kleo da u njegovom životu postoji samo ona, i nijedna više, a pred oltarom, sveštenikom i rodjacima joj rekao da je ne želi. Ne voli je. I ovo je samo prolazna strast i želja. Ništa drugo.
~ Čekaću vas na koncertu. Dođite da me gledate. Sada ću vas ispratiti ~ polako je ustala i pošla prema vratima.




Divna priča. Nadam se da će novo poglavlje ubrzo.
Hvala Vam na čitanju i na interesovanju. Ne mogu mnogo da otkrivam, ali biće zanimljiv nastavak. Ovo je jedna od retkih priča koja mi se dopada, prvo zato što sam je posvetila mojoj nastavnici koja mi je držala privatne časove solo pevanja i i sviranja na selu, verovala u mene, kada drugi nisu verovali, i da mogu, objavila bih ovo i na drugim portalima. Volim našu ravnicu, i volim da ljudi budu srećni, i stvarno mi je drago što sam na ovom portalu upoznala divne ljude. Ja sam samokritična… I nikada nisam zadovoljna sa onim što napišem… Ne može baš uvek sve da dodje iz glave, nekada nešto mora i da me inspiriše, ali ja to predstavim na neki drugi način, ali to je već slučaj kod pisanja romana, i to je nešto što ću dugo pisati, a od ovih priča, izdvojila bih jedno tri četiri priče, ostale su loše napisane, nisu po mome ukusu, ali ovu volim. Imam ovde divne ljude, i Vi lepo pišete, tako da ću nastaviti da Vas pratim, kada budem imala vremena, uvek ću sve da pročitam. Ne stižem svima da pišem, ali srećna sam što sam na ovom portalu, i što sam upoznala divne ljude, koji znaju da prenesu osećanja i lepo pišu. Ima raznih tema, poučnih priča, i za svakoga može da se pronadje nešto što će ga zainteresovati. I vi nastavite da pišete. I drago mi je da ima komentara, jer neke priče su posvećene, a ova je jedna od njih. Ljubim Vas i šaljem mnogo zagrljaja, i ljubavi za sve moje prijatelje koji pišu.
Predivna priča i prelepo je to što si je posvetila osobi koja veruje u tebe, kao i nama koji smo ti podrška 🫶
Hvala Bogu, hvala Bookcetu koji nam je pružio šansu, da pokažemo naš talenat, i hvala tebi i svima koji me podržavate. Volela bih da nastavnici ne gledaju na to kako je dete obučeno ili je to dete ljudi na položaju, već da gledaju da li imaju talenta za nešto, i da mu pomognu da napreduje i da pokaže svoj talenat. Moja nastavnica je bila dobra, ali bilo je nastavnika koji me nisu razumeli, nisu imali strpljenja sa mnom, i potcenjivali me. Tako je bilo i u pisanju. I zato sam zahvalna za ovaj portal… Ne samo da pokažemo svoj talenat nego i da se upoznajemo, da se družimo, da stvaramo prijateljstva. Volim što sam ovde, i što imam tako divne ljude pored sebe. Pisala sam nekima, i pružila sam podršku, a ti si jedna od mojih omiljenih književnica. Ima vas još… Ali, ti si mi komentarisala, i ja želim i tebi ovako javno da pružim podršku… Podržavam i pratiću te i dalje. Šaljem ti mnogo zagrljaja!