Putujem za Bosnu Dok s prtljažnim mislima koračam,Poneku istinu, vukući je, shvaćam.Ja već dugo u Bosni ne živim,Pa kada joj i idem, ja joj se ne vraćam. Putujem za Bosnu, dragih lica vitraj,Moga roda bilo, moje duše titraj.Dade mi prezime i plov mirnim počinkom.Ali čudan vjetar načini me posinkom. Putujem za Bosnu, jer rane njene
Ja, moje ime i prezime S prebivalištem na adresi derutne prošlosti Potpuno svjesna značenja svojeg očitovanja I njegovih posljedica Ostavljam tebi, imenu moje najveće greške Sva sjećanja Sva nadanja Sve lijepo što je bilo I sve lijepo sto je još moglo biti Sve ružno što sada jeste I ne, ne ostavljam ti to Jer umirem
Danas pišem slobodnim stihom Danas ne pišem rime Može mi se Nakon godina reda I brojanja katrena Katrena koji su nastojali smisleni biti I pritom se dali otkriti u samom naslovu pjesme Nakon Parnih i ukrštenih A bome ponekad i obgrljenih rima Nakon točki i zareza Velikih početnih slova Nakon borbe sa sobom I silnim
ŽENA Jesi li samo mrva, zvjezdani trag? Vrludava svjetlost što se noću ljeska? A kad dođe jutro i noć pokupi svoj sag Nisi zvijezda koju pamte plavetnila nebeska. Nastala si od muškarčeva rebra, Da budeš jednaka, a srcem voljena, Da sjajiš više od zlata, bljeska i srebra, Zato si, ženo, stvorena! Rođena
Na plovidbu svoju on odlazi u zoru, Ljubeć’ svaki val što mu hrli. Oslonjen tako on vjeruje moru, Dok ga rumeno Sunce u svitanje grli. Nošen strujama odlazi u bespuće, Da čežnje svog bića ispuni. Al’ vjeruje da će biti kod kuće Kada prva zvijezda noćas Nebo okruni. Nada se dobrom i ne boji se
Bio si mašta Najljepši dio odrastanja Prelazak iz rane bezbrižne mladosti U godine odraslosti i odgovornosti Stanovao si u strofi Maje Perfiljeve Bio si drhtaj u Gabijevom glasu Žal u Proljeću Ksenije Erker Emocija Đurđice iz Novih Fosila Bio si gimnazijsko nadanje U Desankinom stihu U mom prvom stihu U onom u kojem sam te
ZNAM Znam da sam trzaj ti u dahu I razlog tvom strahu Prisutnost bestjelesna. K’o ulova puna mreža Samodostatnosti protuteža Proljeća božica Vesna. Znam – odgovor sam životu tvom Koji je tih i ćudljiv i trom Lanterna tebi koji si sam I riječ sam kada šutnja davi Toplina kad hladno tijelo plavi I kad šutiš,
