ŽENA   Jesi li samo mrva, zvjezdani trag? Vrludava svjetlost što se noću ljeska? A kad dođe jutro i noć pokupi svoj sag Nisi zvijezda koju pamte plavetnila nebeska.   Nastala si od muškarčeva rebra, Da budeš jednaka, a srcem voljena, Da sjajiš više od zlata, bljeska i srebra, Zato si, ženo, stvorena!   Rođena […]

Na plovidbu svoju on odlazi u zoru, Ljubeć’ svaki val što mu hrli. Oslonjen tako on vjeruje moru, Dok ga rumeno Sunce u svitanje grli. Nošen strujama odlazi u bespuće, Da čežnje svog bića ispuni. Al’ vjeruje da će biti kod kuće Kada prva zvijezda noćas Nebo okruni. Nada se dobrom i ne boji se

Bio si mašta Najljepši dio odrastanja Prelazak iz rane bezbrižne mladosti U godine odraslosti i odgovornosti Stanovao si u strofi Maje Perfiljeve Bio si drhtaj u Gabijevom glasu Žal u Proljeću Ksenije Erker Emocija Đurđice iz Novih Fosila Bio si gimnazijsko nadanje U Desankinom stihu U mom prvom stihu U onom u kojem sam te

ZNAM Znam da sam trzaj ti u dahu I razlog tvom strahu Prisutnost bestjelesna. K’o ulova puna mreža Samodostatnosti protuteža Proljeća božica Vesna. Znam – odgovor sam životu tvom Koji je tih i ćudljiv i trom Lanterna tebi koji si sam I riječ sam kada šutnja davi Toplina kad hladno tijelo plavi I kad šutiš,