Evo me, tu sam sad.                                       U usjecima planina,U naborima kotlina, U gradu kojem se radujem. Evo me. Tu sam sad.U susretu kojem hrlim,Ljudima koje grlim,Ulici u kojoj više ne stanujem. Evo me, tu sam sad.Osjećam lica, […]

Zemlja je k´o maternica ploda Kada u nju utkaš sjeme. Potrebni su i Sunce i voda, Al´rađanju novom treba i vrijeme.   Ponavljanja, žrtve, rada, I ljubavi koja slatkoću daje. Al´zalud sve, ako vjera i nada Svojim prstima plod ne gaje.   Zato sa sobom imaj strpljenja, Na praznom mi pišemo priče. Kada se umoriš

  Gore je zamrijeti negoli umrijeti, Ne biti tu, ali ipak biti. Bivati, a ništa ne umjeti, Samo disati, pri spavanju sniti.   Gore je biti mrtav, pri svijesti Osjećati, misliti, a ništa ne reći, Čekati na cesti tko će te prevesti. Tako čekati trenutak sljedeći.   Gore je ne imati inata zrno, I ne

Što bih ja   Što bih ja da mi tebe nije, Da odsustvo tvoje me ne boli Kao priljub vatre na vrat goli Kao bič što kožu reže, bije?   Što bih ja da te ne snujem, Da ne drhtim kad te čujem, I da suzom tebe ne ispirem, Da tvojoj laži se ne opirem?

Da preživim lakše tamu noći, Krijem se pod svojom zvijezdom, Pa se zatrčim i na mjesec skočim, Jer Nebo smatram svojim mjestom.   Nisu Zemlja i Nebo tako daleki, Naučeni smo pogrešno brojiti. Jer nam nikada nisu rekli Da sa Zemlje Nebo možemo osvojiti.   A ni kako živjet, nitko nam ne reče. I da

Da si ratnik lakše bi mi bilo, Oružje bih sama spustila, Ruke digla i predaju izustila. Znala bih bar zašto je vrijedilo.   A ovako ni metka ni rana, Ni krvi, ni zaraćenih strana, Pa ni priznanja da si za ili protiv, Ratujemo li i koji li je motiv.   Da sam ratnica mrzila bih

Meni logika nikad nije bila naklonjena kao ni ja njoj Logično Imala sam peticu i na polugodištu I na kraju godine Iz teorije Ali životna praksa mi je bila Kontradiktorna. Autodestruktivna Zaljubljivala sam se pogrešno naivno i bezrezervno Ponekad dajući ljubav onom tko je još nikada nije okusio Takvima je ona teško padala na želudac

Putujem za Bosnu Dok s prtljažnim mislima koračam,Poneku istinu, vukući je, shvaćam.Ja već dugo u Bosni ne živim,Pa kada joj i idem, ja joj se ne vraćam. Putujem za Bosnu, dragih lica vitraj,Moga roda bilo, moje duše titraj.Dade mi prezime i plov mirnim počinkom.Ali čudan vjetar načini me posinkom. Putujem za Bosnu, jer rane njene

Ja, moje ime i prezime S prebivalištem na adresi derutne prošlosti Potpuno svjesna značenja svojeg očitovanja I njegovih posljedica Ostavljam tebi, imenu moje najveće greške Sva sjećanja Sva nadanja Sve lijepo što je bilo I sve lijepo sto je još moglo biti Sve ružno što sada jeste I ne, ne ostavljam ti to Jer umirem

Danas pišem slobodnim stihom Danas ne pišem rime Može mi se Nakon godina reda I brojanja katrena Katrena koji su nastojali smisleni biti I pritom se dali otkriti u samom naslovu pjesme Nakon Parnih i ukrštenih A bome ponekad i obgrljenih rima Nakon točki i zareza Velikih početnih slova Nakon borbe sa sobom I silnim