Zaprosiću te s jednim Prstenom Saturnovim Dok stojiš preda mnom Obasjana mjesečinom. Nije čudo što se Venera Ta ružičasto-vrela sfera rotira unazad kroz suze Kad joj svu ljepotu ti uze.   Jupiter, otac svih planeta Gospodar neba i kometa Pred tobom dok silan stoji Tvoje gordosti se boji.   A Mars, drevni Bog rata Sa

Počeo sam previše da mislim na tebe. Sve je drugo manje važno, Samo mučim sebe. Mnogo toga radim lažno, U tome se ne snalazim, Da samo s tobom u mislima sebe pronalazim.   Postaješ mi prijeka potreba. U jednom danu misao, Ponekad prva, a vrlo često posljednja. Pa mi sve drugo gubi smisao, Zbog tvojih

U meni je često osjećaj nemira, Da nijesam možda dijete svemira? Palo na zemlju sa druge planete, Pa sam zbog toga još uvijek dijete.   Iz vremenske kapsule il’ svemirskog broda, Sletio na carstvo Zemaljskog naroda. Zarobljen ostah, a željan znanja većeg, Što se to krije izvan dimenzije treće?   Odgovore slutim kad se mašti