Nika Turković: Polako, nježno, sretno

“Proces” (Epizoda 2) Ljeto. Hrvatsko primorje. Živa u termometru pokazuje preko trideset stepeni. Omladina pleše, pjeva. Smije se, iako im sa čela klizi znoj.  Honorarno radim kao novinarka. Džeparac je uvijek potreban. Radim za malu, lokalnu novinarsku agenciju. Dobila sam zadatak da pratim dešavanja na festivalu, i da intervjuišem posjetioce, koga stignem, i ako stignem. […]

Sentiment, za ponijeti

Danima  Danima Sama Razgovaram Sa svojim snovima Priviđanja uplašila su  Me Skrojena za noć i poljupce Noć mi je druga koža Soba za dvoje Polumrak Tamnocrvena posteljina  Pritisak u stanu Samoća sa tobom jedina moguća  Samoća sa tobom jedina svarljiva

Iz pristojnosti

Mama kaže: „Nisi ti za ozbiljne muškarce.“ Drugarice kažu: „Ti nikada nećeš pronaći pravog.“ Možda ne želim da tražim. Možda želim da budem tražena. Da se oko mene lome. Da ulože napor. Da ih izazivam svojom pojavom.  Da smo intelektualni partneri. Borci protiv površnog svijeta. Protiv otuđenosti. Bitka za zajedništvo i slobodu. Ne moraju se

Scroll to Top