Nisam ti bila

Nisam ti bila ni sunce ni mesec Već samo zvezda, stidljiva, daleka Nisam te grejala niti pružala svetlost Samo treperila i drhtala, bleda   Nisam ni pesma bila, već samo stih Ispisan rukom kojom držiš gitaru Pisao si, pitam se, za koliko njih Dok si palio za cigarom cigaru   Nisam ti bila ni dodir

U duši miran

  Blistaš, Blista i ova zemlja i sve njeno i naše, Blista i um i duša, Blista i dobar i gad, Tako je mala granica, Izmedju raja i pakla, Izmedju vrha i dna, Izmedju mene i nas, Namamljen sam, Opijen sam, U očima mi blista žar I gasi se preda mnom Mada, postoji nada Da

Везе

Ноћас сам течно говорио једну песму. У сну. Сећање ми је у јаву не да. На другом крају света бркати старац ју је свирао на харфи. На јави. Он свира и пева, ја сањам. Отворим очи, а он тоне у сан. Сања моју будност и нови дан. … Ако сутра умрем, живеће моју смрт.

Poziv iz očaja

Ljubavi, možda bih te zvala iz očaja,ali ti se nikada više nećeš javiti. Zvala bih te i ti bi se uvek javio.Pričala bih sve dok ne ostanem bez glasa.Slušala bih tvoj glas i trudila se da mi ostanemelodija tvoga glasa u ušima.Smejali bi se glasno.Uz neku glupu komediju.Ti bi mi mrsio kosu.Pomalo bi se gađali

Sjaj

Lepljivi poljupci u nizuMenjaju se nijanse Budnim okom gledamPolovičnoDelove usana i glave Suzdržana od dodiraRuke kroz kosuSe mrse Prsti stidljivoBez uvrede samiBrišu sjaj za usne

JA

Шта све стане у два слова: Ј и А? Које звуке чујем у Ј? Које боје извиру из Ј? Ј као нежно, розе, пурпурно. Ј као некад јарко, наранџасто и сиво. Ј као неутрално и контрастно. Ј као јецај, јаук и крик. Ј као тихо њихање пера ка трави. Ј као лако, слободно, палатално струјање

Avioni

ja sam mala manja manja od svega a avioni piče iznad grada moja haljina opet roza i plava između svega aurora i njena razbijena glava moj um, vaga elegantni egoista na vratima hotela da vidiš ti kako se veseli na balkanu dok kafena iz svemira smrtnike pozdravlja i poziva sva buduća srebrna proleća za mene

Umorna

Umorna bih od života na tvoje grudi pala, kada bi mogao da vidiš sazvežđa u mojim očima i svojom strašću da zapališ sve moje ugašene zvezde.   Umorna bih od osećanja teških na tvoje grudi pala, kada bi mogao da osetiš miris Toskane na mojoj koži i sve stare građevine u meni da obnoviš il

LARA

Lara, dugo ti nisam pisao Kako uopšte da počnem? Da li sa Draga ili možda Poštovana? Ili sa oba odjednom, spojeno bez razmaka ? Ja sam ludak Lara! Spajam te od reči koje ni sam ne razumem. Kako se piše uzdah, Lara? Muk, zbog kosti u grlu. Kako se piše ovaj umor u šakama? I

Parkiranje

Neki lik pokušava da se uparkira prilično bezuspešno ležim u krevetu čekam san kao nadu deprimira me bezuspešno parkiranje podseća me na mene satima i godinama mogu da trpim neuspeh ali svoj, samo svoj zbog ovog dole bi sišla ne mogu još i tudji neuspeh da slušam

Prošlo je leto

Prošlo je leto a ja nisam nosila sve letnje haljine koje imam neke vise u ormaru već dva leta i opet sam ih ispalila krivo mi je neke su iz perioda neljubavnih orgija a neke iz 1999 dobila sam ih kad su prošle sve one žurke za koje nisam imala šta da obučem

Kako se nekad patilo

Neću da kupim kartu na kiosku lije kiša niz ulicu ne zaustavlja se na semaforu Samo počni da deluješ jače nego lepak slabije nego hemija bezbednije nego ljubav ne mogu da se samo slijem moram da se zaustavim meni inhibicije spašavaju život zaustaviću se na životnom semaforu semafor mog života ima jednu boju svetla

Povratak na vrh