Odraz ogledala

8. poglavlje

Nekad davno.

2008 godina.

Moj prvi izlazak sa bratom i njegovim društvom. Tu noć ću pamtiti zauvijek. Te plave oči koje su me ugledale i prepoznale.

Moja prva ljubav. Nikad neću zaboraviti njegove poglede. To je bio Sergej. Trebao je biti sa mnom. I ja sa njim. Ali život je izabrao drugačije. Sada sam blijeda sjena u njegovom sjećanju. Samo zagrljaj. Jer sam mrtva zvanično i sa novim licem. Strankinja u ogledalu.

Ne znam zašto sam sanjala ovo sjećanje. Ne znam zašto.Ali sanjala sam 18 – ti rođendan njegovog brata posljednji put kada sam ga vidjela. I njegov zagrljaj i ruka njegova preko mog struka. Naslonita na stomak.

Nakon toga puf prah i pepeo.. Moja sahrana.