31. poglavlje
Moja jedina želja pre nego poduzmem sebi život.
Da Hektor proživljava svoju tj. Moju najgoru noćnu moru.
Hektor:
Iz dana u dan sanjam isti san:
Ona u bijelom, smije se i dolazi ka meni. Uzimam je pod ruku.
Idemo ja matičaru.Zavijeti izgovorenih za zauvijek.
Ali nje nema.
Niti će je biti više ikad. I budim se u znoju i sa suzama. Jer znam da je umrla kivna i ljuta na mene.
Jer nisam stigao da je spasim.
Samo me svakog jutro pogledaju oči iste kao njene. Oči naše djevojčice.
„I tako najveće ljubavi su tragične. Srećno tragične. Jer imaju sladak početak, ali kraj mora doći, nažalost došao je prebrzo.
