9. poglavlje
Infinite loop
14:22h.
Uobičajeno vrijeme
za kafu.
Buka misli se
odvija u glavi.
Proživljavanje
istih stvari.
Tijelo pamti.
Dodir, poljubac,
milovanje.
Zatvorim oči i
mislima sam u
toj noći.
I dalje osjetim
taj mir i tu
sigurnost.
Zagrljaje, duge i
čežnjive,
koji se pamte,
koji se ponovo
priželjkuju.
Poglede, koji su rekli
više od onog što
smo planirali.
Dodire, koji su izliječili
svako dotadašnje
bolno mjesto.
Riječi kao da su
bile zaključane,
nepotrebne i
beskorisne.
A sada tako naviru
i obuzimaju, posebno
one neizgovorene.
Svaki dodir ostavio
je pečat na tijelu,
određeni kod
koji je pogodio
svaki nerv.
Postao si moj
“infinite loop”.
Moja neprekidna misao,
kružni tok,
stalna privlačnost.
Voljela bih da nisi
prolaznik, nego
onaj koji ostaje i
traje.
Koji postaje glavno
utočište, arhitektura
jedne stabilne, skoro
zaboravljene
romanse.
Mogao bi biti
moje ostvarenje.
Možda je moguće, da
zvijezde te noći učine
da naše putanje
postanu paralelne prave
koje se spajaju u
beskonačnost
naše ljubavi.
Ključanje vode
prekida tok misli.
Za sad moram da
se izvučem iz zablude
osjećaja tvog
zagrljaja.
