U ovom svetu ljudi imaju boje i životinje ih imaju, biljke su obojene. Svemu što je čovek stvorio određena je boja još prvoga dana, ali u tvom srcu ja sedim gotovo proziran, ogoljen, čekam da me po svojoj meri skrojiš. Kao po kakvom platnu po meni izvezeš konce i zažmuriš, dok se kao umetnost iz […]
Železničke stanice su uvek bile mesta sastanaka i rastanaka. Mesta koja su pamtila velike ljubavi, jake zagrljaje. Mesta koja su uvek bila ispunjena raznim emocijama kao što su sreća, radost, nestrpljenje. Stojiš na peronu i čekaš taj jaki zvuk, čekaš da vidiš tu veliku i gordu mašinu, čekaš da stane. Pa onda među mnogo ljudi
Na stolu, u maloj kancelariji, u Centru za proučavanje, sistematizaciju i klasifikovanje narodne književnosti i lingvistiku, tik do prozora kroz koji je ulazio vreo letnji vazduh, razbacane po lakiranom drvetu, nalazile su se bambusove pločice. “Uništene su! Zauvek su izgubljene!”, vrištao je i zapomagao lingvista Kamil Proktaris, stežući ruke u pesnice. “Jasne instrukcije su vam
Ništa me nemoj pitati onda kada sedim u polumraku praznog pogleda i praznog sna ništa me nemoj pitati ćuti ćuti ćuti pusti me da gledam u prazno navikao sam tako seti se ćutali smo dugo dugo o kafi koju smo popili o flaši vina odavno praznoj o svetlima velegrada o mutnim slikama i mutnim sećanjima
Posjeta doktoru je rezultirala zabranom konzumacije šećera (kilaža nije bila uzrok zabrane 😉). Zabrana nije bila zakonska, ali prijetnja i upozorenja su bili toliko slikoviti da sam shvatila da nemam osnove za pregovore. Nije mi djelovalo ni suviše strašno, ali sam se prvo morala “oprostiti” od nečeg što je bio toliko važan dio života (ne
Devojčica je izgubila lutku na sred staze, u parku ležala je nepomično mirna kao da nekoga čeka u beloj haljini duge plave kose namigivala je slučajnim prolaznicima mirišu lipe i bagrenje devojčica bez lutke uplakana miris lipe najavljuje leto a bagrenje je prepuno pčela čuje se neumorno zujanje jer nema odmora nema spavanja med se
Kako je stigao u naše krajeve, Temu je osvojio sve. Osvojio je kuće, urede, ali i ulice, jer dostava Temu paketa sa svojim vozilima je češća od dostavnih vozila trgovina, Glova i Korpe. Razlog je jasan, jer cijena diktira sve. Konzumerizam je odahnuo nakon udara neradne nedjelje i povećane inflacije. Ako se ne može nedjelja
Ispitivao sam ljude u prolazu da li su te negde sreli pisao sam svim poštama i svim televizijskim stanicama poveravao sam se sveštenicima molio se kockarima presretao sam telegrame i telefonske razgovore ne bih li saznao da li si tako zanosno bela konačno na Zemlju kročila
dok spremam ručak đuskam uz radio stanicu la vita è bella nasuću čašu belog vina prohlađeno mi najviše prija la vita è bella spremam pastu u pesto sosu milanski recept i posuđe iz Kine la vita è bella uživam u svakom zalogaju sjedinjujem čula la vita è bella pomislim ponekad na tebe voleo sam da
Nikada nisam zaista otišla.Kako da pobegnem od sebe?Okrenula sam glavu.Zatvorila oči.I dalje sam tu,na tom čudnom mestuizmeđu sebe i sebe.Tečna i razarajuća, kao lava.Kao crna rupa,u samu sebe se urušavam.Bljujem mrak, potom,upalim svetlo.Moja se senkapoigrava sa mnom.Čak i kad sam tužna,ona je razigrana.Ne mogu joj ništa ni vreme, ni prostor.Mazim je po glavi trpeljivokao dosadnog
Da preživim lakše tamu noći, Krijem se pod svojom zvijezdom, Pa se zatrčim i na mjesec skočim, Jer Nebo smatram svojim mjestom. Nisu Zemlja i Nebo tako daleki, Naučeni smo pogrešno brojiti. Jer nam nikada nisu rekli Da sa Zemlje Nebo možemo osvojiti. A ni kako živjet, nitko nam ne reče. I da
Prva roditeljska lekcija ili bar najčešće ponovljena: priznaj grešku prije nego što još veći problem nastane. Praktična iskustva baš i nisu potvrdila lekciju. Priznanje nije uvijek značilo izbjeći kaznu, nego time nekad i unaprijed priznamo i grešku koja se mogla sakriti. I tako greška postane roditeljima, profesorima, prijateljima i šefovima primjer pogrešnog ponašanja i
