ιζ’ ΧVII
FALOKRATIS ( β )
Uskoro se gosn Čačkalica zacrveneo kao majmunovo dupe ,a madam Broš bi možda nešto dodala da joj nije zazvonio voljeni aj fon. Pokušavala je da se javi, ali su joj nokti od pedlja ukrašeni štrasom smetali. Čačkalici je to naravno zasmetalo jer se osećao dekoncetrisano – čekao je da ona prestane da petlja oko telefona,ali ona je nastavljala da udara jagodicom kažiprsta o ekran.
U trenutku kada sam se sjetila da mi je više od pedeset godina i da mi vazduh zagađuju napumpani usne i klasični drkoš ,aj fon je iskočio iz ruku madam Broš napravio jedan salto i spustio se svom težinom na glavu dotičnog gospona .
” Jao,glavu si mi razbila,glupačo!”
” Nisam htela.Slučajno mi je ispao…”.
” Ti si glupa! Slomila si mi naočare!! Aaa,krvarim! ”
Madam Broš je pokušavala da mu obriše čelo sa koga je curkala krv. Mister je toliko vrištao da su svi u prečniku jednog solidnog vulkanskog kratera mislili kako mu niz čelo teče vodopad krvi. Počeo je da svoju ženu drmusa zbog razbijene glave i oštećenog telefona . Ona se tresla nesposobna da odgovori na njegove optužbe.
” Nisi u stanju ni na telefon da se javiš ,kokoško. Vi ženske, niste ni za telefon! Glupe ste rođene! ”
Razmišljala sam kako da prekinem ovu predstavu u kojoj glavnu ulogu igra zakržljali moral usahlih jaja. Jer,šta je zapravo taj tip i bio do nosioc ove dve osobine? Smatrao se boljim od nas žena jer je kao “nosio pantalone ” ,ali zapravo u tim pantalonama ničega nije bilo – da jeste ne bi pored sebe imao mis naduvane usne,niti bi morao da joj kupuje skupe stvari kako bi izazvao divljenje ostalih umišljenih mužjaka.
Možda bi ova priča bila duža da se nisam setila kako koleginica iz prošle smene drži cigarete kod kase. Dok se mister obračunavao sa ženskim rodom usput plačući ,upalila sam jednu cigaretu i dunula ka senzoru za dim.
Uskoro je voda počela da prska sa tavanice. Dok sam odgovarala na telefonski poziv vatrogasne službe sa mistera Čačkalice je skliznuo tupe kojim je skrivao ćelu,a madam Broš se smejala i upirući svojim dugačkim noktom uzviknula:
” Od ovog i kosa beži !”
Dežurni vatrogasac je sa druge strane telefonske linije zahtevao da mu objasnim šta se desilo.
” Znači ništa se nije zapalilo? Pa,odakle dim onda?”
” Od trenja .”
” Kakvog trenja? Šta pričaš?”
” Guzice o patos. Jedna guzica je naglo aterirala na tvrdo.”
” Ti se zavitlavaš! Drugi put ću prijaviti policiji zloupotrebu alarma!”
Prekinula sam vezu i posmatrala one dve pokisle mustre kako odlaze.





Odlicno napisano,sa svakim novim poglavljem postaje zanimljivije i dinamicnije.Nestrpljivo ocekujem nastavak.
Nastavak postoji,još samo da ga otkucam i prebacim ovde na platformi. Nadam se da čitaocima nije dosadno moje pisanje jer pisanje ne sme biti dosadno. Niko ne voli da čita dosadne,mlake redove….trudim se da ono što pišem ima živosti u sebi. Hvala na komentaru!