H1 vidio sam prozor na stropu probijale su se zrakeu zraku je lebdjela prašinavidio sam prašinu bilo je zagušljivopreviše pluća u zatvorenom prostorua svi su disalikao da su morali bili smo zatvoreni između zidovaboje mokrog pijeskapod je bio od linoleumaprugasta imitacija drveta vidio sam da svjetlo dolazi s visinetri neonske cijeviled sijalice od 12Wpo mojoj […]
O Platoneima li za mene mjestau toj tvojoj Državi? O Platonenisam ja kao svibit ću poslušan u tvoje imesvaka će strofa Platonetvojim imenom da počinje O Platoneodričem se Sokrataneću da kvarim mladežneću da im budim strast umjesto razumasvakako nijedno nemaju O Platonekunem se tvojim bogovimasamo ću njihovu istinu zazivatimakar ta ista bila negacija već negirane
Aldini sutra nije osmi mart … kako bih volio da sam pravi pjesnikda pišem o ljubavi recimoi svemu što ide uz njua vi da čitate i zaboravljate stih za stihomkako bi nam samo bilo lakše možda nekada i postanem pjesnikdotad osuđeni ste na ovonazovite to kako hoćete … danas je sedmi martšto znači da je
Čekanje čekao sam dovoljno dugo da dočekam svog Anđela dok su drugi jurili u instant veze žvaleći se i hvatajući po klupama parkova razbijali dosadu ljetnim avanturama i seksom u praznim stanovima ja sam prolazio centrom gledao u nebo i odlazio na stanicu nosio sam klupicu sa sobom da ne stojim dok čekam govorili su
ne želim da palite svijeće igrate se sa vatrom koju smo jedva pripitomili ne želim da mi neko nepoznato lice nad posteljom mrmlja stihove koji nisu moji Pustite Demona da izađe. i maže mi ruke nekim uljem pa makar ono bilo i maslinovo ne želim da mi se itko smiluje ne želim milosrđe ono uvijek
ponekad mislimda mi te je život dao slučajnoa onda se sjetimkako si me držalakao da ti je svemir pobjegao iz rukupa si ga morala uhvatiti prije nego padne ti si svemir i nikad ti nisam rekaoda te vidimne onu umornune onu sa migrenom ni onu što šutinego onu koja svaki danpokupi sitne komade sebekako bi
Status: Dostupan gledam kroz prozor staklo je hladno valjda je jun ponavljam sebi ‘nisi stvoren za mir’ jutros sam dostupan na šumovima tuđih želja na lažnim klikovima spasa u umornim profilima na rebrima mi cvjetaju pukotine lavanda gubi boju a nekada je bila ljubičasta na mojim remenima nose se zvijezde što sjaje samo kad puknu
ako je zemlja još uvijek Pangea onda nikad nismo bili bliže rubu rubu pameti rubu ljudskosti u koju smo ulicu pogrešno skrenuli gdje nam je razum ispao dal’ smo majmuni ili lavovi dal’ zvijer sam ili homo sapiens tko sam ja mama where is this world going mom kao da predstava je ovo arena divljeg
umačemo hljeb dubokomasnoća se cijedi niz rukukolesterol povišenjetra masnami umačemo poštovani gledateljidobra vam večerpratite dnevnikovo su najvažnije vijesti dana danas je zabilježen novi slučaj femicidajoš jedna žena još jedno imezaboravljeno među statistikom i ciframa obrazovanje toneu školama nedostaje učiteljaa i ovih što ima su na određenoznanje je postalo privilegija društvene mreže kao alat za širenje
dobar vam tek malo su vam usta masna obrišite ih rukavom i nema se biftek se u zelenom biberu jede lako je kad tehnološki narod plaća pašteta i po’ velikog bijelog hljeba obliži limenku okrajak je ostao ne govori punim ustima seljački je šuti praznih usta sevap je Allah će sigurno znati to cijeniti možda
svi smo u šoku kakvom d fucking šoku nezapamćena tragedija kakva d fucking tragedija upravo dok čitate ovo događa se negdje opet isto jedna alfa muškarčina jedan bog batina jedna žena majka jedno dijete strah i to možda baš pored vaših vrata dok je muzika pojačana no vi ne gledate tuđa posla to se tiče
Na Vrbanja mostu sedam dana su ležali, leševi. Mrtvi. Jedno pored drugog, njezina ruka na njegovom srcu. Drugi su prolazili, gledali, šutjeli. Tek bi se koji zalutali golub sa Baščaršije sažalio nad njima, zapjevao odu žalosnu, pustio izmet. I dalje su odzvanjali ispaljeni metci, čuli njihovi krici, smijeh vojnika. Vojnika koji su, samo, činili svoju
