Dragi moj. Tri mjeseca. Svojom voljom sam se otuđila od svijeta. Mirisi tuđeg parfema i tuđeg znoja su mi se izbrisali iz sadašnjosti. Blijedo i zgužvano lice nikome više nije privlačno za gledanje.
Bijela haljina. Tri centimetra ispod koljena. U njedrima je ključala mladost. I strast. Tvoje ruke, tvoji dugi prsti. Taman ten. Otvorila sam vrata nepoznatom gostu. Lijepom kao grijeh. Koji je lupao na zaključana vrata, sve dok nisam skupila svu hrabrost da otključam. Ključ sam sakrila u svoje srce. Koje se pod tvojim dodirom uzdizalo do rajskih visina. Izgužvana haljina ležala je na parketu. Tvoj kostim je ležao pored mog. U mome tijelu sve je vrištalo. Vrištalo tvojim imenom, tvojim glasom. Svojim rukama kreirala sam tvoj oblik. Kroz dodire, znala sam, pratila sam svaki tvoj pokret. Vrisnula sam one riječi kojima nisam znala značenje, ali sam osjećala da su prikladne. Vrisnula sam da te volim. Moje usne su pročitale svako tvoje pulsiranje. Voljela sam te dok si sebi uzimao moje sve, čime sam se ponosila više od ičega. Plakala sam dok si ulazio u dijelove mene koje rijetko ko može da vidi. Granice koje sam gradila su lagano gubile na značaju. Moje krike i jecaje si gušio svojim prljavim lažima. Bila sam dijete. Napušteno od svih i svakoga, nevino, neiskvareno. Sve dok nisi krvnički rasporio sve što sam smatrala svetim. Narednih nekoliko sati se ne sjećam baš jasno. Moje biće je odlučilo da te trenutke zakopa. Da ih baci. Kao što sam, sa šest godina, bacala kamenčiće u rijeku. Ponekad poželim da imam moć da se vratim u te godine. Granice su postale zamagljene. Ujutru kada sam se probudila, grcala sam u suzama. Molila sam se da je ovo bio san. Da nisam uprljana. Nadala sam se da me nisi obeščastio, nego da sam to samo sanjala. Nažalost, posteljina me je odala. Tih dana, suze su mi bile i otrov i lijek. Dala sam sve od sebe da tvoje tragove izbrišem sa sebe. Nije uspjelo.
P.S. Nedostaje mi sve. Neko sa nebesa mi šapuće da nisam kriva. Svaka prolivena suza ubjeđuje me u sopstvenu nevinost. Svaki sat, svaki trenutak proveden u tami pećine me podsjeti na nas tada. Jesi uzeo svu moju mladost, u jednoj noći, u mojoj sobi. Jesam se stidjela sebe danima. Stid me je i sad. I da želim, nemam kome da se predam.
