Kako mi je sva pamet nestala u ribarnici?

Puno sam puta bila tu, jer volim ribu logično, a blizu je kući, pa ne moram specifični miris dijeliti s putnicima gradskog prevoza. Ovaj vikend sam bila pratnja prijateljici u njenoj kupovini s planom da i sebi kupim. Ali, nakon pozdrava slušala sam razgovor njihov. Nisu obraćale pažnju na mene, te izađoh bez ribe, ali […]

Kako smo od pisama stigli do grupnih viber poruka?

Kažu da sam komplikovana za čestitke. Izgovor je da su suviše “kreativne” (čitaj komplikovane), pa da mi je teško adekvatno se zahvaliti, a još teže uzvratiti. Imam dosta teorija o tome, ali rezultat je zapravo odličan. Dobijem više poziva nego čestitki, a pozivi nose dozu ličnog, koju njegujem i u porukama. Ali, razmišljanje o čestitkama

Biti zen u srklet naciji!

Ideja koja je nastala spontano. Nastala je kad je organizam proglasio totalni štrajk, razoružao volju simptomima, a tijelo onemoćalo. Probudila se panika i traženje medicine, koja nije odbila pružanje pomoći, ali ide polako. Razumjet je da ne može preko noći izbrisati sve što je čovjek (sam) uništavao decenijama. Objektu trovanja je brzo postalo jasno da

CRTICE IZ ŽIVOTA JEDNE…

CRTICE IZ ŽIVOTA JEDNE ….   Sad vi posle ovog naslova stavite šta god hoćete,prilepite mi opis kakav god da vam padne na pamet; verujte svi će mi odgovarati i ni od jednog ne bežim ,ne zato što sam nisam ,ili jesam nešto od onoga što o meni možete pomisliti,već jednostavno znam kako su ljudi

Put pacijenta – zabavni dio

Slijedi opis puta na jednu od konzilijarnih komisija. Uvijek mi se činilo apsurdno kako se komisija može održati bez pacijenta, a posjete istim su mi dokazale koliko zabave propustimo, ali samo ako želimo vidjeti taj segment. I tako vozači gradskog saobraćaja nakon par mjeseci puta jednog pacijenta, primjetiše i prokomentirisaše simptome putnika, te posavjetovaše šta

Rad na sebi

Raditi na sebi! Mantra posljednje decenije (ako ne i duže). Radila je tako i ona na sebi kako kaže i ne znajući da to čini, a još manje da ima plan. Ne vjeruju joj da nije znala, ali ona zaista nije bila svjesna da radi na sebi (za podsvijest nije mogla garantirati, jer ona čini

Škola iz ugla roditelja!

Dominiraju mišljenja da je škola neprilagođena današnjoj djeci, da je nastavno osoblje nestručno, udžbenici loši, a obaveze i torbe djece preteški. Teške su i obaveze roditelja, koje im učitelji(ce) i nastavnici zadaju. Nemam školske djece, pa prihvatam mišljenje roditelja. Ipak, ima nešto što me buni. U prvim razredima, djeca spremaju pjesme, recitacije i priredbe povodom

Turista

Primjer 1 Ušao je u glavnu jednosmjernu ulicu u pogrešnom smjeru jednu kratku dionicu, ali dovoljno da ga puno ljudi snimi i postavi na socijalne mreže uz salvu ruganja, podsmijeha i kletvi. Jedan, ako ne i više njih koji su se smijali, imao je istu situaciju kada je nekad davno putovao u manje talijansko ili

Molba za roditelje školske djece!

Molimo vas da se sjetite slijedećeg prije nego što krenete određivati kazne za djecu: – za “kampanjsko učenje” koliko ste puta proglasili svoje “stizanje deadlinine-a u zadnji čas vlastitom snalažljivosti i sposobnosti”; – za “neopravdane časove” koliko puta ste “opravdano zakasnili na posao”; – za izgovor “ne voli me profesor” objasnili nešto kao “težak klijent,

Propast jedne porodice

1. poglavlje Noć. Još ga nema. Iskreno, nadam se da neće ni doći. I ne, nisam zla, dosta mi ga je više. Ne dozvoljava mi da odem kući, da vidim i zagrlim svoju decu. Svaki put kad pokušam da odem odavde, nađe me na pola puta i pretuče. Prestala sam i da se nadam da

Priča o dvije osobe

Ovo je priča o dvije osobe.   Dvije potpuno različite, a sasvim obične osobe. Različitog spola, dobi i mjesta življenja. Spajalo ih je prijateljstvo između porodica, ljubav prema putovanjima i novim iskustvima. Putovali su svako na svoje destinacije, a željeli sretne puteve jedno drugom.   S vremenom su dobili još nešto zajedničko, pa tako oboje

The Girl with mushroums

1. poglavlje U sjećanju na jednu Atinu. “Po istinitoj priči.” Nekad za dobro djelo nije dovoljan ni uzrok ni potreba, već samo dobra volja.” Nepoznat autor. Period feminizma u mom životu. Bili su to najljepši dani studiranja u Beogradu srpskog jezika. I pohađanje časova o feminizmu. Tamo sam pronašla puno poznanica istomišljenica. Ali nikad nijedna

Scroll to Top