13. poglavlje
Poljupci s Milom odjednom su postali zapanjujuće svakodnevna ispravna stvar, a što najvažnije — to se ispostavilo iznimno lako. Mnogo lakše nego što je mogao zamisliti. Samo si neka razmislite: prije još dvije tjedne nije dopuštao ni misliti da bi se mogao dodirnuti s njom, a sada se Milana topila u njegovim rukama, poput zagrijanog plastelina. Miroslav se osjećao najsretnijim ikad.
Jako je jasno sjećao se kako se popeo u stan, jer je tada još uvijek gorio od srama zbog Milinih šala. Da je otac čuo, dao bi obojici krasne batine. Ali na sreću, djevojci je bilo dovoljno pameti da ne vodi dvosmislene razgovore pred roditeljima.
Čudesno im je bilo da se uopće nisu rasturili pred odraslima, na što je Mir bio neizmjereno sretan. U prsima mu se razlilo ugodno toplinu shvaćanja zajedničke tajne. Možda je to i djetinjasto, ali Miroslava je razdraživalo činjenica da roditelji ne znaju za njihova djela. Razumijevao je da je mama vjerojatno nešto pretpostavljala, ali sada ga to nije previše uznemiravalo — šuti i to je to.
Danas su mu misli bile samo o Milani. Tako nježno se pritisnula uz njega u tramvaju da je Mirsolav na trenutak zbunjen pomislio da joj je možda pozlilo, no Mila je jednostavno pokušavala iskoristiti njegovo rame kao jastuk. Za sebe je taj poriv nazvao „želja biti bliže“. Ipak, ta je opcija zvučala ulijepe.
A šale i glavinjanje s njom ispostavilo se zabavnijima nego s Maškom. I još joj se dopao raf-kava koju je donio, da se ne bi osjećala pospano. On sam, uzbunjen poljupcima koji su mu davali tonu energije, nije htio spavati. Usput, znajući nepredvidivost svoje voljene, pretpostavljao je da bi, ako tijekom probe nešto pošlo po zlu, kava završila na Marininom licu. A možda i na njegovom. Zbog toga je, za svaki slučaj, uzeo hladni raf. Srećom, Mila je bila iznimno mirna i sve se riješilo.
Možda, uglavnom zahvaljujući tome, uspjeli su konačno razgovarati i bolje se upoznati. Mila je pohvalila njegov ples. Što je još mogao poželjeti? Zbog te topline i osjetljivosti kojom ga je sada gledala, vrijedilo je i zahvaliti pola mjeseca provedenog osjećajući se kao na iglama. No takav bi doživljaj ne bi ponovio.
Plivanje s Milom bilo je uzbudljivije nego nastup na sceni. Zato što tijekom nastupa se nije uopće ljutio, a sada se bojao pogriješiti ili se pokazati nespretan, iako je savršeno svjestan da nije najgori plesač.
Uz to, u njegovu umu se polako javljalo priznanje — bilo je nešto pogrešno u tome da ga ona gleda dok dodiruje drugu djevojku. Neka za njega to bude samo ples, i Mir nikada nije doživljavao partnerice kao predmet privlačnosti — više ga je brinulo pravilno izvođenje trika kako bi se izbjegle ozljede; ali dobro je sjećao se jučerašnjeg pitanja od Milane i znao da bi ona mogla početi zračiti ljubomorom. A također je slutio i bojao se kakav bi ishod mogao biti.
Pozvao ju je i na probu kako bi smanjio razinu uzbuđene sumnje i uvjerio — ništa neprimjereno se ne događa. No tada Mirko nije pomislio da se tijekom plesa nalazi bliže Marini nego u razgovoru na telefonu. I sada mu to nije više izgledalo kao sjajna ideja.
Osvijestiti se nije mogao dok nije uspio uhvatiti Milinu pažnju i uvjeriti se da je nju ne smeta ni Marina ni njihov ples. Suprotno tome, Milana je promatrala s zanimanjem i oduševljenjem, doslovno ne skidajući s njega blistave smeđe oči. Kretanje je postalo lakše, kao da su mu skinuli težak teret s ramena. Shvatiti da mu vjeruje i ne sumnja u njega bilo je ugodnije nego je očekivao.
Mirko je nevjerojatno sretan što nije učinio neoprezan postupak — nije pozvao Marinu na spoj onoga dana kada mu je strpljenje gotovo nestalo pod Milinim podbadanjima. A i on je zaista razmišljao o tome kada je Mila — baš kad je — odgovorila na njegov poziv. Strašno je pretpostaviti što bi njegova prebrza odluka izazvala, ako bi dao nadu Marini, a Mila bi mu se ubrzo priznala u svojim osjećajima. Morao bi postupiti po časti, prilagoditi vlastite interese, čak i na svoju štetu. Ali s Marinom ne bi bio toliko sretan, a to bi značilo samo lošije.
Da, naletio je na Milu kad je shvatio da je ona razgovarala s njegovom razrednicom, ali zapravo joj je bio tajno zahvalan: Milana ga je spasila od buntovničkih odluka, a nadolazeća agresija dala mu odlučnost za poljubac, o kojem, uzgred, nije nimalo zažalio. Čak i ako njihova veza ne izdrži test udaljenosti, s njim bi zauvijek ostale uspomene na njihove poljupce i nalet zanosa koji ga je zahvatio kad je prvi put osjetio kako je to osjećati meku tuđu usnu.
Nakon probe Miru je ostala intrigа: ako je Milana mogla biti ljubazna i nježna, što ju je potaknulo da počne biti gruba na početku? Točno, ta je misao mu već dugo mučila, ali prvi put tako jako zapalila u njegovu umu. Možda je tada Mila još gajila osjećaje prema svom bikeru? Može li sada nešto osjećati prema njemu, iako nesvjesno? Hoće li to imati negativan utjecaj na njihovu vezu kada se vrati kući?
Vjerojatno je tada previše uronio u misli, jer je Mila sama započela razgovor dok su hodali kući. Miru je zabavilo što je njezina pretpostavka da je umoran zaista pomiješala s njegovom namjerom. Kao da bi se mogao umoriti za jednu kratku probu, kad je navikao na fizički napor pet ili više sati zaredom…
Ne, uopće nije umoran, samo je htio shvatiti koja je od Milana prava. Želio je vjerovati da je ona uz njega. Moglo bi se dugo nagađati. Moglo bi sve pustiti i čekati da vrijeme pokaže prave lica. Ali Mir nije htio čekati. Odlučio je odmah razjasniti sve sumnje i upitao tu zagonetnu tvorevinu.
Iznenađenje je bilo da uzrok sukoba leži u njegovom pogledu na Milu pri njihovom prvom susretu. Nije znao točno što je on tada vidio na svom licu, ali njegove misli su se pamtili, a one nisu jamčile normalnu reakciju na gošću. No smatrao je da je gledao na nju sa začuđenošću, ali i divljenjem. Kako se to za nju činilo drugačije…
Nije bilo iznenađujuće što su se toliko dugo svađali, jer je nedoumica započela na samom početku, a potom je rasla poput snježne kugle. Možda bi trebao biti razgovorljiviji prilikom upoznavanja.
Iako im je pravo upoznavanje zapravo uslijedilo tek danas, kad je Mirislav konačno saznao o njoj više od imena i očite privlačnosti ka čudnim sebinama. Sada je razumio čime se djevojka bavila u djetinjstvu, što ju je vuklo i oblikovalo njezinu osobnost. I, što je važno, otkrio je kako zapravo gleda na njegove hobije. On se cijela dva tjedna mučio kako ona ne shvaća ozbiljno i ismijava ga, a ispostavilo se da je Milana zaista oduševljena svim njegovim postignućima.
Takodjer je zabavno čuti i to da ona doista smatra ideju svojih roditelja neuspjehom. “Ja sam sama odlučila da ti se sviđam!” Da, naravno, kako i ne, jer svi su to već shvatili i na sve načine tome pridonose. Mama mu je svakako. Nije uzalud ona njih izbacila na natjecanje. Sigurno je vjerovala da će to natjerati tvrdoglavu djecu da se međusobno otvore. Mir možda i ponekad bio naivan, ali ne do te mjere da ne razumije namjere svoje majke.
Činjenica da im prvi put dođe netko na duže vrijeme kao gost, a da nije rođak, već je sumnjala bez presedana. A roditelji sigurno nisu pozvali gošću samo za sebe, s obzirom da je bila vršnjak Miroslava. Kakav bi bio njihov interes s njom družiti se? Dakle, očito je bilo nekog dogovora, i nema sumnje u to.
Druga stvar je to što mu nije palo na pamet odmah kad ga je mama šokirala ovim novostima, kao udarac po glavi. Kako se uopće moglo razmišljati trezveno kad te vraćaju iz snova studentske budućnosti na prljavu zemlju…
A onda mu je mama sve ispričala: i o motociklistu, i o pretpostavljano svadljivom karakteru, i o ideji ujaka Lava, Milaninog oca. Ali Mir nije htio protiviti se. Dječak je lijep, a on — još bolji, zašto se ne bi bili zajedno? Tko je znao da će ta djevojčica jurišati rogom i rugati mu se iz zlobe? Gledajući na to sada, Mir nije mogao suzdržati milosnu osmijeh. Odrala je toliko ne htjeti posvajke, da je grubom prikazom privukla njega pred roditeljima. Neka vjeruje u što želi, s njom se on ne bi raspravljao.
Sljedeća vijest za danas bio je i taj da je Marina bila u vezi, pa još i s njegovom poznanicom. Kako bi to možda i nije znao, prelazeći kroz Vesnushka gotovo na svakom satu konja, a s Marinom — i u školi i na probama? Ne, naravno da nikad nije zanao njezin privatni život, ali prelistavši glasine i tračeve, nije se mogao sjetiti ničega korisnog, pa je zaključio da je slobodna.
Eto, bilo bi čudno kad bi ju pozvao na spoj, a ona ga odbila. Na njegovom emocionalnom stanju u tom trenutku to bi bilo suvišno. Ipak, tko zna, možda bi tada s Milom zbližili bi se puno brže, jer, ako bi izdržao jednu neuspjehu, druga ga ne bi toliko strašila, a to bi značilo da bi se i pokušalo.
No duboko u duši Mirislav je bio sretan što Milana sama dođe k njemu da razjasni situaciju. To je bilo ispravno. Na taj način, nije je ničemu prisiljavao, a ona je tim činom zakopčavala svoje bivše zelje. Da je on ponašao se s njom oštro, morao bi i on prvi doći na mirenje. To je bilo pravedno. Tako su ga uvijek učili roditelji. Važno mu je bilo da Mila skloni ponos, time mu darujući samopouzdanje da ga može pokušati. Samopouzdanje da je njemu stalo do nje, na kraju krajeva.
U uvjerenju da su sami u stanu, Mir je Milanu podigao na ruke, osjećajući kako joj noge zatvaraju oko njegovog tijela. Doživljavati tako njezinu blizinu i toplinu bilo je neobično, ali opojno ugodno. Nije da prije nije imao takvo držanje — u akrobatskom rock and rollu u kojemu se bavio bilo je puno podrške sličnog tipa, ali takav je nježan osjećaj Miroslav nikada ne doživljavao, niti je posebno obraćao pažnju na sebe u tim trenucima. S Milanom je bilo sasvim drukčije. Ona je u njemu budila uragan osjećaja i emocija. Želio je obraćati pozornost na svaki njezin pokret, maksimalno se koncentrirati i na najsitnije dodire, uživajući u uzbuđenju koje su mu trčale po tijelu.
Prije nije razumijevao cijelu pomamu oko teme veze. Ljudi su zajedno, i što s toga? Ali sada, kada su mu otkriveni svi osjećaji koji se kriju pod tim pojmom, jasno je shvatio njihovu snagu i utjecaj. Od strasti i ljubavi prema Milani mu je doslovno obuzela glava, i želio je vikati o svojim doživljajima svijetu.
