6. poglavlje
Izvukla je stvari iz kofera i na brzinu ih rasporedila po maloj sobi, presvukla se i krenula na večeru. Naravno, odmah je iznijela sve svoje zamjerke na stan, namještaj i sve ostalo, ali morala je priznati — soba je, uprkos veličini, bila prilično ugodna. Sudeći po tapetama s medvjedićima, smjestili su je u dječiju sobu.
Kad je stigla, svi su već bili za stolom. Niko nije ni prokomentarisao njeno kašnjenje. Ma hajde, samo je petnaest minuta duže birala polo majicu nego inače. Sjela je na stolicu koja joj je bila namijenjena i uhvatila kratki, mrzovoljan pogled ispod obrva. Plavušan očito nije bio presretan što će je trpjeti u blizini. Izgleda da će atmosfera biti napetija nego što je očekivala.
Ali, iznenađujuće, večera je prošla mirno. Iako je vazduh s njene lijeve strane prštao od nervoze, ostatak ekipe za stolom bio je prilično opušten i ljubazan prema njoj. S njima je i pričala — pohvalila hranu, ispričala kako je prošlo putovanje, prenijela pozdrave od roditelja i ukratko prepričala šta ima kod njih.
Miroslav za sve to vrijeme nije izustio ni riječ. To ju je nerviralo i činilo napetom. Nije valjda već na prvom susretu odlučio da je ignoriše? Obično su dečki bili malo blaži kad bi vidjeli njeno slatko lice. Obično, ali ne i ovaj put.
Kasnije je skontala da u ovoj kući svako pere svoje suđe. Pošteno. Samo što je postojao mali problem — kod kuće to nikad nije radila. Roditelji su imali mašinu za suđe, a ona manikir, pa ju je ta obaveza uredno zaobilazila zadnjih šest godina.
Ma ne, naravno da joj nije bilo problem oprati tanjir i viljušku, ali… ne u ovoj situaciji. Još bi pomislili da je dobra domaćica i prihvatili ideju njenih roditelja. E, to se neće desiti. Ljubazno je odbila četiri puta. Još dva puta je odbila malo manje ljubazno, ali i dalje pristojno.
Treba priznati, Miroslavov otac je zaista pokušao da je nagovori. Ali ona je ostala čvrsta. Možda jednog dana. Ali sada je morala pokazati da se u ovom domu neće uklopiti.
Ko zna, možda bi ovu scenu mogla izbjeći da je Mir bio malo prijatniji prema njoj. Ali, s obzirom na to da je sjedio s izrazom lica kao da je pojeo limun, to ju je samo još više uvjerilo u vlastitu ispravnost i dalo joj dodatni elan za sljedeće mini-skandale.
Ponosno napustivši kuhinju, Mila je otišla u svoju sobu, polako odabrala pidžamu, uzela sva sredstva za ličnu higijenu koja još nisu bila postavljena na dodeljenu policu u kupatilu. Na putu do kupatila primijetila je da se Miroslav već upućuje tamo.
Ni u snu!
Ušavši između njega i vrata, Milana mu je šarmantno osmijehnula:
„Djevojkama se mora ustupiti, ja sam prva došla.“
Mila je s uživanjem primijetila da je dečko doslovno bio zatečen njenim riječima. O da, napokon neki drugi osjećaji, umjesto stalnog nezadovoljstva.
„Ali sada je moje vrijeme za kupanje!“ namrštio se on.
„Ma ništa, pomakneš se“, Mila je slegnula ramenima i prošla u kupatilo, jasno dajući do znanja da je njegovo mišljenje nije zanimalo.
„Naravno! Ali samo da što brže opereš ovu noćnu moru s lica!“ dobacivao je za njom.
Zatvorivši vrata, Mila je zbunjeno stajala. „Noćna mora? S lica?“
Iz nekog razloga, povrijeđeni ponos neugodno je zasvirao iznutra. Ranije niko nije komentarisao njen izgled na taj način. Šta on uopšte misli o sebi? I zašto je to što je rekao počelo da je toliko pogađa? Ma daj! Ona se šminka onako kako joj se sviđa, i nije važno šta o njoj misli neki dečko. Nije važno, zar ne? Uskoro se vraća kući, a Mstislav nikada sebi ne bi dozvolio da joj tako govori. I gdje je taj pristojan dečko o kojem je pričao njen otac? Lijep — da. Ludo lijep. Zadivljujući. Ali, s takvim groznim karakterom, njegova ljepota je više minus nego plus.
Nervozno bacivši svoje bočice u sudoper, Milana je počela ljutito skidati šminku.
„Noćna mora s lica, znači. Dobro. Ispada da ne volimo modne djevojke. U redu. Vidjećemo kako ćeš pjevati kad se ponovo sretnemo!“
Nakon tuširanja, bijes djevojke se malo smirio. Ali, nije bilo dovoljno da zaboravi nanesenu uvredu. Na veliku žalost, Mir nije naišao na njenom putu prema sobi. No, ništa. Ima cijeli mjesec pred sobom.
Mila je otišla do kuhinje da popije vode prije spavanja i primijetila kako se Maša penje na stolicu.
„Ej, nemoj da padneš.“
Djevojčica se okrenula i veselo mahala rukom, očigledno zadovoljna što su je primijetili.
„Nema frke. Ja uvijek ovako penjem — krekere treba staviti u ormar, da mravi ne pojedu.“
„Znači, ti si glavni mrav ovde?“
Smejući se, Maša joj je pružila paket keksa.
„Hoćeš li biti i ti mrav?“
Milu je zabavilo takvo pitanje, a i sama djevojčica joj je odmah prirasla za srce, osvojivši je čudnim riječima i dječijim nestašlucima. Rasploženje joj je odmah postalo mnogo bolje nego što je bilo prije. Klimnuvši glavom, djevojka je uzela krekere.
„Hvala, ukusni su.“
„Ti si lijepa“, bez ustručavanja je izjavila Maša.
„Tvoj brat se ne slaže“, izgovarajući to uz napor, Mila je pomilovala djevojčicu po kosi, koja je bila iste svijetlo-pšenične boje kao i kod Miroslava.
„Čula sam. On nije u raspoloženju. Ali, još sam čula da, ako dečki tako kažu, to znači da im djevojčica zapravo sviđa.“
Maša je duboko zamišljeno stisnula oči i klimnula glavom. U svojoj bujnoj pidžami i s keksima u obje ruke, govoreći takve mnogovjekovne istine, ličila je na majstora Jodu. Od ove asocijacije, Milana je tiho prasnula u smijeh i, shvativši to, prekrila usta dlanom, pazeći da nikoga ne probudi.
„E, sad si vesela. To je dobro. I brat mi je dobar, još ćeš se uvjeriti. Ne ljuti se na njega. Hoću da budete prijatelji, kao što smo mi. Pokušaj ga ne uništiti, ok?“
„Bože, divno dijete! Pokušaću“, nije mogla da se suzdrži, djevojka, još uvijek se smijući, zagrlila „prijateljicu-majstora Jodu“, osjećajući kako je dječje ruke obuhvataju zauzvrat, „Hvala ti.“
Ubrzo su otišle u svoje sobe. Djevojka je legla u krevet i pokrila se dekom, pokušavajući da se udobno smjesti. Zaspati nije mogla. Novo mjesto, novi zvukovi, nova iskustva. Sve je ometalo i odvlačilo pažnju. Vjerovatno, da nije bilo Maše, sve bi je još i nerviralo. Ali nakon razgovora s njom, osjećala je neku lakoću u duši. Neka Miroslav priča šta god hoće. Zašto bi je to trebalo pogoditi?
Ipak, misli o njemu nisu je puštale da zaspi. Ko je on? Šta mu je u životu? Radoznalost je škripala u glavi kao neugodan zvuk. Nije bio kao dečki koje je poznavala u svom gradu. Uzevši telefon, Mila je otvorila društvenu mrežu. Pretraga joj je ponudila samo nekoliko opcija prema njenom upitu, pa je bilo lako da pronađe traženi profil.
Na iznenađenje i skriveno zadovoljstvo djevojke, fotografija je bilo sasvim dovoljno. Sada je mogla mirno pogledati njegovo lice, jer tokom cijelog dana nije imala puno prilika da to učini. I, naravno, nije željela da pokazuje previše pažnje pred svima, a posebno pred Miroslavom.
Ubrzo je saznala da se dečko bavio konjičkim sportom i plesom. Njegov profil bio je prepun fotki sa takmičenja i nastupa. I kao vrlo prijatan bonus za Milu, bila je prilika da pogleda ne samo njegovo lice, nego i njegovu tjelesnu građu. Morala je priznati — odijelo za jahanje mu je stvarno dobro stajalo, izgledao je u njemu jako elegantno i čak primamljivo. Sljedeća fotografija, na kojoj je bio u kupaćim gaćama, pokazivala je, sudeći prema pejzažu, da je prošlog ljeta Miroslav sa porodicom bio na moru. Mentalna kvačica “privlačno tijelo” bila je stavljena odmah.
„Dakle, kao rezultat imamo: tople odnose sa porodicom, prva mesta u konjičkom takmičenju, savršeno negovane konje, maturu u društvu sa razrednicima, diplome za sportske plesove, kao i trikove snimljene u trenutku njihovog izvođenja. Ispostavilo se da si ti mamin ponos sa sindromom odličnog učenika, je l’ tako?“, Milana je sarkastično nasmešila. „Zaista dobar brat.“
Takođe je primetila da na Miroslavovim fotografijama nije bilo devojaka. Bile su slike sa plesnim timom i partnerkama odatle, ali nije primetila nijednu intimniju fotografiju sa šetnji ili potencijalnih sastanaka. Milana, naravno, nije gajila nikakve lažne nade, ali bilo je sasvim verovatno da on trenutno nije u vezi. Pa da, zašto bi je otac poslao ovde? Sigurno je sve prethodno ispitivao. Hm, ova informacija će biti korisna.
