VOLIM TE

Kapljice srećesada su većei donose mi mir.Mnogo je bolje;Više volim,više se smejem.Obrazi su mi toplijii ljubav me greje.Sve je to zbog tebe. Ti si zaslužna za moj osmeh.Zbog tebe sambolji čovek.Jednom si reklada me voliš;I ja ti verujem. Kao što moreima reku,svemir planetu;Tako me imaš i ti. Voleo sam te juče,volim te i danas;A sutra..Sutra ću […]

O nedostajanju – deo šesti

08.01.2014. Ipak mislim da te nisam dovoljno ljubila.Mogla bih to da radim večno, bez prestanka.Mogla bih večno da gledam te tvoje prelepe tajanstvene oči.I da ćutim.I da gledam u nebo i u Savu.Pamtila bih svaki trenutak jer znam da će proći.A ti samo ideš i nikako da se zaustaviš.Bojim se odletećeš negde skriven, gde te

Moj otac i moja mati

Upoznala sam divne ljude.Posvetili su mi svoj život ceo.To su moj otac i moja mati.Moj mesec i sunce. Zahvalna sam sto su moji roditelji.Zahvalna sam im za sve sto su učinili za mene.I da se zahvaljujem sve dok ne promuknem, ne bibilo dovoljno. Učiniću sve da im se odužim za njihovu dobrotu i ljubav. Na

Kako su djeca?

Već par godina pitam sve: kako su djeca? Da li su sretna? I svaki put dobijem odgovore: Dobra je, odgovoran je, sluša, uči ili ne… Ništa od toga nisam pitala, osim da li je dijete veselo? I ne dobih još odgovor, ali gotovo nikada ni za odrasle nisam čula taj odgovor. Istina i pitanje vrlo

Ko je ukrao moju bajku?

Kakve li greške počine oni koji venu u usamljenosti? Svaki dug treba da se oduži u životu u kom je počinjen. I treba da ga oduži onaj koji ga je počinio, ne njegovi naslednici – ako mu sudbina uopšte bude blagonaklona i nagradi ga porodicom. Ništa ne šamara jače od greha predaka. Mada ja ne

Zar je toliko teško?

“Nedostaješ mi.”   Ushićeno i sa sjajem u očima je gledala u displej svog telefona. Sa velikim nestrpljenjem je čekala njegov odgovor. Istina je da je obećala sebi da će se truditi da što manje govori o svojim osećanjima, emocijama, ali u ovom trenutku je to bilo jače od nje. Želela je da mu stavi

Lopta

Ono što me čini sretnim jeste dno na kraju čaše Ono što me veseli je bledilo posle iskapane noći našeOno što me čini indoletnim Epikur još davno rečeKo će koga nadmudriti pitanje me stalno peče Za novac me nije brigaVeselo se i bez njega nosimA veseli me teška knjiga i to što u sebi nosimMožda

НИ ПЕСМЕ СЕ НЕ ПИШУ ВИШЕ

Не могу пронаћи бар једну реч ни две за песме што се овде не пишу више, у оваквом друштву које одузима све, без слободе и места за њих-којих је лише.   Не могу се остварити путеви сна, сигурни кораци и видици јасни, за избављење свих нас са дна, у друштву чији образи нису више часни.

Predstava

Predstava je imala samo jedan čin, ali utisci se moraju podijeliti veći broj poglavlja. Ne iz razloga genijalnosti predstave (koja je bila ok, ali ovo nije recenzija), već raznolikih utisaka samo jedne gledateljke. Ulaznice su bile rođendanski poklon gledateljki, kojoj se poklon beskrajno svidio, jer je iskustveni i izražava poštovanje prema ukusu i možda malo

Da sam …

Da  sam  kiša  koja  povezuje  nebo  i  zemlju , koja  se  kroz  večnost  neće  izmeniti . Da  li  bih  mogla  da  povežem  dva  srca ? Da  sam  ptica  pa  da  preletim  sever  i  jug  ,  istok  i  zapad . Da  sam  cvet  pa  da  procvetam  kao  i  moja  ljubav  prema  njemu . Da  sam  reka

Ne plači

Ne plači.Nemoj biti tužan.Oteraću sive oblake,i dovesti sunce.Da te celog života greje. Ne plači.Ja ću te od bolnesamoće zaštititi. Ne plaći.Biću uvek i zauvek uz tebe. 

Moj mili pas

Malo je,  belo je,  mekano je.Sa dva oka crna.Igra se,  skace, laje po celi dan.Uveseljava me.Malo je nestasan a i lojalan.Prava je dobrica, slatka ko bombonica.To je moj mili pas.Moja mala srećica. 

Scroll to Top