Rodio se u imućnoj porodici. Majka je bila iz ugledne školovane porodice, a otac potomak vještih zanatlija i još vještijih trgovaca. Kako red i tradicija nalažu, prijatelji i porodica donesoše poklone i blagoslove. Vrlo često su donosili i dukate među poklonima, jer bogatim ljudima se sa skromnijim darovima ne može ići. Imućni roditelji nasljednika skloniše […]
Bio je to lagan zadatak, a uniformisanih policajaca jednak broj kao i broj svjedoka. Našalili su se što su dočekali i takvo čudo i razmišljali kako da se rasporede, prema polu, dobi ili autu koje su svjedoci vozili i skoro uništili. Najstariji policajac je odabrao svjedoka koji je imao najviše povrijeda, pa je tako sada
1. Kako se osećaš kad ti ode neko koga voliš Još jedan radni dan u “Ambasadoru”. Valerija je od početka bila gazdarica i sve nosila na svojim plećima. Njen muž Rade je zbog toga mogao da džabalebari. -Puno posla od ranog jutra? – pita je Nemanja koji je tek ušao. -Nego šta. Hoćeš kafu? –
Koračao je krivudavim putem, odeven u belo, na mestu koje nikada ranije nije video. Magla i hladnoća obavijale su mu telo tako da mu se činilo da ostaje bez daha. Bio je sam i uplašen. Pokušavao je da dozove pomoć, ali njegove usne su bile neme. Zvonjava starog budilnika, kupljenog još davne 1973. godine, prekinula
U jeziku bogatom poput našeg, od književnog do kolokvijalnog, od školskog do šatrovačkog, uvijek mi je nedostajala prava riječ za medicinskog brata. Uvijek osjećaj da je nisam pravilno rekla što ne bi prvi put bilo. Češći susreti sa oba spola na tom radnom mjestu ponovno su podsjetili na tu dilemu, ali otvorili i nove. Zašto
Zaglavljen u popodnevnoj gužvi, autobus na liniji 23, lenjo se vukao kroz grad. Stajala sam oslonjena o hladnu metalnu šipku i posmatrala kroz zaprljana stakla. Sa druge strane prozora videla sam samo blede konture sveta koji juri. Ovu tišinu su prekinula dva muška umorna glasa. Jedan od njih je na javi govorio ono što mu
Posmatrajući bele pahulje, kroz prozore ušuškane garsonjere u prizemlju, Silvija je osećala kako joj se grudi stežu. Duboka teskoba se spuštala na nju, poput hladnog vazduha koji se neprimetno uvlači u sobu. Prozorsko staklo je bilo orošeno, a iza njega je grad izgledao mekano, kao da ga je neko ogrnuo belim šalom od kašmira. Okno
Sretale su se svako jutro. Jedna pospana i smrknuta kreće na posao. Druga stiže na posao. Umjesto pozdrava, ona donese ozračje čarobnog jutra. Donese svojim mirisom i bojama haljina, marama, šešira, tašni… Smrknuta progleda nekad od veselih boja, a nekad od gracioznosti pokreta kao da pleše, a ne korača. Sretale su se i kad se
05.11.2013. Samo jedan tvoj dodir je dovoljan da mi se izmakne tlo pod nogama.Kada si me zagrlio, vreme je stalo.Ne sećam se kada sam se poslednji put ovako osećala.Hoću da plačem jer ne bih smela da te imam.Da li je ovo samo trenutno ja ne znam, ali znam da je itekako istinito.Ja drhtim zbog tebe
Kad se birala opcija u koju verziju poslije smrti vjerujemo, uvijek sam glasala za reinkarnaciju. Čak sam imala razrađene teorije objašnjavanja svojih iracionalnih strahova. Pravdala sam ih zaostatcima strahova iz drugih života, koje sam živjela kao pripadnik faune, a ne ljudske vrste. Zabavne su te teorije bile drugima, iako su obično za sebe imali svoje
16.09.2013. Da li čuješ kako se tiho dovlači jesen?Skoro pa nečujno se šunja kroz poslednje sunčeve zrake po granama drveća.A leto odlazi kao da nije ni bilo.Počinje vetar. I kiša. Znam, nema me ali ja i dalje sanjam.Sanjam onu davnu junsku noć kada sam te imala tako blizu, a opet tako daleko.Počinju tužne priče. Šćućurena
Vrata su se primakla poput ušiju makaza i srebrni ključ je zaronio u ovalni cilindar goneći jezičak brave ka okviru štoka. Prvo jednom, a zatim još jednom. Na taj način gospođa Sniva svakodnevno je obezbeđivala svoj dom od provalinka pri odlasku na posao. Topot otkucaja štikli o stogodišnji beton otpratio je do kapije. Lili je
