1. poglavlje Noć. Još ga nema. Iskreno, nadam se da neće ni doći. I ne, nisam zla, dosta mi ga je više. Ne dozvoljava mi da odem kući, da vidim i zagrlim svoju decu. Svaki put kad pokušam da odem odavde, nađe me na pola puta i pretuče. Prestala sam i da se nadam da
Ovo je priča o dvije osobe. Dvije potpuno različite, a sasvim obične osobe. Različitog spola, dobi i mjesta življenja. Spajalo ih je prijateljstvo između porodica, ljubav prema putovanjima i novim iskustvima. Putovali su svako na svoje destinacije, a željeli sretne puteve jedno drugom. S vremenom su dobili još nešto zajedničko, pa tako oboje
1. poglavlje U sjećanju na jednu Atinu. “Po istinitoj priči.” Nekad za dobro djelo nije dovoljan ni uzrok ni potreba, već samo dobra volja.” Nepoznat autor. Period feminizma u mom životu. Bili su to najljepši dani studiranja u Beogradu srpskog jezika. I pohađanje časova o feminizmu. Tamo sam pronašla puno poznanica istomišljenica. Ali nikad nijedna
Zapravo je u pitanju panoramski točak na privremenoj lokaciji, ali kao i uvijek uspješno smo napravili cirkus od novosti. Neka još neko opet kaže da smo na Balkanu nesposobni za bilo šta. Uglavnom za točak sam saznala prisustvujući raspravi da li su tačni medijski navodi da je ponovo postavljen, da li je najvisočiji i tako
Ulica je bila mirna. Dopirao je tek poneki korak prolaznika i šum lišća koje je vetar nosio niz kaldrmu. Sasvim običan dan nije najavljivao ništa neočekivano. Ipak, neočekivano se dogodilo. Sreli su se posle dvadeset godina. U prvi mah, gledali su se pravo u oči, tražeći u njima onaj žar koji ih je nekada grejao
Svi izgleda vide sebe dobrim ljudima, pa je možda bolje pitanje da li možemo biti bolji? I da li to uopšte želimo? Ne ogleda se dobrota samo u humanitarnim prilozima, nekad je i lijepa riječ, poziv ili poruka dovoljna da nekome dotakne srce. Česta je tema koliko smo bili humani prema određenim vunerabilnim grupama, a
Železničke stanice su uvek bile mesta sastanaka i rastanaka. Mesta koja su pamtila velike ljubavi, jake zagrljaje. Mesta koja su uvek bila ispunjena raznim emocijama kao što su sreća, radost, nestrpljenje. Stojiš na peronu i čekaš taj jaki zvuk, čekaš da vidiš tu veliku i gordu mašinu, čekaš da stane. Pa onda među mnogo ljudi
Posjeta doktoru je rezultirala zabranom konzumacije šećera (kilaža nije bila uzrok zabrane 😉). Zabrana nije bila zakonska, ali prijetnja i upozorenja su bili toliko slikoviti da sam shvatila da nemam osnove za pregovore. Nije mi djelovalo ni suviše strašno, ali sam se prvo morala “oprostiti” od nečeg što je bio toliko važan dio života (ne
Kako je stigao u naše krajeve, Temu je osvojio sve. Osvojio je kuće, urede, ali i ulice, jer dostava Temu paketa sa svojim vozilima je češća od dostavnih vozila trgovina, Glova i Korpe. Razlog je jasan, jer cijena diktira sve. Konzumerizam je odahnuo nakon udara neradne nedjelje i povećane inflacije. Ako se ne može nedjelja
Prva roditeljska lekcija ili bar najčešće ponovljena: priznaj grešku prije nego što još veći problem nastane. Praktična iskustva baš i nisu potvrdila lekciju. Priznanje nije uvijek značilo izbjeći kaznu, nego time nekad i unaprijed priznamo i grešku koja se mogla sakriti. I tako greška postane roditeljima, profesorima, prijateljima i šefovima primjer pogrešnog ponašanja i
Da li ste razmišljali o razlici zaljubljenosti i ljubavi? Ili ipak to izjednačavate? Jedan moj profesor kroz šalu je govorio ‘Zaljubljenost je zapaljenje moždane opne koje traje dve nedelje.’ E sad,moje mišljenje se ne poklapa sa ovom izjavom. Može zaljubljenost mnogo duže trajati. To je lep osećaj. Zaljubljenost je ona iskra koja plane. Njen intenzitet
Mnoštvo je priča, što legendi to i manje-više uvjerljivih objašnjenja o istoriji kafe. Osim što sam ljubitelj kafe, o njenoj istoriji znam vrlo malo, pa neću ni pisati o tome. Ali o istoriji kafe u svom životu znam puno. I iznenađuje me po prvi put. Nakon analize vlastitog puta kafe, počinjem vjerovati tekstovima da Švedska
