Epizoda 1 Zamisli jednog jutra ustaneš, kad ono ništa. Živiš jedan te isti život. Pokušavaš biti bolji. Trudiš se. Učiš. Rasteš. Posmatraš svijet oko sebe. Lica pored kojih prolaziš iznova i iznova su sama. Svi usamljeni ljudi se bude, u potrazi sa srećom. Kako se na srpskom kaže sreća? Odgovor će se ukazati ako prođu […]
Pričaj mi o ljubavi Beograd. Sunce zalazi na zapadnoj strani. Dan pada. Nudi se noć. Posao je obavljen. Ključ je već u bravi. Spreman da zaključa masivna vrata. Ruksak na ramenu, ispunjen sitnicama. Hodnik je utonuo u mrak. Izvor svjetlosti krije se u režiji. Sprema se da izađe u beogradsku tamu. Vrata se otvaraju. Nije
Treća godina srednje škole. Proljeće traje. I trajaće još. Ljetni raspust polako se približava. Prva klupa do katedre. Mjesto rezervisano za njih dvoje. Milan i Katarina. Dječak sa sela i gradska djevojka. Dijele školski pribor kao da se poznaju cijeli život. Zalogaji sendviča uvijek budu pojedeni po pola. Pola njoj, pola njemu. Dobri su drugari
Papir položen na drvenom stolu, olovka zaoštrena, gumica čeka prvu pravopisnu pogrešku. Dobro jutro, moja buduća srećo. Oslovljavam te sa buduća, iz razloga jer se nismo upoznali, što nikako ne mora da znači da neće svanuti taj dan. Nismo si gledali u stopala, u ruke, lice, nismo se gledali u oči. Ali neka zakonom neobjašnjiva
