14. poglavlje
Nažalost, slava Luciferu nije donijela samo obožavateljke, već i neprijatelje. Tako se poklopilo da „Pandemija“ nije bila jedini muzički bend u njihovom gradu. Uporedo s njom pojavila se i grupa „Hubba-Bubba“ — manje ozbiljna, ali znatno popularnija. Osvojila je svoju publiku popularnim žanrom koji se, iz nepoznatih razloga, također nazivao nekakvim rockom, ali s pravim rockom nije imao apsolutno nikakve veze.
Vokalista „Hubba-Bubbe“ bio je razmaženi dječak pod pseudonimom Aspirin, Lukov vršnjak, koji je popularnost stekao zahvaljujući slatkastom licu i majčinom novcu. Nije morao sam zarađivati za instrumente i opremu, kako je to bio običaj među članovima „Pandemije“. Čak ni Luk, nadahnut tom tradicijom, više ni jednom riječju nije spominjao ocu da mu treba novi kabl ili kombo-pojačalo. Od tada ih je zarađivao sam, kao i stariji kolege. Aspirin je, međutim, igrao po drugim pravilima.
Na jednom od koncerata sam se proglasio konkurentom „Pandemije“, iako Danja i Solomon u njemu uopće nisu vidjeli prijetnju. Pjevali su u potpuno drugačijem žanru, publika im se razlikovala ne samo po muzičkom ukusu nego i po starosnoj dobi, pa se, na prvi pogled, činilo da bendovi nemaju šta dijeliti. Ali iz nekog razloga Aspirinu je pričinjavalo zadovoljstvo da provocira Lucifera raznim ispadima — bilo zajedljivim opaskama ili namjernim udaranjem ramenom u hodniku Doma kulture.
Remorov je, za razliku od ostalih članova, savršeno znao zašto se to događa. Sukob je bio jednostavan i star koliko i svijet. Aspirin je bio slab na djevojke. Djevojke su, pak, bile slabe na Luka. Niko nikada nije izgovorio taj razlog naglas, nije pokušao da ga raspravi niti da zakopa ratnu sjekiru. Dvije godine vodili su tihu borbu za pažnju obožavateljki. S tom razlikom što Lucifer nije ulagao nikakav trud, dok se vokalista „Hubba-Bubbe“ trudio iz petnih žila.
Ali tri godine kasnije neprijateljstvo je prešlo na novi nivo. Jednog dana osamnaestogodišnjem Luku stigao je poštom pažljivo zapakovan paket. To je bilo neobično. Tokom života nije stekao poznanike kojima bi bile potrebne takve komplikovane metode da stupe u kontakt s njim, pa je lako pogodio čije su to ruke.
Možda paket ne bi ni otvorio, ali mu je na trenutak u duši zatreperila varljiva nada da ga se majka sjetila. To se nije dogodilo nijednom otkako je otišla. Lucifer je odavno uvjerio sebe da se više ne nada. Ipak, ovog puta gotovo se molio da je pošiljka od Kristine. Jer ako nije od nje…
Mračna pretpostavka potvrdila se čim je skinuo poklopac kutije. Srećom, imao je dovoljno razboritosti da paket otvori napolju. U kartonu je ležao papirić s krivim rukopisom na kojem je pisalo: „možeš se malo zabaviti s njom“.
Odbacivši glupu poruku, ispod je ugledao čvrsto umotanu celofansku grudu iz koje je virio mlitav, napola raspadnut rep štakora.
Sedmicu ranije Lucifer je vidio kako Aspirin luta gradom, vrteći za rep debelog mrtvog štakora i plašeći prolaznike. Odakle ga je nabavio, Remorov nije znao, ali je savršeno razumio zašto Aspirinu ne ide u privatnom životu.
Budući tog dana u rijetko nestašnom raspoloženju, Lucifer je par koji je šetao ispratio rečenicom u stilu: „štakori se trebaju držati zajedno“. I, čini se, nakon takvog „komplimenta“ Aspirin je bio velikodušan i odlučio da mu dobrovoljno pokloni već poprilično iznošenu partnericu.
— Šta je to kod tebe? — Naum se iznenada pojavio iza leđa i natjerao Lucifera da nervozno trzne.
— Ubit ću tog kretena, — procijedio je Luk i pomaknuo se u stranu, otkrivši sadržaj paketa.
Čučnuvši pored njega, Naum je dodirnuo mlađeg brata po ramenu i podrugljivo se nasmiješio.
— Smiri se. To je samo glupa šala, ne vrijedi problema koji bi mogli nastati, — pažljivo pregledavši sadržaj kutije, zamišljeno je razvukao: — Zani-i-imljivo… Zapakovao je tako da čak ni miris nije prošao.
Bez imalo oklijevanja gurnuo je ruku u kutiju i spretno počeo odmotavati životinjski leš.
— Fuj, — Lucifer se namrštio, ali se nimalo nije iznenadio radoznalošću starijeg brata. Naum je oduvijek bio manje osjetljiv na okolnu stvarnost i bez straha je bio spreman da dodirne najpravu gadost s entuzijazmom naučnika ili psihopate.
— Baš je gad, — odmahnuo je glavom Naum s nježnim podsmijehom i namjestio naočale s ozbiljnim okvirom na nosu. — Umotao ga je kao smrdljivi sir! Brate, poslali su ti pravi „štakorbombon“! Ima tu i voskiranog papira, i folije, i kese. Nemoj tući dječaka, potrošio se na tebe.
Smijući se, Naum je podigao mrtvog štakora za rep, a Luk je stigao primijetiti odsjaje trulog mesa na tijelu koje se njihalo poput klatna, na mjestima gdje je otpala dlaka.
— Zar ti se stvarno da dirati tu gadost?
— Svi ćemo jednog dana postati takva gadost. Od smrti niko nije zaštićen. Zašto se gaditi onoga što je prirodno? — okrećući štakora pred licem, Naum je pažljivo proučavao svaki detalj kroz tanke leće naočala, monotono odgovarajući bratu. — A ti, ako nastaviš upadati u nevolje, pridružit ćeš mu se mnogo brže nego što ti je suđeno. Shvataš da dječak nije sav svoj. Ako mu je ovo prošlo nekažnjeno, proći će i teži zločin. Ne reaguj, budi pametniji. Ako baš prekipi, reci meni.
— A kako ćeš mi ti pomoći? Poslat ćeš mu broj računa s molbom za moralnu odštetu?
— Pomoći ću, Luk. Ali ti se ne petljaj.
Lucifer je zaista obećao da se neće petljati. Kakva je korist? Ako Aspirin vidi da ga je uspio povrijediti svojim „neprocjenjivim“ poklonom, nastavit će s izživljavanjem još žešće. Ali ako mu samo razbije lice, sve će poprimiti sasvim drugačiji tok: sukob će postati javan, krenut će ogovaranja, problemi s upisom, batine od oca zbog izazvanih nevolja i narušene reputacije porodice…
Ne, Luk više nije u godinama da se bez razmišljanja baca u tuču. Solomon i Danja su mu više puta ponavljali da je vrijeme da se ponaša zrelo i da bude iznad sitnih provokacija. Čak i ako te te provokacije „obraduju“ smrdljivim paketom.
