3. poglavlje
Do svoje šesnaeste godine Kristina je odustala od pokušaja da nosi krst i da ide u crkvu. Sve češće joj je postajalo muka od mirisa tamjana tokom službi, sveta vodica izazivala je vrtoglavicu, a od glasa sveštenika osjećala je nelagodu. Ponekad su je njegove molitve neizmjerno iritirale, pa se Priorova zabavljala time što je uporno zurila u sveštenika, kao da ga u sebi priziva da se zbuni, a zatim je brojala njegove omaške i zapinjanja.
Iako je prestala da posjećuje crkvu, Kristina nije izgubila interes za religiju. No sada joj cilj nije bio da učvrsti vjeru, već da Bibliju podvrgne kritičkoj analizi. Tokom tog procesa prilično brzo je došla do zaključka da sveti tekstovi u velikoj mjeri zavise od tumačenja — a tumačiti ih je bilo lako u vlastitu korist, čime su se neki sveštenici besramno služili. To ju je još više udaljilo od crkve, ali ne i od same vjere. Jer, ako postoji nečista sila, onda zasigurno postoji i Bog.
Često se zadržavala u gradskoj biblioteci, tražeći članke koji su je zanimali. Devedesetih godina bilo je mnogo novina spremnih da ljudima „otvore oči“ o mistici, vanzemaljcima, pravom licu crkve i smaku svijeta. Upravo njih je Kristina gutala nakon škole — ponekad se iskreno uživljavajući u napisano, a ponekad se zlobno podsmjehujući besmislicama koje su pisali ljudi daleki od nepoznatih tajni postojanja.
Jednoga dana naišla je na članak o svrgavanju Danice. U njemu se tvrdilo da je najljepši među Arhanđelima bio prognan s Nebesa jer se nije želio pokloniti Adamu i Evi.
Obdaren izuzetnim umom i razboritošću, dotad smatran najboljim Božijim stvorenjem, iznenada je osjetio koliko ga ljudi nadmašuju u savršenstvu.
Adam i Eva — obdareni dušom i tijelom, slobodnom voljom i izborom, milosrđem i znanjem, kakvo dotad niko nije posjedovao u cjelini — predstavljali su mu ozbiljnu prijetnju. Živeći u ljubavi i poniznosti, prije ili kasnije zasjenili bi ga u očima Oca i zadobili vlast. Onu vlast kojoj je i sam oduvijek težio.
Podlegavši strahu i zaslijepljen vlastitim nekadašnjim veličanstvom, Arhanđel je posumnjao da ga Stvoritelj još uvijek voli. Nije uspio savladati probuđenu zavist i napustio je Raj, zaklevši se na osvetu.
Završivši čitanje, Priorova je dugo gledala u izlizane ivice novina, dok su se u njenom srcu ostaci vjere u nepogrešivost Boga i anđela borili s osjećajem pravednosti, koji joj je govorio da je Božiji miljenik vlast zasluživao ništa manje od Adama. Ali Bog je odlučio drugačije. Umjesto da oprosti zalutalom i sagriješivšem sinu, kaznio ga je, optuživši ga za taštinu i unošenje smutnje na Nebesima. Odbačen od Oca i braće, Arhanđel je prognan iz Raja i stvorio je vlastito carstvo u preispodnji.
Kristinu je obuzeo bijes zbog vapijuće nepravde. Zbog težnje da bude najbolji, Arhanđel je optužen za pobunu, zbačen s Nebesa i oklevetan za sva vremena. Zbog čega? Samo zbog želje da bude ravan čovjeku ili da ga nadmaši, približavajući se Bogu? A zar suština zapovijedi nije upravo u tome — da se što više približi idealu koji je Svevišnji zamislio?
Sigurno je tim činom želio poručiti da i anđeli i ljudi treba da poštuju Boga istinskom vjerom. A ona može biti istinska tek onda kada se izbor temelji na sveobuhvatnom znanju, a ne na slijepoj poniznosti. Zar bi se povjerenje i ljubav prema Stvoritelju umanjili pukim uvidom u Njegove naume? Možda je Bog imao šta da krije.
Kristina je još jednom preletjela pogledom preko redova članka. Srce joj je odgovaralo na svaku riječ. Eto ga — neshvaćen i odbačen, kao što je i ona nekada bila. Arhanđel koji je želio drugima otvoriti oči za istinu, a zauzvrat dobio prezir. Lišen svega, ali ne slomljen; onaj koji se podigao iz pepela. Stekao je vlast kakvu je želio — ali po kojoj cijeni?..
Postojao je još jedan detalj na koji je Priorova takođe obratila pažnju. Arhanđel je uspio da se ogluši o neposrednu zapovijed. To je značilo da je, uprkos vjerskim dogmama, Stvorenje kojem je Bog podario bezuslovnu poslušnost putem znanja steklo slobodu volje — onu koja je dotad pripadala samo ljudima, postavljenim iznad anđela u toj božanskoj hijerarhiji stvaranja svijeta.
Anđeli su po svojoj prirodi uvijek bili pokorni Gospodu, dok je ljudima bio dat izbor u njihovim postupcima. Pali Arhanđel, krenuvši putem spoznaje, dosegao je savršenstvo koje je njegovoj braći bilo nedostižno. Stekao je mogućnost izbora, nadmašio samoga sebe i — paradoksalno — postao neprihvatljiv Nebesima.
Taj zaključak Kristini nije davao mira. Sve čemu su je učili od djetinjstva u jednom se trenutku preokrenulo naglavačke. Izgubivši povjerenje u Bibliju, stekla je saosjećanje prema Sotoni.
