23. poglavlje
Dva mjeseca Agrafena se pripremala za koncert, dok je za to vrijeme „Pandemija“ nastavila nastupati bez nje. Na probama su članovi benda podržavali Esperovu i pričali zabavne priče povezane s njihovim ranijim nastupima. Ne da je bila pretjerano nervozna pred izlazak na scenu, ipak joj to nije bilo prvi put, ali su joj njihove priče pomagale da bolje shvati čega je sada dio.
Međutim, i u toj bačvi meda našla se vlastita kašika katrana. Na koncerte i festivale dolazili su razni gledaoci i učesnici. A među njima je bilo dovoljno i okorjelih rokera koji su dolazili praviti nerede. Ariadna, Danijel i Solomon upozorili su Esperovu čega se treba čuvati na sceni i iza kulisa, i obećali da će, dok je Fenja s njima, biti pod njihovom zaštitom.
I ni na trenutak nije posumnjala u to obećanje. Na nastupe koje je Fenja posjećivala kao gledateljica dolazili su razni bendovi, od kojih se mnogi nisu odlikovali ni galantnošću ni skromnošću, a ponekad ni zdravim razumom. Agrafena je i sama shvatala da ne treba previše udaljavati se od svoje ekipe i tražiti nevolje. Svim srcem vjerovala je članovima „Pandemije“. Njihova podrška i zainteresovanost nisu ostavljale sumnju u to da je bend zabrinut za njeno blagostanje.
To nisu bile samo probe radi usklađene svirke. To je bilo nešto više. To je bio život. Iskreni razgovori. Sjedenja uz čaj koji je baka Iraklija sama sušila. Prije je Fenja mislila da se nervni sistem basiste održava na nekim drugim supstancama, ali je ubrzo i sama osjetila umirujuću snagu majčine dušice, mente, kamilice i kantariona. A upravo je Nemvrodu smirenje bilo potrebnije nego ikome. Možda je zato tako revno sve napajao mirisnim odvarom, jer ljudi često drugima daju ono što njima samima najviše nedostaje.
Bakin čaj bio je mnogo mirisniji i ukusniji od onog u kesicama, zato su ga „svoji“ pili. Kupovni čaj koristili su samo kada bi se na rep-točki pojavili gosti. To se rijetko događalo. Uglavnom su to bili bliski fanovi ili rodbina članova benda.
Kad je saznala da muzičari za užinu na probama jedu instant rezance, Esperova se užasnula i ponudila da im sprema nešto manje štetno. Ariadna je podržala tu ideju i ubrzo su uspjele stvoriti gotovo kućnu atmosferu na rep-točki. U jednoj prostoriji garaže nalazili su se instrumenti i malo dalje sto za jelo, dok je u drugoj bila mala kuhinja odvojena zavjesom koja je prekrivala dovratak.
Ranije je tamo stajao samo usamljeni čajnik, ali je Ada sada donijela električni šporet, a Fenja je od kuće nabavila nepotrebnu šerpu. Postepeno su u kuhinju stigli tanjiri, pribor za jelo, čak i nekoliko kesica začina. Kao daska za rezanje služio je poklopac od izgubljene posude za hranu. Možda je nisu mogli pronaći baš zato što ju je svaki član benda zvao drugačije: Solomon ju je zvao tueščićem, Agrafena sudačkom, Irakli s sobojkom, Luk badijom, i samo su Fidelini nestali predmet nazivali kontejnerom.
Što je više vremena Fenja provodila u društvu rok-benda, to joj se manje vraćalo kući. Ipak se vraćati morala. Tada bi je, ako bi ostajali do kasno, neko od momaka odvezao. Obično su to bili Solomon ili Danja. Luk je ponudio samo jednom, ali su Fidelini jednoglasno zabranili, jer motor nije najbolje prijevozno sredstvo. Agrafena je sumnjala da razlog nije bio samo u tome, ali nije pokušavala doći do istine. Uostalom, ni sama ne bi sjela s Remorovim na motor nakon što je vidjela kako se „pažljivo“ odnosi prema vlastitom zdravlju.
U automobilu se mogla opustiti, znajući da joj je život u sigurnim rukama, jer se na razboritost Pospelova i Fidelinih uvijek moglo osloniti. Nažalost, isto se nije moglo reći za Lucifera. Agrafena ga se i dalje držala po strani. Nisu izazivali jedno drugo na sukob, ali nisu ni pokušavali da se zbliže. I takav raspored njoj je sasvim odgovarao.
U posljednje vrijeme Remorov se često pojavljivao na rep-točki neraspoložen, a poznavajući njegovu naglu narav, Fenja je radije birala da se ne miješa. A i zašto bi, kad je Danijel ionako uvijek rješavao svaki problem? Činilo se da je Luk njemu i Solomonu vjerovao mnogo više nego njoj.
