11. poglavlje
Dok su Danja i Ada upoznavali Agrapfenu s repertoarom grupe, razloživši oko nje fascikle s notama, pala je večer. Sa honorarnog posla vratio se Iraklij, nespretno uskočivši u garažu i pritom se umalo zakačivši ruksakom za ušicu katanca.
Visok, s neurednim dredovima i pomalo blesavim osmijehom, ostavljao je dojam neodgovorne, ali pozitivne osobe koja je očito pronalazila radost u jednostavnim ljudskim zadovoljstvima. Agrafena se ubrzo uvjerila da su strahovi vokalista bili neopravdani — ovdje ne samo da nije bilo razloga davati povode, nego čovjeku ne bi palo na pamet ni da primi kompliment više nego što je nužno.
U međuvremenu je Iraklij, ne mareći previše za taktičnost, odmjerio Fenju pogledom, razmijenio s njom uobičajene ljubaznosti kakve prate svako upoznavanje, a zatim joj prišao bliže i pažljivo se zagledao u njene oči.
— Opa, nosiš leće?
— Ne, — Esperova se nesvjesno povukla unazad, povećavajući razmak među njima.
— Ma daj? — promatrao je Agrapfenine oči iz različitih uglova i zazviždao. — Luče, imaš ozbiljnu konkurenciju. Samo pogledaj, skroz crne, zjenice se uopće ne vide. Ma, i svijetle su okej, ali ovo… Mra-a-ak! — oduševljeno je razvukao, a Fenja je pomislila da on sigurno nečim pretjeruje. Ako ne supstancama, onda barem njenim strpljenjem.
Luk je šutio, kao da se obraćanje uopće ne odnosi na njega, i nastavio jednolično trzati žice gitare, tiho sviruckajući melodiju.
— Paše imidžu benda, — odobrio je Solomon, time dajući do znanja da je vrijeme da se završi tako pomno odmjeravanje pijanistice.
— Upravo to! — Iraklij je podigao palac u znak odobravanja. — Baš prejako!
Nakon basistove opaske o konkurenciji, Agrapfenu je obuzela radoznalost. Nije stigla vidjeti kakve Luk ima oči, jer je većinu vremena gledao u vrat svoje crne, debelo lakirane gitare i sigurno nije podizao pogled prema novoj klavijaturistici. Da nije bilo iskrenog interesa s kojim je pratio kretanje svojih prstiju po žicama, Fenja bi pomislila da je namjerno ignorira.
Potajno ga promatrajući, dočekala je trenutak kada se Luk odvojio od sviranja i počeo slušati Danijelove primjedbe, koje je Esperova, s druge strane, propustila, zadivljena njegovim neobičnim očima. Šarenica oko zjenica proširenih večernjim svjetlom bila je ili svijetloplava ili svijetlozelena. Teško je bilo razaznati preciznije zbog udaljenosti i sitnih zlatnih tačkica koje su nebeskoj modrini davale nijansu žada.
Od tog neobičnog prizora odvratio ju je Solomonov glas:
— Kad smo već svi na okupu, vrijeme je za probu. Šta sviramo?
— Nešto novo, da svi budemo u istim uslovima… Ariju iz mjuzikla „Lucifer“, — bez mnogo razmišljanja odgovorio je Fidelin.
— Kojeg nema, — dodao je Iraklij, podigavši kažiprst.
Fenja je zbunjeno prebacila pogled s Danje na Adu, nadajući se da će joj neko ipak objasniti.
— Pa onaj koji nikako da izađe. Ali mi se nadamo, — umirio ju je Danijel. — Note bi trebala imati u fascikli.
— Mjuzikl su planirali postaviti u teatru, ali, sama razumiješ, naše društvo se pokazalo nespremnim da prihvati tako kontroverzno i skandalozno djelo. Sve mora biti „kako treba“, bez ikakvih alternativnih pogleda, — Ariadna je raširila ruke, dajući do znanja da se protiv glasa mase ne može ništa.
Iraklijevo lice iznenada je obasjala neka ideja i razvuče se u njegov prepoznatljiv blesavi osmijeh:
— O, Luk, možda ovaj put ti zapjevaš?
— Vrlo duhovito, — odbrusio je on, prebacivši remen električne gitare preko vrata i ne udostojivši šaljivdžiju ni pogledom.
Fenja nije shvatila šalu, ali nije na tome insistirala, zaključivši da gitarista jednostavno ne zna pjevati, a da se basist namjerno razmeće pred njom, pokušavajući sebe prikazati u boljem svjetlu na račun ponižavanja drugih.
— A što? Pa to ti je bukvalno tvoja arija! Kako je ono išlo? „Nek zvijezda sja nad Crnim Prijestoljem i moje ime…“ — zapjevao je Iraklij, napravivši na kraju znakovitu pauzu.
Smisao šale došao je do Esperove tek kada je gitarista pokazao basistu nepristojan gest i, stavivši instrument u ležišta stalka, nervozno krenuo prema izlazu iz garaže, dok ga je Solomon strogo, ali očinski blago dozvao:
— Lucifere Remorove, prestani se ponašati kao dijete!
