15. poglavlje
Kada je veći dio sastava uspio pronaći stabilan posao, počeli su iznajmljivati garažu prilagođenu za prostor za probe. Za to vrijeme mnogo toga se promijenilo.
Arijadna se iz Danijelove djevojke pretvorila u njegovu suprugu. Iraklij je zamijenio svoju ćudljivu frizuru dredovima, koji su u potpunosti ugušili svaku naznaku urednosti. Danijel je pustio kosu do ramena i stekao nekoliko ožiljaka. Lucifer je sazrio i počeo se ponašati ozbiljnije — barem se trudio rjeđe upadati u nevolje i tuče. A Solomon… Zapravo, on se gotovo uopće nije promijenio.
Ipak, upravo zahvaljujući Pospelovljevim naporima dijete koje je patilo zbog vlastite odbačenosti zamijenio je mladić sposoban da silom uspostavi pravdu. Tu istu silu nije uvijek uspijevao držati pod kontrolom, ali Luk se trudio.
Pojavom novog prostora za probe svako je smatrao svojom dužnošću da u garažu donese nešto neobično. Remorov je donio pehar u obliku lobanje, iz kojeg je pio čaj tokom zajedničkih druženja. Kod Iraklija su se kod kuće našle ruke s manekena. Odmah su ih smjestili u improvizirane okove i objesili na zid iza bubnjarske postave.
U uglu garaže Solomon je postavio vinsku bačvu. Fidelini su ubrzo na nju posjeli Kostjana — kostur odjeven u radnu uniformu. Na preklopu plave kape, navučene preko cerećeg lobanjskog lica, isticao se izvezeni naziv rock-grupe na koju se „Pandemija“ ugledala u svom stvaralaštvu. Na čemu se sva ta oprema držala, Lucifer nije imao pojma. No Kostjan se brzo odomaćio, razvaljen na bačvi u opuštenom položaju, kao da je odlučio odrijemati nakon noćne smjene.
Promjene tu nisu stale. Ljeto se bližilo kraju. Najprije su stigli rezultati ispita, a zatim i upisi na fakultete. Luk se pohvalio da je upao na najprestižniji univerzitet u gradu. Njegov otac na tome je insistirao godinama — sin Petra Remorova morao je opravdati ugled porodice.
Samom Luciferu bilo je iskreno svejedno gdje i šta će studirati, ali ta mala pobjeda prijala mu je duši. Upis je bio njegovo lično postignuće. Bez pomoći očevih ili bratovih veza. Znanje koje je, doduše bez oduševljenja, ali s lakoćom usvajao, napokon je donijelo plodove.
Ubrzo nakon početka akademske godine Danijel je iznio prijedlog da u bend prime klavijaturisticu. Tokom cijelog postojanja „Pandemije“ radili su sa semplovima, programirajući ih na računaru. Sada su, međutim, mogli sebi priuštiti proširenje sastava.
Došla je sama. Rekla je da je u zajedničkim krugovima čula za njihov problem i da ga može riješiti. Samopouzdanju te djevojke moglo se samo zavidjeti. U tom trenutku bend još nije bio toliko popularan da se brani od kandidata, pa su je primili bez previše razmišljanja.
Iz njenog ponašanja odmah se vidjelo da je navikla dobivati ono što želi. Nije bilo ništa neobično u tome što je poželjela Luku. Kao što nije bilo ni iznenađujuće to što ga je ubrzo i dobila.
Razmažen pažnjom obožavateljica, Remorov nije bio navikao odbijati lako dostupne pobjede. Velika potražnja među djevojkama hranila je njegovo samopouzdanje. Širok izbor partnerica činio je život raznovrsnijim i manje dosadnim.
Međutim, s pojavom klavijaturistice slobodnim odnosima došao je kraj. Zgrabila ga je mrtvačkim stiskom, dosađujući mu pozivima i ljubomornim ispadima. A Luk ju je od samog početka upozorio da između njih ne može biti ničeg ozbiljnog. Bio je spreman na prolaznu vezu, ali se nipošto nije želio vezivati dugotrajnim romanom.
Isprva je na to pristala. Vjerovatno je mislila da će se s vremenom Lucifer zaljubiti u nju i promijeniti odluku. No on je ostao nepokolebljiv. Što ga je češće zvala, to je manje želio čuti njen glas. Što ga je upornije dodirivala tokom proba, to se on više odmicao, nastojeći izbjeći kontakt.
Zainteresiranost djevojke i Lukova odbojnost bile su toliko očite da je Solomon počeo zbijati šale, govoreći da su stvoreni jedno za drugo poput vješalice i bunde. I Remorov se zaista osjećao kao tanka vješalica savijena pod težinom teškog šinjela.
Ipak, povremeno bi je počastio svojom pažnjom kada bi shvatio da u blizini nema simpatičnije djevojke spremne provesti večer s njim.
Nije bilo iznenađenje što je sve završilo skandalom. Napetost u bendu rasla je iz dana u dan. Lucifer je melanholično ignorirao djevojčine ispade, dok je ona redovno pogoršavala situaciju, prekidajući svirku i prisiljavajući cijeli sastav da sluša njene pritužbe.
Ubrzo nijedna proba nije prolazila bez provokacija. Ne postigavši željeno koketiranjem, klavijaturistica je počela maltretirati Luku uvredljivim opaskama o svemu — od komentara o kvaliteti njegove gitarske svirke (na koju ostali nisu imali primjedbi) do otvorenih uvreda.
Njega to nije previše pogađalo, ali je ozbiljno izluđivalo ostatak benda. Što je Remorov više ignorirao njene očajne pokušaje da ga isprovocira, to se ona više rasplamsavala. Tako je bilo sve do kraja jeseni. Pred Novu godinu strpljenje je svima bilo na izmaku.
— Riješite to već jednom! — nije izdržao Danja tokom još jedne jednostrane svađe.
— Ne mogu to riješiti sama — pokušala se opravdati djevojka. — A od njega nikakvog učešća! Sigurna sam da me Lucifer u dubini duše voli, ali me sada zbog nečega kažnjava.
Remorov nije odgovorio. Samo je pedantno nastavio podešavati combo-pojačalo, pognuvši glavu i zaklonivši se od njenog pogleda izraslom crnom kosom. Nevjerovatno ga je nerviralo to što ga je za sve mjesece njihovog poznanstva nastavila oslovljavati punim imenom. No morao je ostati pribran. Ako joj makar jednom pokaže da ga to pogađa, klavijaturistica će to zloupotrijebiti do kraja života.
— Lusic, šta kažeš? — obratio mu se Solomon kada se tišina odužila.
— Između nas nema ništa. To sam joj jasno dao do znanja. Ako ne može raditi bez hormonalnih ispada, neka ide — ravnodušno je rekao, sklonivši kosu iza uha i bacivši na djevojku neprijatan pogled.
Pogođena njegovim riječima, ona je otvarala i zatvarala usta, nalik na transportni otvor. Izgledalo je prilično komično. Lucifer nije osjećao nikakvu grižnju savjesti. Možda bi je ranije i sažalio, ali sada mu je toliko dozlogrdila svojim scenama da u njegovom srcu više nije ostalo milosti.
— Ah, znači tako?! — vrisnula je. — Dobro! Ako me pronađu mrtvu, to će biti tvoja krivica! Reći ću svima da sam umrla od neuzvraćene ljubavi!
— A hoćeš li to reći prije ili poslije smrti? — podsmjehnuo se Luk, ali su njegove riječi potonule u Danijelov strog i snažan glas.
— Ovo je već previše! Dosta mi je vaših razmirica i smjera u kojem idu. Ne trebaju nam ni leševi ni skandali — namrštio se i pogledao djevojku. — Prije tvog dolaska toga nije bilo.
— Ne mogu vjerovati da si stao na njegovu stranu! Dao mi je nadu, a onda me odbacio kao iskorištenu maramicu!
Luk i Iraklij su se pogledali i tiho nasmijali, više nalik frktanjem. Fidelin je duboko udahnuo i rukama napravio kadencu — ovaj put ne da zaustavi muziku, već besmislenu raspravu.
— Možda se nisam jasno izrazio… Žao mi je što ti ne ide u privatnom životu. Ali mi smo se ovdje okupili da vježbamo. Da sviramo. Da pjevamo. A ne da gledamo vašu sapunicu koja se previše odužila. Primljena si da sviraš klavijature, a ne da učestvuješ u nekoj ljubavnoj predstavi. I još nešto — prijetnje u svom bendu neću tolerirati.
— Svi ste vi isti! Solomone, barem ti im nešto reci!
— Rado bih, ali ovaj put Danja je u pravu. U kolektivu nema mjesta razjašnjavanju odnosa. Svađajte se koliko hoćete van garaže. Ali na probi i na bini svi sukobi ostaju iza kulisa. Ako ne možeš kontrolisati emocije, mi ti ne možemo pomoći.
— Ada bi me podržala!
Čim je spomenula Arijadnu, Danijel se još više namrštio. Zaprijetio joj je prstom, kao da je upozorava da je stupila na tanak led.
— Ne uvlači moju ženu u ovo. Ada ovdje ne dolazi upravo zbog tebe, jer se boji da će tokom još jednog tvog nastupa reći više nego mi. Dosta je. Bolje ti je da odeš.
— Dobro! Vidjet ćemo kako ćete bez mene! — uzdignute glave okrenula se Lucifru, pogledala ga pravo u oči i tihim, prijetećim glasom rekla: — Ako ne budeš moj, nećeš biti ničiji. Mene neće biti, i to će te proganjati. Gubit ćeš svaku djevojku s kojom pokušaš započeti vezu.
— Ne bih ti ni svijeću zapalio — slegnuo je ramenima Lucifer. — Zaista misliš da neko vjeruje tvojim djetinjastim prijetnjama? Pomiri se s tim da me nisi uspjela vezati i prestani tražiti krivce u vlastitoj raspuštenosti. Nisi nezamjenjiva. Ako želiš svirati — ostani i pusti me na miru. Ako ne — sretan put.
— Ma k vragu s tobom! Ne vrijediš toga da se zbog tebe ubijem!
Djevojka je snažno zalupila vratima i napustila garažu, a Remorov je konačno slobodno izdahnuo. Nekoliko sekundi svi su šutjeli, uživajući u tišini.
— Eto, dokazano, braćo — napokon je filozofski zaključio Iraklij. — A koliko je priče bilo… — nezadovoljno je cvrknuo jezikom, a zatim se veselo nasmiješio. — Hajde da sviramo.
Tako se „Pandemija“ vratila svom starom sastavu. S tom razlikom što su sada svi izvukli pouku iz ove nezgode. Danijel je za ubuduće sve upozorio, naročito istaknuvši Lucifera i njegovu sklonost romantičnim avanturama — ponavljanje ove priče nije smjelo biti dopušteno.
