Putujem za Bosnu Dok s prtljažnim mislima koračam,Poneku istinu, vukući je, shvaćam.Ja već dugo u Bosni ne živim,Pa kada joj i idem, ja joj se ne vraćam. Putujem za Bosnu, dragih lica vitraj,Moga roda bilo, moje duše titraj.Dade mi prezime i plov mirnim počinkom.Ali čudan vjetar načini me posinkom. Putujem za Bosnu, jer rane njene […]
Martin se uvek plašio mraka, to je jedan strah koji je ostao uz njega još od detinjstva, nije mogao zamisliti noć bez upaljenog televizora da mu pravi društvo ili bi samo ostavio svetlo u sobi i tako zaspao. Martin sada ima 62 godine, živi u burnom gradu u zgradi sobe broj 217. Njegova deca koja
Lako je kada se zapne o igračkeili o oblak u nekim snovimau kojima imaš krila.Tada padaš, dugo, sporo—čak i zemlja ustaje da te privije uz sebe.Ožiljci su tada plitki;samo koža plače za tobom. Teško je kada sesapleteš o nečiju sudbinukao o svoju glavu.Tada se kače olovna krilai leti se utrobom sebe.I ne spava se, a
Sanjala sam da sam pisac. Sanjala sam to vrlo živo i uvjerljivo, pa se ponadah da je možda i moguće, ali… Trenutak buđenja probudi i sve nesigurnosti, čak i one koje sam mislila da sam zaboravila. Jednostavno buđenje ih je izvuklo sve, a kao da ih je život u ilegali podsvijesti ojačao i dao im
Metak odzvanja o kost u pozadini se ne čuje muzika nismo u filmu java grozotom podseća da je prisutna sklupčan iza školske klupe strpljivo sam čekao ulaznicu za raj škripa vrata omela je moj odlazak kiša je padala tog dana i vodenasto mi je oko navikao sam da idem sam u prodavnicu školu rođendane siguran
Ja, moje ime i prezime S prebivalištem na adresi derutne prošlosti Potpuno svjesna značenja svojeg očitovanja I njegovih posljedica Ostavljam tebi, imenu moje najveće greške Sva sjećanja Sva nadanja Sve lijepo što je bilo I sve lijepo sto je još moglo biti Sve ružno što sada jeste I ne, ne ostavljam ti to Jer umirem
Rodio se u imućnoj porodici. Majka je bila iz ugledne školovane porodice, a otac potomak vještih zanatlija i još vještijih trgovaca. Kako red i tradicija nalažu, prijatelji i porodica donesoše poklone i blagoslove. Vrlo često su donosili i dukate među poklonima, jer bogatim ljudima se sa skromnijim darovima ne može ići. Imućni roditelji nasljednika skloniše
Bio je to lagan zadatak, a uniformisanih policajaca jednak broj kao i broj svjedoka. Našalili su se što su dočekali i takvo čudo i razmišljali kako da se rasporede, prema polu, dobi ili autu koje su svjedoci vozili i skoro uništili. Najstariji policajac je odabrao svjedoka koji je imao najviše povrijeda, pa je tako sada
1. Kako se osećaš kad ti ode neko koga voliš Još jedan radni dan u “Ambasadoru”. Valerija je od početka bila gazdarica i sve nosila na svojim plećima. Njen muž Rade je zbog toga mogao da džabalebari. -Puno posla od ranog jutra? – pita je Nemanja koji je tek ušao. -Nego šta. Hoćeš kafu? –
Da li je život nekad protiv nas, Baš kad tražimo slamku za spas, Ili kad tražimo bar tračak nade, Zamišljeno gledajući vodopade? Ili smo mi sami protiv života, Onda kada nestane njegova lepota, Onda kad smo neprijatelji sami sebi, Kada ni slatkiši pomogli nam ne bi? Ne ignoriši nikako pčela roj, Koje tad
Koračao je krivudavim putem, odeven u belo, na mestu koje nikada ranije nije video. Magla i hladnoća obavijale su mu telo tako da mu se činilo da ostaje bez daha. Bio je sam i uplašen. Pokušavao je da dozove pomoć, ali njegove usne su bile neme. Zvonjava starog budilnika, kupljenog još davne 1973. godine, prekinula
U jeziku bogatom poput našeg, od književnog do kolokvijalnog, od školskog do šatrovačkog, uvijek mi je nedostajala prava riječ za medicinskog brata. Uvijek osjećaj da je nisam pravilno rekla što ne bi prvi put bilo. Češći susreti sa oba spola na tom radnom mjestu ponovno su podsjetili na tu dilemu, ali otvorili i nove. Zašto
