Post

            Otkako je posle steone krave crkla i ovca, a kukuruz spržila suša, Ranko je sa ženom Radom zaveo strogi post na vodi za sve ukućane. To je važilo i za svakoga ko je boravio pod krovom Rujevića, bez izuzetka. Ranko i Rada su govorili da su prokleti, da se u kuću uvukao greh i […]

IMA LI JAMA DNO?

Koliko si puta dao savet nekome? Koliko si puta uložio mnogo svog vremena i energije da nekome pomogneš ili da nekog promeniš? I, na kraju, kako se to završilo? Hajde sad da zamenimo samo par reči iz predhodne 3 rečenice. Koliko si puta dao savet sebi? Koliko si puta uložio mnogo svog vremena i energije

Pustite me da volim svoju bol

Neko jednom reče ‘’bol ne boli bol se voli’’. On je bio moja bol a da u početku nisam ni bila svesna toga. Bolelo me je sve .. I danas nakon mnogo godina, me u nekom trenutku, u nekom danu, stegne jako u grudima i zaboli ali srećom brzo prođe. Nekada nije tako brzo prolazilo.

Dreka

baš onaj put svilenkast i žut te čeka jer nema toga leka koji će poteći kao reka i reći ti od pamtiveka koje su to more koje muče sve stvorove oh negde te čeka ta zbrka izdaleka kada sve godine veka spojiš u jednu i kažeš proći će dreka i samo će lepa misao da

Strah od neba

Rad je uspešno žonglirao niz stepenice sa obe papirne šolje pune kafe, sve dok nije stigao do vrata. Iako je Maksu toliko puta naglasio da to ne radi, vrata su bila zatvorena. Veliku prečku koja ih je otvarala spolja nije mogao da pritisne bez prosipanja vrele tečnosti po svojim prstima i novim cipelama, te nije

ВАСКРСЕЊЕ

Пре него што сам умро, убили су ме, па сад морам мртав да чекам смрт. Ха-ха! Којешта! Ја сам и без убица умирући и са умирањем рађајући. Из Старог у Новог човека,  док коначно не скончам и будем бесконачан.

Tuga koja ne prolazi

Prošle su 8 god i još uvek ne mogu da shvatim i prihvatim da te više nema. Da više nikada neću moći da te zagrlim i poljubim. Da više neću osetiti onaj dobro poznati miris na tvom licu, onaj topao zagrljaj koji je uvek bio tu da me uteši. Da nikada više neću moći da

Zapamti kćeri moja

Zapamti kćeri moja, samo hrabri uspeju da stoje. I na leđima svojim da noseSve nedaće što im na ramena slete. Zapamti kćeri mojavreme nikoga ne čeka, sve što želiš uradi sada, ne čekaj pravi trenutakjer trenuci prolete kroz treptaj oka. Zapamti kćeri mojauvek budi sebi lepane veruj nikome ko ti kaže da nisijer svoju lepotu

Pleši

pronalazim sebe u sutonu zvezda u magli obećanja i sva moja gnezda nisu sama pronalazim sebe u bojama sna nebo koje cveta kao sa dna pronalazim sebe usnula i sama kažeš ja sam dama ali nemam srama da odem bez blama i od usana eh ima dana kada je tama veća od želja a osmeh

Pod teretom straha

Kao devojčica, svako veče kada bi otac došao kući, obuzeo bi je osećaj straha. Srce bi joj ubrzano kucalo dok je čekala zvuk ključa u bravi, jer nikad nije znala u kakvom će raspoloženju biti. Nekad bi otac došao pijan, sa mirisom alkohola koji je ispunjavao prostoriju, a nekad potpuno trezan, ali strah je bio

Glas koji dolazi kada sve utihne

Glas koji dolazi kada sve utihne Postoje trenuci koji čoveku ne promene samo život. Postoje trenuci koji ga ponovo rode. Još kao mladić nosio sam u sebi neobjašnjivu želju za čitanjem i pisanjem. Dok su drugi u knjigama tražili odgovore, ja sam u njima tražio sebe. Reči su me privlačile kao svetlost putnika izgubljenog u

Scroll to Top