Sa One Strane Duginog Mosta

Upozorenje: Sadrži eksplicitne scene nasilja, mučenja i gore elemenata. Preporučeno 18+   Maks se nalazio unutar dugog mračnog hodnika, hodnik čiji ne može da vidi kraj. Hodnik je drven, i u nekim delovima truo kao da treba da se raspadne svake sekunde. Dok je hodao tim hodnikom pronašao je mala skrivena drvena vrata sa svoje […]

Zaborav

Ispod mladog drveta jabuke, na drvenoj hoklici, sedela je starica. Lagani prolećni vetrić nanosio je jutarnju svežinu na ženino lice. Uvijena u maramu oker boje i obučena u kućnu haljinu sa belim kockicama i sa vunenim štrikanim čarapama navučenim do pola listova, izgledala je kao i sve bake. Gledala je neodređeno ispred sebe kršeći okoštene prste u krilu. Njen

TI SI MOJA POBEDA

Ti si moja pobeda, odličja mi nisu potrebna. Znam da sam uspela jer nisam odustala, ljubav je pobedila.   Ti si moja pobeda, mesto gde duša odseda. Sklonište za jako nevreme, uvek tu da reši dileme.   Ti si moja pobeda, ruka za spas. Moj razumni glas.   Ti si moja pobeda, u danima kad

Srbijo, majko!

Kako se definiše majčinska ljubav? Kao bezgranična, požrtvovana, nežna, zaslepljena, negujuća. Drugačije ne možeš da voliš biće koje si ti stvorila, sve majke će se složiti sa tim. Međutim jedna majka, naša majka je krenula krivom stranom i razbolela se. Mi znamo koju bolest ima i znamo kako se ta bolest leči ali pošast, kao

Pesak

Tražila si da budem tvoj Pariz. Ipak, nisam bio toliko skup. Zato sam te poveo na more, želeći da budem tvoja plaža. Pesak je sitan toliko, da se na tvoju kožu lepi.

Portret

Ponekad nam želje sviju kralješke, Stišću i govore da moraš biti veći. A tijelo pod njima grči se i kleči, Dok zavode lažno, pogubne i teške. Sjetih se najednom misli duboke, Da samo sam mali, neznatni portret. Na cestama što se pružaju široke, Rodit će se netko kao ja, opet.   I bacit ću taj

СРЕЋУ СВОЈУ

Што је живо за мене свој крај има. Све ће једном да увене пре него наступи зима. Са лишћем губим радосну боју твоју, док усном је не љубим- срећу своју. Неко сам ко се не одаје руци среће и кад је нађе и кад је на муци туга снађе њој тежи- што и сваку душу

Kako smo od pisama stigli do grupnih viber poruka?

Kažu da sam komplikovana za čestitke. Izgovor je da su suviše “kreativne” (čitaj komplikovane), pa da mi je teško adekvatno se zahvaliti, a još teže uzvratiti. Imam dosta teorija o tome, ali rezultat je zapravo odličan. Dobijem više poziva nego čestitki, a pozivi nose dozu ličnog, koju njegujem i u porukama. Ali, razmišljanje o čestitkama

Zlobnica

Zlobnica Zvala se Kristal. Ime joj je bilo čisto, jasno i svetlo. Bila je skromna, umiljata, iskrena, čestita devojka, studentkinja na Fakultetu organizacionih nauka i pred njom je bila blistava budućnost po rečima njenih profesora i koleginica. Izazivala je muškarce sa svojom bujnom plavom kosom i krupnim zelenim očima boje smaragda, ali ona i nije

SJEME

Zemlja je k´o maternica ploda Kada u nju utkaš sjeme. Potrebni su i Sunce i voda, Al´rađanju novom treba i vrijeme.   Ponavljanja, žrtve, rada, I ljubavi koja slatkoću daje. Al´zalud sve, ako vjera i nada Svojim prstima plod ne gaje.   Zato sa sobom imaj strpljenja, Na praznom mi pišemo priče. Kada se umoriš

Biti zen u srklet naciji!

Ideja koja je nastala spontano. Nastala je kad je organizam proglasio totalni štrajk, razoružao volju simptomima, a tijelo onemoćalo. Probudila se panika i traženje medicine, koja nije odbila pružanje pomoći, ali ide polako. Razumjet je da ne može preko noći izbrisati sve što je čovjek (sam) uništavao decenijama. Objektu trovanja je brzo postalo jasno da

CRTICE IZ ŽIVOTA JEDNE…

CRTICE IZ ŽIVOTA JEDNE ….   Sad vi posle ovog naslova stavite šta god hoćete,prilepite mi opis kakav god da vam padne na pamet; verujte svi će mi odgovarati i ni od jednog ne bežim ,ne zato što sam nisam ,ili jesam nešto od onoga što o meni možete pomisliti,već jednostavno znam kako su ljudi

Scroll to Top