U praznom hodniku

U praznom bolničkom hodnikujasno, žuto svetlo mirno treperi.Njeno mlado, snažno telo ispunjavastolicu od narandžaste plastike.Kad bi pustila glas iz grla,ne bi bilo odjeka.Ništa nije kao što očekuje, ali ona toi ne pokušava da proveri.Bela vrata sa zamućenim staklimanisu sterilna,i iza njih ne vrišti jeziva tišina,već hitri koraci u drvenim klompama,tresak nekih unutrašnjih vratai nejasni glasovi, […]

NAJDUŽA NOĆ

Reci mi, koje je boje dugo umiranje?Da li je belo i ispijeno kao tvoje nepomično licekoje vreba iz drvenog kovčega,ili rumeno i podbulo od nesna, kao ovo moješto viri iz ogledala?Boli me taj pogled, a opet,ne mogu te se nagledati.Tanka skrama razapeta preko finih kostiju.Izveštačena šminka kao da je smišljenada još više istakne sve što

IZMEĐU DIMENZIJA

Razapeh se, neplanirano, između dimenzija,između plavetnila i magle,između onoga što čujem i vidim i onogšto, duboko u sebi, snažno osećam.Pošto mi se istine i iskustva razilaze,moram da biram između prihvatanjaove podvojenosti, balansiranjaizmeđu ponuđenih realnosti,i života u potpunoj istini, koji je nemoguć.Zato vazda jadikujem kao narikačana nepoznatom grobu.Pokojnik je stranac, ali smrt kao smrt,stari je prijatelj.

KOSTI

Ponekad život se zaglavi u procepe između svetova. I ma koliko gurali kola, ne možemo dalje istim putem, slepi i gluvi za tuđe sudbine, slepi i gluvi za sopstveni usud. Jer svi smo delovi mašine na fabričkoj traci, nevolja tuđa sutra je naša kleta sudbina. Ko to odvaja ispravne primerke od škarta? Ko određuje koja

MOĆ

Moć, makar tako mala da je jedva osećamo lako se pretvara u nagon zveri kad oseti da došlo je vreme da izmili iz rupe u kojoj se krije, vreme za čudovišta iz mračnih mitova za kljunove pune naoštrenih zuba, za peraja ubojita, skovana u paklu. Za predatora koji namiriše iscrpljenu žrtvu, izloženu na ledini i

MOJE SU OČI TVOJE OGLEDALO

  Ja sam tvoj jedini mogući izbor. Pogrešan. Tele spremno da utrči u zagrljaj dželatu, nesvesno da tvojim napuklim vratima vuče me mračna magija detinjstva koje se ponavlja, ples krivice i naivne vere u neko bolje sutra što menja sve iz korena. Ti si portal kroz koji nasmejana ulazim u obećanu zemlju, samo da bih

LUDAK I BEZIMENA 2. knjiga

Bilo je kasno popodne kad se našla nadomak Martine kuće. Još uvek je bilo jako vruće. Brisala je znoj busenom papirnih maramica, ali on joj je uporno rosio čelo, čineći jenervoznom. Kuća njene sestre nalazila se negde na polovini periferne ulice. Jednostavna, u belo okrečena, sa malenim dvorištem prepunim narandžastog, žutog i purpurnogcveća, odavala je

DA LI ME VIDIŠ?

Gledaš me, gledaš me… Uporno ti oči hvatam u mrežu senovitih sumnji. Pitam se da li me vidiš? Vidiš li plamen iza stidljivog osmeha? Vidiš li, s one strane bola, radost življenja? Nežnost gde kulja iz stisnutih zuba pobesnelog psa preplašena, zgrčena? Vidiš li razigrano dete u šarenim krpama i staru dušu skrivenu u grudima?

NEVIDLJIVI LJUDI

1. poglavlje 1. On je visok i još uvek ima crnu kosu Malo je pogrbljen i niko ne zna kako se zove Dok je bio mlađi verovao je da je lep i zgodan i lutao je gradom tragajući za tim nečim mekim ženskim što mu je nedostajalo Uzalud, naravno Nijedna ptica mu nije sletela na

OVO JE BAŠ NEKI DOBAR DAN

Ovo je baš neki dobar dan NIšta se posebno nije desilo I verovatno neće I ne mora Prohladno jutro svakodnevica popodne spokojno miriše na kafu na tamni biskvit i fil od narandže preliven čokoladom miriše iako taj kolač nisam čak ni napravila ipak grizem ga slasno nevidljivi slatkiš nevidljivim zubima Sunce je danas tako nežno

KAO LOTOS IZ MULJA

Ne gledaj me tako, poljubi me. Znam da sam ti čudna. Večeras nisam razigrano mače Niti mudra sova što zna odgovor Na svako tvoje pitanje. Večeras, ja sam samo izgubljeno dete koje ništa ne shvata. Ovaj svet je prepun mračnih tajni ne daj mi da u njihovu utrobu potonem Pusti me da se igram u

ANKSIOZNOST

Kad prošlost zategne konopac I stegne srce u grudima I kad misao ustukne Pred iskrivljenom slikom svemira Koju kreira strah Nemoj da brineš za mene Prosto nemoj Reci mi da sve biće dobro Na kraju Zagrli me tako Da osetim kako kulja Topla svetlost Između ponora naših grudi Stisni me čvrsto Svojom snagom me usadi

Scroll to Top