Razmišljam danima da nam je godišnjica danas. Velikih 19 godina kako smo zajedno. Dobila sam iz naše veze, nešto vrlo vrijedno i trajno. Nešto što bez tebe kao partnera ne bih mogla. Našoj vezi sam i ja doprinosila svojom lojalnošću i ispunjenjem obaveza i obećanja koja sam obećala i potpisala. Ali, kako je jutro svanulo […]
Šta se dešava kada više nema reči? – priča o jednom (možda srećnom) kraju. Ipak, čitalac je taj koji uvek odlučuje o težini jedne priče – isto kao i u ovom slučaju. Ali, da ne dužim. Počinjem od sredine. Borila se je svakog dana. Svakog dana je postavljala sebi ista pitanja sa nadom da će,
Pisci još postoje, a i pišu. Režiseri i glumci isto tako čak i kad ih ne vidimo na Netflixu. Nije to čaršijska priča, jer vidjela sam ih i čula na podcastima. Nisu me informirali u knjižari, jer tamo moraš znati šta želiš. O predstavama znam sve preko aplikacija za kupovinu karata, ali tek na podcastima
1. poglavlje “Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” — upita on. — “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” — odgovori on. Kur’an, sura El-A‘raf 7:12 U paklu je bilo mračno. Uz strmu stijenu protezale su se stepenice, nemarno isklesane u kamenu. Kristina je silazila njima
Nebeski narod, narod večitog otpora, Balkanci, zemlja trećeg sveta, zona žrtvovanja, tranzit, interesna zona, geopolitička rupa, predvorje Evrope, radna kolonija. Šta smo mi? Šta si ti? Šta je Srbija? Sve pomalo i ništa. Mitovi i prekrojena istorija su nas uverili da smo nešto što nismo. Identifikujemo se sa tuđim lošim mišljenjem o nama i usvajamo
Došla je na vrijeme. Prošla logističke prepreke i sjela vidno iznenađena ljubaznošću osoblja. Svi su bili mladi, ali nasmijani kako mladi ljudi znaju zračiti radošću. U čekaonici se bili uglavnom stariji ljudi. Ne nužno stari, ali stariji od medicinskih tehničara. Pacijenti muškog pola su bili bez pratnje i vrlo su lako ušli u razgovor sa
Zašto je opasno da djeca previše čitaju? Mogli bi naći u biblioteci opasnu literaturu. Opasnu poput knjiga o Omladinskim radnim akcijama. Mladi su “povodljivi i naivni” pa mogu povjerovati da imaju energiju i snagu da očiste snijeg. Mogli bi nasjesti na propagandi i postati besplatna radna snaga kao što su njihovi preci bili u nekadašnjem
Upoznali su se tokom studija. Brzo su postali cimeri i nadopunjavali su se međusobno. U ambiciji i ocjenama su se takmičili, pa se nekad činilo da uče samo zbog bolje ocijene od drugog. Ipak, u podstanarskoj sobi su dijelili i pomagali se. Pragmatični kakvi jesu, nisu kupovali duple knjige. I jedan drugog su podržavali, ali
Jutros u prolazu čuh žaljenje na povećanu gužvu u prevozu, kao i brzi odgovor “Dijaspora došla” kao logičan odgovor na sve probleme u kraju. Nemam klasične porodične “dijaspore”, već SAMO prijatelje koji više ne žive na Balkanu. Oni kojima porodica dolazi redovno ne priznaju moje iskustvo upravo zbog toga. Nemam prava žalbe na gužvu u
Magla je gusta, a boje su nestale. Drhtim iako ne pokazuje minus. Obučem se u toplu jaknu, ali ne stavljam kapu i rukavice. Ne želim da mi je udobno, samo da ne osećam zimu oko srca. Bojim se, ako se ušuškam, biće mi previše, možda čak i prijatno, možda se opustim, ali ću sigurno zaboraviti
Djetinjstvo Djevojčice su se igrale. Najglasnija među njima je predložila da se igraju Školice. Ostale su se odmah složile, a najtiša je samo rekla da ide da donese kredu. Brzo je donijela i počela crtati polja, ali druge djevojčice su joj uzele, jer su brže i urednije. Igra je počela i jedna djevojčica je bila
Vijesti u svim dnevno političkim medijima su da se u jednom dijelu države u knjigama istorije veličaju zločinci, dok se sa nekim sličnim vijestima samo s drugim imenima u susjednim regionima slične vijesti prenose. Učenici zaključuju da ne treba učiti “lažnu istoriju”, mladi ne upisuju studij o kojem više znaju njihovi roditelji, djedovi i mediji
