Cigareta
Stisnuta između prstiju poput cigarete uvlačiš se u moja pluća pod moju kožu gutam tvoj otrov ne znajući da on mene guta pepeo na vetru vetar tinja kroz kosti preplanula tkiva i tvoj trag na njima udišem te poslednji put
Stisnuta između prstiju poput cigarete uvlačiš se u moja pluća pod moju kožu gutam tvoj otrov ne znajući da on mene guta pepeo na vetru vetar tinja kroz kosti preplanula tkiva i tvoj trag na njima udišem te poslednji put
Ovo je priča o dvije osobe. Dvije potpuno različite, a sasvim obične osobe. Različitog spola, dobi i mjesta življenja. Spajalo ih je prijateljstvo između porodica, ljubav prema putovanjima i novim iskustvima. Putovali su svako na svoje destinacije, a željeli sretne puteve jedno drugom. S vremenom su dobili još nešto zajedničko, pa tako oboje
Neko prodire u moju podsvest saznaje moju prošlost borim se protiv toga krijem ranjeni pogled divlji vepar je proboden strelom i užurbano beži od lovca šuma je pitoma ogoljena suva ptica na vrhu drveta se ruga vepru priseća ga na njegovu bol odaje ga ne liči na saveznika strela pulsira kroz očvrstelu kožu lovački psi
Mrkli je mrak, sadašnjost duva kroz hirove svojeglavosti u borbi za osvojen dan.Veliki i mali, stranci i domaći žive u želji da ostanu nepokoreni u nameri da ostvare cilj.Nesebiičluk odlučan da pokori svet vlada vakuumom koji zovemo utopija.Ne daj se druže u želji za boljim danom tvoje dosegnuće budi smisao postojanja. Pišem Berđajevu dok mi
1. poglavlje U sjećanju na jednu Atinu. “Po istinitoj priči.” Nekad za dobro djelo nije dovoljan ni uzrok ni potreba, već samo dobra volja.” Nepoznat autor. Period feminizma u mom životu. Bili su to najljepši dani studiranja u Beogradu srpskog jezika. I pohađanje časova o feminizmu. Tamo sam pronašla puno poznanica istomišljenica. Ali nikad nijedna
Stisnuta između prstiju poput cigarete uvlačiš se u moja pluća pod moju kožu gutam tvoj otrov ne znajući da on mene guta pepeo na vetru vetar tinja kroz kosti preplanula tkiva i tvoj trag na njima udišem te poslednji put
Zapravo je u pitanju panoramski točak na privremenoj lokaciji, ali kao i uvijek uspješno smo napravili cirkus od novosti. Neka još neko opet kaže da smo na Balkanu nesposobni za bilo šta. Uglavnom za točak sam saznala prisustvujući raspravi da li su tačni medijski navodi da je ponovo postavljen, da li je najvisočiji i tako
Ulica je bila mirna. Dopirao je tek poneki korak prolaznika i šum lišća koje je vetar nosio niz kaldrmu. Sasvim običan dan nije najavljivao ništa neočekivano. Ipak, neočekivano se dogodilo. Sreli su se posle dvadeset godina. U prvi mah, gledali su se pravo u oči, tražeći u njima onaj žar koji ih je nekada grejao
Зашто ми је душа осетна, за моје и туђе боли предосећајна, због чега је и сама рањива и несрећна? Зашто се вечито питам и без одговара скитам? Не добијам одговор ни два, а ко мисли и пита се- није за времена сва. Зашто оно о чему знам, као да већ било је ту-осетим.
Višnja je poznata po tome da u čoveku pročita više nego što bi on želeo da otkrije.U usponu svoje karijere, kao klinički psiholog i policijski konsultant, prepoznaje ono što drugi ne vide – skrivene emocije, potisnute strahove i laži koje zvuče istinito.Višnja čita ljude, ali nikome ne dopušta da pročita nju. Vuk, forenzički lingvista, zna
Poezija to je reč o kojoj toliko dugo ćutim poezija to su zvona sa obližnje crkve poezija to je koncertna dvorana opera ako baš želite poezija to je reč koja je samu sebe stvorila korak po razrušenoj zemlji korov nevešto ubijena rađanje Sunca Moneov vrt ples galebova i brezina voda poezija to je kada joj
Svi izgleda vide sebe dobrim ljudima, pa je možda bolje pitanje da li možemo biti bolji? I da li to uopšte želimo? Ne ogleda se dobrota samo u humanitarnim prilozima, nekad je i lijepa riječ, poziv ili poruka dovoljna da nekome dotakne srce. Česta je tema koliko smo bili humani prema određenim vunerabilnim grupama, a